Zlatko Dalić se iz Njemačke vratio prije nego što je planirao. Ambicije su bile velike, ali prvo Španjolska pa Albanija i Italija ugasile su snove da Vatreni mogu napraviti neki veći rezultat na Euru. Prvi dojmovi su se slegnuli, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije još razmišlja što je krenulo po krivu, preuzima odgovornost za debakl, jer, da si ne lažemo, rano ispadanje jest debakl, ali ne misli napustiti klupu Vatrenih jer ne smatra da je najveći krivac za ispadanje. Nema veze što su sve do jedne iole uglednije europske momčadi još u Njemačkoj, plus one koje su ugodno iznenadile, Dalića kritike ne mogu slomiti. Ni otjerati s klupe.



- Trebat će još puno vremena da sve ovo zaboravimo, da prebolimo ovaj šok, ovu tugu, ovu bol koju smo doživjeli na ovom Europskom prvenstvu, pogotovo u posljednjim sekundama utakmice protiv Italije. Ispali smo s Eura prerano. Očekivali smo puno više, što i zaslužujemo. Priznajem, to je neuspjeh, jer ova Hrvatska vrijedi više - rekao je Dalić u emisji HTV-a posvećenoj Europskom nogometnom prvenstvu.

Ovoga vikenda u Njemačkoj počinje nokaut-faza, ali Hrvatske tamo nema. Zašto? Više je razloga, Dalić kaže kako je on taj koji snosi odgovornost za neuspjeh, ali istodobno se ponaša kao čovjek koji ništa ne bi mijenjao. Ili bi malo toga.

- Ja sam taj koji sa stožerom određujem igrače, određujem taktiku, određujem sastav koji će igrati. Donosim odluke, prema tome, ja odgovaram. Ne pada mi na pamet tražiti alibi i krivce, pogotovo ne u igračima, u sucima ili nečem drugome. To je moja odgovornost. Igrači su dali sve od sebe.

Nitko i ne kaže da igrači nisu dali sve od sebe, no je li bilo pogrešaka u tim izbornikovim odlukama?

- Nama se cijeli Euro, sve tri utakmice, sveo na 90 sekundi. Oduzmite posljednju minutu protiv Albanije i tih 30 sekundi protiv Italije, dakle šest bodova. Da je bilo drukčije, ja sad ne bih bio u Hrvatskoj. Govorili bi o fantastičnoj Hrvatskoj koja se bori za naslov prvaka Europe, koja je igrala sjajno drugo poluvrijeme protiv Albanije, vratila se u utakmicu, dobila 2:1, dobila europske prvake Talijane... Nažalost, tih 90 sekundi odredilo je sve, okrenulo u drugom smjeru. Da je sudac prvu utakmicu pokazao četiri minute, drugu sedam nadoknade, mi bismo sad imali šest bodova i igrali sa Švicarcima. Ne mogu prihvatiti da se sve sad svodi na "Hrvatska ne valja, Hrvatska nije dobra". Odbijte tih 90 sekundi i Hrvatska je znatno drukčija - uporan je Dalić.

No i kad se oduzme tih 90 sekundi, istina je da Hrvatska u Njemačkoj nije bila dobra. Ili ne dovoljno dobra. Dva pogotka debelo u sudačkoj nadoknadi nisu slučajnost, a niti se naša momčad smjela dovesti u situaciju da se spašava pobjedom protiv Talijana. Na ovom Euru za nas je sve krenulo krivo od prve utakmice sa Španjolskom.

- Nakon pobjede u posljednjoj test-utakmici nad Portugalom cijela javnost, svi mi, bila je prezadovoljna kako je to izgledalo. I dolazi Španjolska - sličan tip, sličan način igre. Sad, da idem nešto mijenjati, napravio bih pogrešku. Odlučimo se za istu priču koja je bila u Portugalu, koja je dala svima nama veliko samopouzdanje, dobru sliku hrvatske reprezentacije i sve su ocjene bile fantastične. I dođe Španjolska i mi tu utakmicu zaista ne odigramo dobro. Ali mi smo nakon 134 utakmice španjolske reprezentacije prvi koji su im oduzeli posjed, imali smo više šansi od njih, imali smo više šutova na gol, trčali smo više, ali smo primili tri prelagana gola, prejeftina gola, koja su nas koštala. Nismo dobro ušli u utakmicu i rezultat je takav kakav jest. Zaslužen poraz.



Je li nas taj susret s Portugalcima zapravo prevario?

- Moguće je da smo vidjeli nešto što se možda poslije nije ponovilo. Tako je bilo 2018. prije SP-a s Brazilom, gdje smo vidjeli da možemo. Sa Senegalom, prije Katra sa Saudijskom Arabijom. Dobre utakmice, taj nekakav signal. Ja sam izabrao takvu utakmicu, jer sam želio jakog protivnika koji sliči Španjolskoj, da se pripremimo... Zaista nije bilo potrebe puno toga mijenjati.

Puno je ovih dana bilo priče o senatorima, treba li se Dalić, bez obzira na stare zasluge, nekim igračima zahvaliti. Ne u smislu da ih prekriži, neka ostanu uz momčad, ali neka im dozira minutažu. Njemačka je pokazala da neki nisu spremni za svih 90 minuta, a ovakav turnir traži samo najspremnije i one u najboljoj formi.

- Mi sad govorimo o starim i mladim igračima, a postoje samo dobri i loši. Govorimo o igračima koji su sa mnom od prvog dana. Ako tu izuzmemo Kovačića i Livakovića, koji su mlađi, ostaje tih pet senatora kojih se nikada neću odreći. Oni će biti u reprezentaciji dok god budemo igrali. Luka Modrić? Tko bi ga se odrekao? Ivan Perišić je "krivac" što mi nismo prošli dalje. Nažalost, bio je ozlijeđen, da je on bio sto posto spreman, lako bismo prošli. Napravio je golem napor da bude u reprezentaciji. Tko bi ga se odrekao? Andrej Kramarić? Najbolji hrvatski strijelac, tko bi se njega odrekao? Marcelo Brozović? Najbolji zadnji vezni u hrvatskoj povijesti. Da je bio netko bolji, igrao bi prije njega. Nema nitko bolju energiju od njega, racionalno sagledavanje igre, pas kao Marcelo Brozović. Otišao je u Saudijsku Arabiju i slažem se da je pao u formi, ali opet je najbolji hrvatski zadnji vezni. Da imam bolje od Brozovića, Luke, Kramarića i Perišića, oni bi igrali. To nije dobra teorija. Daj Bože da dođu bolji.



Odmah nakon remija s Italijom i oproštaja od Eura Dalić je na pitanje o odlasku s klupe Vatrenih kazao kako nije vrijeme za te priče. Nije želio ništa ispaljivati vruće glave, nakon nekoliko dana povlačenje čini se nije opcija.

- Izbornik sam šest godina i devet mjeseci. Sve su bili samo uspjesi. Prije sedam-osam godina reprezentacija je igrala više utakmica na praznim stadionima, utakmice su se prekidale. Za šest godina smo napravili svjetsku velesilu. Mi smo postali simbol nacije. Doveli smo 100.000 ljudi u Berlin. Kad kažem "mi", tu mislim i na igrače i na sve u Savezu. Tu nikakvoj kritici nema mjesta, ovi igrači zaslužuju samo hvalospjeve. Svi kritičari moraju ustati kada pričaju o ovim igračima. Ovo je neuspjeh, ali život ide dalje. I neću pobjeći. Nisam takav čovjek. Neće mene otjerati naslovi u novinama i sto kritika na društvenim mrežama. Moje mjerilo je 100.000 Hrvata u Berlinu, u Hamburgu, Leipzigu. Moje mjerilo je onih 30.000 u Leipzigu koji nakon onog šoka pjevaju "Volim te Hrvatska", plješću igračima, bodre nas. Svi oni koji su čekali moj poraz, sad su dočekali svoju šansu. Sada oni izvode penal, a ja se branim. Mene ništa neće pokolebati na mom putu, neću se odreći ničega svoga. Znam tko sam i što sam i kome odgovaram. Niti će se hrvatska reprezentacija odreći svojih vrijednosti. Hrvatske navijačke skupine nakon dugo, dugo godina dođu i zajedno nas bodre - e, to je pobjeda. Hvala Savezu, predsjedniku i igračima na podršci. Vidjet ćemo što ću napraviti, neću donositi nikakve prenagljene odluke. Ja sam ustrajan, uporan, imam motiva i energije i vjerujem Hrvatskoj.

Izbornik nije bio previše kritičan, nije odgovorio zašto nije imao hrabrosti gurati mlađe igrače, zašto mu je moto "za njih ima vremena", a jedna moćna Španjolska oslanja se na 16-godišnjaka (Lamine Yamal). Zašto je uporno forsirao isti stil igre, zašto Hrvatska nema plan B ili C, jer njezina igra je pročitana. Ostalo je toliko zašto... Za kraj razgovora na HTV-u Dalić je u svom stilu, pomalo poetski, poručio:

- Još jednom hvala mojim igračima na mjesec dana truda, energije, strpljenja, discipline. Sve je funkcioniralo. To je dokaz koja su vojska, koja su ekipa. I u onim lošijim i teškim trenutcima bili smo zajedno. Hvala mom stožeru na kvalitetnom radu, ljudima u Savezu na podršci. Naravno, moram zahvaliti našim navijačima, oduševili su sve. Ako je Euro bio loš, ako smo razočarali, bar smo dobili navijače da su bili zajedno. I kad gubi i kad dobiva, Hrvatska se mora podržavati, mora se voljeti, mora se iza nje stajati, jer mi smo postali simbol naroda, simbol Hrvatske. Mi smo postali svjetska nogometna velesila. Imamo kiks koji se dogodio, možda je to tako trebalo biti, nova patnja, nova bol da budemo bolji!