Hrvatska se vraća kući. Europsko prvenstvo napuštamo na stražnji izlaz, bez lovorika i grandioznih dočeka kod kuće na koje smo se naviknuli u posljednje vrijeme.
Jedna velika, najveća generacija je na odlasku, a njezin posljednji ples nije završio onako kako su svi željeli. Zapravo, ovaj Euro nas pomalo podsjeća na SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, kada je na sličan način sa scene sišla ona prva naša "zlatna generacija". Tadašnji izbornik Mirko Jozić na Daleki istok poveo je mješavinu brončanih iz Francuske, koji su već bili u poznim godinama, i novog nadolazećeg igračkog vala. Nije završilo dobro. Danas, 22 godine poslije, Zlatko Dalić pokušao je sličnim miksom razbiti prokletstvo nastupa na Europskim prvenstvima. I opet nije završilo dobro.
Realnost trenutka
U biti, završilo je onako kako se obično završava kada reprezentaciju na velika natjecanja ispraćamo s napumpanim očekivanjima - obično podbacimo. U Rusiju i Katar otišlo se u tišini, bez velikih najava, jer su prethodile ili muke u kvalifikacijama ili neuvjerljiv nastup na Euru 2021. U Njemačku smo došli nakon bronce u Katru i finala Lige nacija, ali nismo bili pravi tamo gdje je bilo najpotrebnije - na terenu. Netko će za ispadanje u grupnoj fazi okriviti zlu sreću i dva pogotka primljena u doslovce posljednjim sekundama utakmica protiv Albanije i Italije, drugi će se ljutiti na nizozemskog suca Dannyja Makkellija, treći na izbornika Zlatka Dalića jer je ostao vjeran sebi i svojim idejama, četvrti zbog prestarog rostera... Mogli bismo nabrajati do sutra, ali kada se glave ohlade, shvatit ćemo da su događaji iz Njemačke bili čista - realnost. Na velikim natjecanjima uvijek odlučuju detalji jer se igra naglašeni natjecateljski nogomet, u kojem je rijetko koja reprezentacija spremna preuzeti više rizika od onoliko koliko je potrebno. U takvim okolnostima sudbina i sreća ti nekad budu naklonjeni, a nekad baš i ne. Nama su u proteklom razdoblju itekako bili skloni. Pogledajte samo naš put po svjetskim prvenstvima. Gotovo u svim utakmicama eliminacijske faze prvo smo bili u rezultatskom zaostatku pa se iz njega uspješno vraćali. Često smo hodali po rubu litice, pa smo jednom u nju morali upasti. Dogodilo nam se sada jer smo dvaput gubili pobjedu duboko u sudačkoj nadoknadi. Ipak, najveći problem bila nam je porozna obrana. Pri tome ne mislimo samo na zadnji red nego i na defenzivu cijele momčadi. Osvojili smo dva boda, primili šest pogodaka, čime je izjednačen najslabiji nastup na velikim natjecanjima. Isto nam se dogodilo u Protugalu 2004., a i ishod je bio isti - put kući nakon grupne faze. Istina, nakon remija s Italijom ostala je nekakva klimava teorija o prolasku s dva boda, ali ona je bila više želja negoli objektivnost. Iz svega se može izvući samo jedan zaključak - Hrvatska je u Njemačku stigla s previše nesavršenosti, što je platila ispadanjem, koje ne treba doživljavati kao nacionalnu katastrofu. Dogodilo se, događalo se i događat će se. Zato ovo ljeto ne treba provesti roneći suze i tražeći krivce za neuspjeh ispod svakog kamena, nego treba napraviti pravu strategiju za budućnost.
Remont počinje ujesen
Izbornik Zlatko Dalić ostao je dosljedan sebi. Netko će u tome vidjeti tvrdoglavost, ali logično je bilo njegovo povjerenje u ljude koji su nam donijeli toliko radosti. Vjerojatno se moglo poraditi na samom načinu igre, momčad osvježiti nekim mlađim snagma, ali uvijek je lako nakon bitke biti general. Duboko analizirati nešto što se više ne može promijeniti jednostavnop nema smisla. No u genima hrvatskog čovjeka je nestrpljivost i vječno nezadovoljstvo. Ludo slavimo trijumfe, ali ih brzo i zaboravljamo jer želimo toga još. Možda je u tome tajna nevjerojatnih uspjeha koje postižemo, ali i strašnog pritiska pod kojim žive izbornici. Zato se poteže pitanje Dalićeve budućnosti na klupi reprezentacije.
- Znam svoj put, znam da radim ispravno i pošteno, časno. I da je ovo moja odgovornost. Potpunoi preuzimam odgovornost, ovo je moj neuspjeh. Ja sa suradnicima određujem taktiku i igrače, odgovornost je samo moja. Ništa me neće pokolebati, neću tražiti alibije. Nakon puno uspjeha, došao je neuspjeh. Znao sam se nositi s uspjesima, tako ću se boriti i s neuspjehom. Bit ću čvrst i ustrajan, nije vrijeme da razmišljam što i kako dalje. Ovo je rezultat koji dođe, a iz toga treba izići jači. Poraz nije smak svijeta, emocije postoje, ne treba upasti u depresiju - smatra Zlatko Dalić, izbornik naše reprezentacije.
Nije dao jasan odgovor o svojoj budućnosti, ali je zato ponudio razmišljanje o njoj. Vjerojatno je i uoči Eura bio svjestan nedostataka koje ima reprezentacija, prije svega u balansu igračkog kadra. Imamo previše istorodnih igrača sa sličnim karakteristikama, zbog čega nemamo, prije svega, napadačku raznovrsnost. Zato će od jeseni trebati stvarati novu reprezentaciju.
- Šest utakmica u Ligi nacija koje slijede od rujna moraju biti priprema i podloga za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Tu se mora složiti reprezentacija koja će nastaviti Ligu nacija u ožujku ili početi kvalifikacije. I to jasno treba iznijeti javnosti, naš plan mora biti plasman na SP 2026., a kroz Ligu nacija složiti reprezentaciju. Vidjeti tko može, a tko ne može. Vrijeme koje dolazi zahtijeva remont reprezentacije, traži brzinu i moderni nogomet, trebamo gledati i ponašati se u tom smjeru - poručuje Dalić.
Treba krenuti od obrane, koju se mora standardizirati, možda će trebati pronaći dosta toga novog, ukljujući i vođu ako se senatori odluče povući. No ne treba praviti paniku, jer igrački potencijal itekako postoji. Opet, ne treba se zavaravati, jer to neće biti nimalo lako putovanje.
Ostaje vidjeti s kim ćemo na njega krenuti, a najvažnija odluka bit će tko će nas na njemu njega voditi. Zlatko Dalić, koji je, kako god na njega gledali, najuspješniji izbornik u povijesti Hrvatske, ili će HNS taj posao dodijeliti nekom drugom.
Dalibor Keler
Zlatko Dalić
hrvatski izbornik
- Ovaj je rezultat neuspjeh za koji preuzimam potpunu odgvornost. Od jeseni i Lige nacija krenut ćemo u remont reprezentacije, čiji konačni cilj mora biti plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. Tražit ćemo brzinu i okomitost, koje su odlike modernog nogometa.
MODRIĆA TREBA PUSTITI NEKA SAM ODLUČI
Nakon ispadanja s Eura u Njemačkoj opet se poteže pitanje Luke Modrića i njegove daljnje reprezentativne karijere. Cijela ta priča polako prerasta u histeriju, pumpa se na sve strane. Dan njegova oproštaja morat će doći, ali to ne znači kako ga treba požurivati ili pričati o tome tko će ga zamijeniti. Njega ne može zamijeniti pojedinac, nego samo kolektivna snaga. Doći će novi igrači koji neće biti dobri kao Luka, ali bit će više nego dovoljno dobri da Hrvatska ostane prepoznatljiv brend u nogometnom svijetu. Modrića sad treba pustiti neka se odmori, raščisti glavu, jer ispadanje mu je kao rođenom pobjedniku sigurno teško palo, pa kada se emocije slegnu, neka sam donese odluku o svojoj budućnosti u reprezentaciji. Bez nepotrebnih sufliranja i moljakanja.
- Nisam pričao s Lukom o toj temi. Već ga dvije godine spremamo u mirovinu, pitamo se kad će otići. Neka Luka sam to odluči, a njegova odluka, kakva god bila, neće biti vezana uz moju kada je reprezentacija u pitanju. Izgradili smo dobar odnos u ovih šest-sedam godina, ali on će odlučiti za sebe, a ja za sebe - rekao je Dalić.
Kako su igrali Vatreni na Euru
DOMINIK LIVAKOVIĆ - 6,5
Primio je šest pogodaka, a samo ga se za jedan od njih može izravno kriviti. Mogao je bolje reagirati kod prvog pogotka Albanaca, koji je postigao Laci. Ostalo je bilo na visini. U svakoj od utakmica imao je odličnih intervencija, a posebno se istaknuo protiv Italije, kada je pri 0:0 čudesno zaustavio Bastonijev udarac glavom. Njegova pozicija reprezentativne "jedinice" je neupitna.
JOSIP STANIŠIĆ - 6
Ordinirao je na desnoj strani obrane, koja je primila šest pogodaka, što samo govori da se nije proslavio. Napadački se od njega nisu očekivala nekakva čuda, jer nije klasični desni bek. Na kraju korektan, pa njegova pozicija unutar reprezentacije ne bi smjela biti pod upitnikom.
JOSIP JURANOVIĆ - 6
Prosječan. Protiv Albanije pomalo neiskorišten na desnom beku, a nije se proslavio ni kod izjednačujućeg pogotka u 95. minuti te utakmice. Imao je daleko boljih izdanja u dresu reprezentacije od ovih koje je prezentirao u Njemačkoj.
JOSIP ŠUTALO - 6
Prvi veliki turnir na kojem je zaigrao. Bio je sasvim solidan, a posebno se istaknuo u kategoriji presječenih lopti. On bi trebao biti zalog za budućnost i jedan od stupova, vjerujemo, daleko čvršće i nepropusnije obrane, bez koje je teško doći do rezultata na velikim natjecanjima.
MARIN POGRAČIĆ - 6
Iznenada se pojavio kao rješenje za stopersku poziciju nakon dužeg vremena. Protiv Španjolske je imao grdnih problema, Albaniju je preskočio, a protiv Italije je bio dobar. Njegov najveći problem je brzina, pa se nekako nameće razmišljanje kako bi u budućnosti mogao ostati dobro back-up rješenje.
JOŠKO GVARDIOL - 6
Mnogi u njemu vide budućeg vođu reprezentacije. Na Euru nije baš blistao, možda i zato što se selio s pozicije lijevog beka na stopera pa natrag. Treba definirati gdje je korisniji za reprezentaciju, a ne se oslanjati na pozicije koje igra u Manchester Cityu jer su to dvije posve različite priče. Tjelesno dominantan, ali postoje taktičko-pozicijski problemi, koji će se riješiti s iskustvom. Jedan od onih koji bi morao biti oslonac u godinama koje dolaze.
MARCELO BROZOVIĆ - 6
Čovjek kojeg se najviše osporavalo, a dizao se kako je turnir odmicao. Odlazak u Saudijsku Arabiju izbacio ga je iz visokog ritma, pa možda i zbog toga nije dao ono što smo od njega naviknuli. Međutim, bilo bi nepravedno reći kako je posve podbacio, ali on je bio jedna od naših najjačih karika kada smo ostvarivali velike rezultate, a sada definitivno više nije na toj razini, pa će trebati potražiti alternaciju za njega.
LUKA MODRIĆ - 6,5
- jedan pogodak
Kapetan je svoje odradio. Ne na razini na koju nas je naviknuo, a to je najviša moguća. Godine čine svoje, ali Luka prkosi zakonima prirode i fizike. Možda mu je nedosajalo pravog ritma zbog minutaže koju je tijekom sezone imao u dresu Reala. Modrić je ikona ne samo hrvatskog nego i svjetskog nogometa. Čovjek kojem se klanjaju svi redom, pa ga je uvijek dobro imati u blizini. Bar dok ne odluči okačiti kopačke o klin. Postao je najstariji strijelac u povijesti europskih prvenstava.
MATEO KOVAČIĆ - 6,5
Dobar, ali opet je ostao dojam nedorečenosti. Vjerojatno najveća žrtva načina na koji je igrala Hrvatska, ali i Modrićeve dugovječnosti. Bio je programiran za novog lidera reprezentacije, ali ušao je već u 30. godinu, a još uvijek je u sporednim ulogama. Premalo se koristi svojim najjačim oružje - silnim ubrzanjem u prvom i drugom koraku. Predaleko je od vrata, s premalo ulazak iz drugog plana. Šteta, jer često se pokaže koliko može biti opasan kada je u suparničkom kaznenom prostoru.
LOVRO MAJER - 6
Od njega se očekivalo više nakon sjajne partije u prijateljskoj utakmici protiv Portugala. Možda bi ponekad trebao tražiti više loptu u prostor nego u noge kada je na krilnoj poziciji, ali i on spada u kategoriju igrača čije vrijeme u reprezentaciji tek dolazi s njezinim redizajnom.
MARIO PAŠALIĆ - 6
Opet se pokazalo kako je korisniji kada uđe s klupe negoli kada započne susret. Bio je jedan od pokretača preokreta protiv Albanije, a protiv Talijana, kada je počeo utakmicu, učinak mu je bio skroman. Možda bi bio korisniji na "osmici" ili čak kao "lažna devetka" nego na krilu, prije svega zbog odličnih ulazaka iz drugog plana i dobre skok-igre. Bio je i ostao vrlo zahvalan igrač.
LUKA SUČIĆ - 6
On u nogama ima puno toga što nam je nedostajalo na ovom Euru. Okomit je, voli dolaziti iz dubine, kvalitetnog vanjskog udarca. Prototip modernog veznog igrača, moglo ga se je više koristiti. Opet, oko njega će se vrtjeti puno toga u razdoblju koje dolazi. Posjeduje potencijal postati jedan od nositelja igre naše reprezentacije.
ANDREJ KRAMARIĆ - 6,5
- jedan pogodak
Odigrao je dobar turnir iako je većinu vremena proveo na pozicijama koje mu nisu prirodne. Zabio je Albancima za izjednačenje, inicirao kazneni udarac protiv Italije, dosta se toga događalo oko njega. Bio je jedan od najboljih naših igrača u Njemačkoj. Bogatstvo je imati ga u momčadi jer je sposoban zabiti ni iz čega.
ANTE BUDIMIR - 7
- jedna asistencija
Iako nije imao status prvog napadača, Budimirov učinak bio je - odličan. Sudjelovao je kod sva tri naša pogotka, pa je zaslužio bar jednu egzekuciju. S njim je naša napadačka igra dobivala drukčiju, bolju dimenziju. Njegovi ulasci protvi Albanije i Italije preokrenuli su tijek događaja na terenu u našu korist. Odigrao je možda i iznad očekivanja.
BRUNO PETKOVIĆ - 6
Trebao je dati više, ali ostao je pomalo izgubljen u pretjeranoj kombinatorici naše igre. Voli loptu, voli "podvaljivanje", a reprezentacija od njega treba nešto drugo - realizaciju. I tu se nije snašao. Zapucao je kazneni udarac protiv Španjolske, a protiv Albanije jednostavno nije došao do izražaja jer je imao premalo lopti.
IVAN PERIŠIĆ - 6
Rekonvalescent, pa nije mogao biti na vrhunskoj razini, na koju nas je kroz godine naviknuo. Strašno nam je nedostajala njegova prodornost i brzina jer bez njih nismo imali napadačku raznovrsnost. Želja kod njega nikada nije bila sporna, ali vidljivo je bilo koliko se muči. Jednostavno, nije bio spreman za ovaj turnir.
U Njemačkoj su još bili pričuvni vratari Ivica Ivušić, Nediljko Labrović te igrači Domagoj Vida, Martin Erlić, Borna Sosa, Nikola Vlašić, Luka Ivanušec, Martin Baturina, Marko Pjaca i Marco Pašalić, koji su igrali premalo za ocjenu učinka ili uopće nisu ulazili u igru.