Zlatko Dalić ovog je utorka točno u podne stigao na press-konferenciju u Neuruppinu, s time što ovaj put nije bilo stranih predstavnika medija, koji su u protekla dva tjedna stalno visili u hrvatskom kampu. Iako je u tom trenutku teorija nudila vrlo tanku nadu, i oni su, po svemu sudeći, odmah nakon nesretnog remija s Italijom u Hamburgu (1:1) dali posljednju pomast našoj reprezentaciji za ovaj Euro.
Na izlasku - pljesak
Ne treba posebno napominjati da atmosfera nije bila na nekoj osobitoj razini. Doduše, Dalić se na kraju press-konferencije našalio, istaknuvši da, eto, ovaj puta nije podigao glas na fotorepotere, ali taj detalj neznatno je podigao raspoloženje. Sve skupa je trajalo nešto manje od pola sata, a izbornik je iz kampa ispraćen pljeskom, koji ga, sasvim sigurno, nije pretjerano utješio.
Na kraju krajeva, sve hrvatske snove razbio je još jedan gol u sudačkoj nadoknadi, s time što je ovaj stigao u završnim sekundama. Osmina finala sa Švicarskom obližnjem u Berlinu bila je tako blizu, a zatim je ostala (ne)dosanjani san, nakon što je Mattia Zaccagni s desne strane zavukao loptu u suprotne rašlje. Usput, to mu je bio prvijenac za Italiju u sedmom nastupu.
- Noć s ponedjeljka na utorak bila je teška i ne znam što bih više o tome govorio. Još sam davno rekao da ću se zbog ovih jutara nakon neuspjeha ostaviti trenerskog poziva. Život je satkan od pobjeda i poraza, uspjeha i neuspjeha, ali ništa me neće zaustaviti na mom putu jer i dalje vjerujem ovoj reprezentaciji - kazao je Dalić u startu, uz čestitke igračima jer su ostavili srce na terenu.
Zatim su krenule zahvale. Prvo navijačima, potom i medijima, ali ne svim.
- Ne znam je li Hrvatska ikada imala ovakvo navijanje. Doveli smo sto tisuća Hrvata u Njemačku i pokazali da je ova reprezentacija postalai simbol nacije. Kult. Zajedno su bile i sve naše navijačke skupine, i to me raduje. Svatko neka navija za svoj klub, ali reprezentacija je iznad svega. Molim ih da ostanu zajedno i dalje te prate reprezentaciju. Da je vole kad gubi ili pobjeđuje. Neki mediji su imali figu u džepu, a Hrvatska je ovdje najvažnija. Stvaranje nepotrebnih afera i unošenje nemira nije trebalo nikome. S tim se borim šest godina, ali... To ide njima na dušu - dodao je Dalić.
Vrijeme za remont
Zapravo, sve skupa je na početku izgledalo kao nekakva nogometna varijanta Posljednje večere, odnosno posljednje presice. Izbornik je u tim trenutcima čestitao i zahvaljivao, ostavljajući dojam čovjeka koji se sprema na odlazak. To je, pak, iznjedrilo pitanje o toj temi.
- Znam svoj put, znam da ga radim ispravno i pošteno, časno. Potpuno preuzimam odgovornost, ovo je moj neuspjeh. Ja sa suradnicima određujem taktiku i igrače, odgovornost je samo moja. Ništa me neće pokolebati i neću tražiti alibije. Nakon puno uspjeha došao je neuspjeh. Znao sam se nositi s uspjesima, tako ću se boriti i s neuspjehom. Bit ću čvrst i ustrajan. Nije vrijeme da razmišljam što i kako dalje – istaknuo je Dalić, ostavivši sve opcije otvorenima.
No nešto poslije, kada su na red došli planovi za ne tako daleku budućnost, odnosno za novi cilkus Lige nacija i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026., govorio je kako namjerava ostati za kormilom reprezentacije. Zapravo, teško se bilo oteti dojmu da već ima plan za to razdoblje.
- Na jesen nas čeka šest utakmica u Ligi nacija, koje moraju biti priprema i podloga za kvalifikacije. Tu se mora složiti reprezentacija koja će u ožujku nastaviti natjecanje u Ligi nacija ili započeti taj kvalifikacijski ciklus. To jasno treba reći javnosti, naš plan mora biti plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. Sigurno je da dolazi vrijeme koje zahtijeva remont. Za moderni nogomet treba nam brzina i trebamo gledati u tom smjeru. Kroz Ligu nacija složiti reprezentaciju. Tu ćemo vidjeti tko može, a tko ne može - kazao je izbornik.
Rezime svega je što je ovaj Euro donio našoj reprezentaciji bio je sveden na još jedno ponavljanje zaključka da su golovi prelagano primljeni na svim utakmicama.
- Prvu utakmicu igrali smo protiv Španjolske, koja je najbolja momčad dosadašnjeg dijela turnira. To je vrhunska reprezentacija. Tu smo imali posjed, udarce na gol, ali prelagano smo primali golove. Naš dogovor je bio da ne srljamo, a onda smo primili onakav prvi gol. Pa treći gol iz prekida... Prije nismo tako primali golove. Ovi dečki ne zaslužuju kritike ni pokude, samo pohvale. Svi koji misle drukčije nisu u pravu i moraju ustati kad govore o njima i našoj reprezentaciji – napomenuo je Dalić.
Gazili su me i gaze me
Zatim se, potaknut pitanjem, okrenuo svojim emocijama i unutarnjim zalihama energije.
- Govorim što mi je na srcu. Žao mi je što nismo uspjeli, i to mi smeta. Tužan sam i razočaran zbog toga. Međutim, samo mogu biti ponosan, a ovo je rezultat koji dođe u životu. I iz toga treba izići jači. Poraz nije smak svijeta i ne treba upasti u depresiju, ali emocije postoje. Sada treba pokazati karakter i iz svega izići jači. Puno smo toga napravili u proteklih šest godina, a sve na neku foru. Međutim, tome dođe kraj, i to treba prihvatiti. Pokazali smo vjeru, zajedništvo i ljubav, ali nismo uspjeli. Nikad nisam bio bez energije, a u životu mi nitko ništa nije dao ili poklonio. Gazili su me, gaze me, ali ja se ne dam. Neću se predati. Mogu biti ponosan na sve što sam napravio, s igračima, s reprezentacijom, sa stručnim stožerom... Ponosan sam do neba. Puno mi je srce, energija je prisutna, a život ide dalje – objasnio je Dalić svoj način razmišljanja.
Na kraju je ipak bacio još jedan pogled u retrovizor.
- Najlošije je bilo naše prvo poluvrijeme protiv Albanije. To je bilo loše i iznenadilo me, taj naš ulazak u utakmicu i reakcija. Španjolci su pokazali najviše, ali ne znam bih li napravio nešto drukčije da mogu. Nakon one prijateljske utakmice s Portugalom u Lisabonu bilo je glupo nešto mijenjati. Napravio bih pogrešku da sam mijenjao nešto što je bilo super. Možda sam u Portugalu trebao napraviti nešto drukčije... Uoči prijašnjih velikih natjecanja imali smo pripremne utakmice sa Senegalom i Brazilom, koje su nam pokazale put. Bilo bi blesavo da sam nakon Portugala nešto išao mijenjati - zaključio je Dalić.
Ivana Liović
NEKA LUKA SAM ODLUČI
Čim je završena utakmica u Leipzigu, na površinu je isplivalo bjeomučno raspitivanje o planovima Luke Modrića. Kapetan Hrvatske će 9. rujna navršiti 39 godina, i zbog toga su brojni predstavnici svjetskih medija očekivali da će ovaj Euro označiti kraj njegove reprezentativne karijere. Dalić o tome nije htio reći ništa.
- Svatko od nas odlučuje sam za sebe. Mi Luku već dvije godine spremamo u penziju i pitamo se kad će otići. Neka sam odluči. Mi imamo dobar odnos šest-sedam godina, ali on će odlučiti za sebe, a ja za sebe. Imali smo zajednički put, povezani smo i vidjet ćemo što i kako. Nisam pričao s njim o tome jer nije vrijeme za to. Luka će sam odlučiti, a što god da napravi, moramo mu se nakloniti. Ne samo njemu nego i većini senatora, uz koje sam posebno emotivno vezan. Njihovo je pravo da odluče što će i kako će dalje – kazao je Dalić.
Pa ne mogu svi igrati
Potaknut pitanjem u kojem su posebno potencirani Marko Pjaca i Marko Pašalić, izbornik je prozborio nekoliko riječi o igračima kojima ovaj Euro nije donio minutažu.
- Tu je 26 igrača, a ne mogu igrati svi. Imat ćemo sastanak i posebno ću im zahvaliti. Njihovo vrijeme tek dolazi. Dečki su bili korektni i hvala im na mjesec dana discipline i reda. Moja najveća isprika ide Domagoju Vidi, velikanu hrvatskog nogometa. Bio je tu mjesec dana, a nije igrao ni minute. On zaslužuje da mu se ispričam pred svima. Bio je velika podrška i nije pokazivao nezadovoljstvo ni na sekundu, a znam da mu je teško. I zato zaslužuje moju ispriku i zahvalu, iako se nemam potrebu ispričavati bilo kome – objasnio je Dalić.