Sudbinu hrvatske reprezentacije u skupini B možda se najpreciznije može opisati kao niz povezanih nesretnih događaja, začinjenih jednom lošom procjenom. Ono prvo odnosi se na dosta stvari, a ono drugo na završnicu sučeljavanja s Albanijom u Hamburgu, odnosno na razdoblje kada je trebalo čuvati gol prednosti i tri boda, koja bi imala golem utjecaj na dvoboj s Italijom u Leipzigu.

Sve je zakuhao konačni ishod utakmice sa Španjolskom u Berlinu. Zapravo, tu je bitan tijek zbivanja, koji su Zlatko Dalić i Andrej Kramarić objašnjavali "jednadžbom" da nogomet ponekad da, a ponekad uzme. Taj okršaj na velebnom Olimpijskom stadionu donio je izjednačenost i uvjerljivu pobjedu Furije. Bolje rečeno, Španjolci su zabili gotovo sve što im se otvorilo, a naša reprezentacija propustila je nekoliko velikih prilika, uključujući i jedanaesterac u 80. minuti. To je bio početak niza nesretnih događaja.

Tri ulaska lopte u mrežu koju je čuvao Dominik Livaković ekspresno su otvorila vrata čudesnog svijeta kalkulacija i nagađanja o svemu što bi mogla donijeti ta negativna gol-razlika, a to se poslije pokazalo kobnim. Naime, tko je gledao utakmicu protiv Albanije, vrlo dobro zna kako su se tamo razvijali događaji nakon što su Kramarićev gol i autogol Klausa Gjasule donijeli preokret u 74. i 76. minuti.

Hrvatska je u završnici te utakmice igrala bezglavo, loveći treći gol za bijeg na dva razlike, umjesto da čuva teško stečenu prednost. Budući da su i Albanci imali svoje ambicije, takav gard suparnika otvorio im je dovoljno prostora za nekoliko kontri koje sve do pete minute sudačke nadoknade nisu uspješno razigravali. Tada je spomenuti Gjasula poentirao za izjednačenje, koje je, u konačnici, sve izvrnulo na glavu.

Zapravo, nije pretjerano ponoviti da je utakmica sa Španjolskom našu reprezentaciju koštala pet bodova. Tri u Berlinu i dva u Hamburgu zbog nepotrebnog jurišanja u trenutcima kada je trebalo smiriti i zatvoriti utakmicu. Uz dužno poštovanje prema Albancima, nemoguće je oteti se dojmu da oni u takvom rasporedu snaga ne bi mogli složiti akciju za izjednačenje kroz posloženu i zgusnutu obranu suparnika. Zapravo, nisu je složili ni kod Gjasulina gola, jer lopta mu se sretno odbila od Josipa Šutala. To je bio nastavak niza nesretnih događaja.

Ta procjena da se na Albancima može sanirati šteta iz Berlina, pokazala se jako lošom. Doduše, nitko iz tabora naše reprezentacije nije decidirano rekao da se u završnici pokušavala ispeglati gol-razlika, ali razvoj događaja upućuje na takav zaključak. Epilog svega bili su utakmica s Italijom i još jedan primljeni gol za izjednačenje u sudačkoj nadoknadi.

Posebno poglavlje u priči o nastupima naše reprezentacije u skupini B čini šest primljenih golova, s time da je svaka utakmica nekome od suparničkih igrača donijela prvijenac. Naime, Dani Carvajal nije tresao mrežu u prethodnih 45 nastupa za Španjolsku, baš kao što ni Gjasula nije tresao mrežu u prethodnih 28 nastupa za Španjolsku, baš kao što ni Mattia Zaccagni nije tresao mrežu u prethodnih šest nastupa za Italiju. Sve dok nisu naletjeli na Hrvatsku... D. Petrović