U Iranu odluke o strateškim i glavnim pitanjima donosi vrhovni vođa i njegovo blisko okruženje, pa se može pretpostaviti da nakon smrti Ebrahima Raisija u helikopterskoj nesreći neće doći do neke vrste paralize u političkom sustavu Irana. Sam Raisi nije bio dovoljno karizmatična ličnost, ali i nakon njegova odlaska među konzervativnim i ultrakonzervativnim kandidatima nema ljudi s dovoljno karizme koji bi bili prepoznatljivi i popularni, a istovremeno prihvatljivi vrhovnom vođi i biračkom tijelu. Tijekom dva mjeseca od smrti Raisija vodstvo Irana proširilo je listu kandidata kako bi izlaznost i legitimet bili što veći. Da bi zadovoljili stanovništvo, vlastodržci su ponovno pokušali vratiti sustav restriktivne kontrolirane demokracije jer je postojao određeni utjecaj na niz aspekata unutarnjeg političkog života zemlje. Vidjeli smo pokušaj otvaranja "Dijaloga civilizacija" Hatamija. Vidjeli smo relativno otvorenu nacionalističku figuru Ahmadinedžada. Svi ti ljudi izabrani su na temelju signala koji su dolazili odozdo...

Sljedećeg tjedna (28. lipnja) izbori su u Islamskoj Republici Iran. Kakva je trenutna politička situacija u državi s obzirom na recentne događaje, pitali smo dr. sc. Branimira Vidmarovića, eksperta za međunarodne odnose i suradnika Odsjeka za azijske studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Puli.

- Vakuum moći koji je nastao Raisijevom neočekivanom smrću pokrenuo je raspravu unutar političkog establišmenta o tome tko bi ga trebao naslijediti, a potencijalni kandidati variraju od tvrdokornih konzervativaca do umjerenijih osoba. Bez sumnje, ajatolah će biti središnja figura u procesu odlučivanja. Zapadni analitičari naglašavaju sve veći frakcionizam unutar iranskog političkog sustava. Očekuje se da će se rivalstvo između Korpusa islamske revolucije (IRGC) i tradicionalnih klerikalnih frakcija intenzivirati jer se obje bore za veći utjecaj u eri nakon Raisija. Ova unutarnja borba za moć mogla bi dovesti do nestabilnosti i političke paralize. Na istoku se pak primjećuje da, unatoč zabrinjavajućem stanju, iranski politički sustav ima povijesno iskustvo upravljanja takvim krizama. Tako bi revolucionarna garda vjerojatno dobila veće značenje, dodatno militarizirajući politički krajolik, ali također potencijalno donoseći više kohezije u kratkom roku.

Postoji još uvijek opasnost da će pod utjecajem Raisijeve smrti Iran postati agresivniji u svojoj podršci proxy skupinama u Iraku, Siriji, Libanonu i Jemenu, kao sredstvu za projiciranje moći i odvraćanje pažnje od unutarnjih pitanja. Kratkoročno bi moglo doći do eskalacije sukoba posrednika jer različite frakcije unutar iranskog vodstva nastoje dokazati svoju dominaciju. Osjeća se i rastuće nepovjerenje javnosti u vladu, pogoršano Raisijevom smrću. Postoji velika mogućnost izbijanja prosvjeda, osobito ako se u proces sukcesije uplete vlada ili ako javnost posumnja na namještanje, iako će sigurnosni aparat vjerojatno obuzdati prosvjede velikih razmjera. Iranski režim ima iskustvo suočavanja s građanskim nemirima te vješto koristi kombinaciju represije i strateških ustupaka kako bi sačuvao kontrolu.

Špekulira se i o nasljedniku ajatolaha Alija Khameneija (Alija Hameneija). Tko su najizgledniji kandidati...?

- Mohammad Bagher Ghalibaf, sadašnji predsjednik iranskog parlamenta, ističe se kao potencijalni kandidat zbog svog bogatog iskustva u vojnim i političkim područjima. Ghalibafovo podrijetlo kao bivšeg zapovjednika zračnih snaga Islamske revolucionarne garde daje mu važan kredibilitet unutar iranskog sigurnosnog aparata, a njegov mandat na čelu parlamenta naglašava njegovu političku prilagodljivost. Njegov pragmatičan pristup upravljanju i ugled učinkovitog vodstva čine ga dobrim kandidatom za vrhovno vodstvo.

Sadeq Larijani, istaknuta osoba u iranskom pravosudnom sustavu i član ugledne klerikalne obitelji, predstavlja još jednog potencijalnog nasljednika. Larijanijev mandat glavnog suca Irana učvrstio je njegov položaj u pravnom ustroju zemlje, dok mu obiteljske veze s utjecajnim svećenicima nude mrežu potpore unutar iranske klerikalne hijerarhije. Larijanijeva reputacija očuvanja stabilnosti i očuvanja konzervativnih vrijednosti u skladu je s preferencijama iranskih tradicionalističkih frakcija, dodatno jačajući njegovu kandidaturu za vrhovno vodstvo.

Mohammad Mohammadi Golpayegani, koji obnaša dužnost šefa Khameneijevog ureda, zauzima jedinstvenu poziciju utjecaja unutar iranskog političkog unutarnjeg kruga. Kao pouzdana osoba vrhovnog vođe, Golpayegani posjeduje intimno znanje o dinamici moći Irana i procesima donošenja odluka. Njegova blizina Khameneiju daje mu neusporediv uvid u rad vrhovnog vodstva, pozicionirajući ga kao potencijalnog nasljednika sposobnog očuvati status quo i osigurati kontinuitet unutar iranske strukture vodstva...

Za sada možemo reći da nijedan od navedenih kandidata ne ispunjava u cijelosti parametre potrebne za vrhovnog poglavara. Štoviše, puno će ovisiti o tome kako će i kada doći do transfera vlasti. Ako vrhovni vođa to uspije organizirati dok je živ tada će se raditi o jednom setu kandidata. Ne mogu se isključiti ni pokušaji promicanja njegova sina. Ako umre prirodnom smrću ne ostavivši nasljednika, postoji velika vjerojatnost da će scenarij transfera vlasti izgledati drukčije i biti problematičniji. Moguća je i zakulisna borba zbog koje će klanovi unutar Islamske Republike Iran zaključiti da je idealan kandidat netko tko neće promijeniti ravnotežu frakcija snaga u zemlji.

Izbor Khameneijeva nasljednika u konačnici će odrediti Vijeće eksperata, tijelo svećenika zaduženo za imenovanje i nadzor vrhovnog vođe. Iako sastav skupštine odražava širok spektar vjerskih i političkih ideologija, na njegovu konačnu odluku utjecat će složena interakcija frakcijskih interesa, institucionalnih razmatranja i individualnih kvalifikacija. Dok se potencijalni kandidati natječu za vrhovno vodstvo, moraju se kretati zamršenom mrežom iranskog političkog krajolika i prikupiti podršku ključnih dionika kako bi osigurali svoju poziciju Khameneijeva nasljednika.



Kako zapravo funkcionira iranski politički sustav?

- Iranski politički i vjerski krajolik karakterizira složena mreža frakcija, od kojih se svaka natječe za utjecaj i moć unutar vodeće strukture zemlje. Konzervativne klerikalne frakcije, ukorijenjene u tradicionalnim tumačenjima islamskog zakona i autoriteta svećenstva, imaju velik utjecaj na procese donošenja političkih odluka u Iranu. Te frakcije, koje naglašavaju očuvanje iranskih revolucionarnih ideala i otpor zapadnom miješanju u politiku zemlje, čine temelj potpore vrhovnom vođi i igraju središnju ulogu u oblikovanju unutarnje i vanjske politike zemlje.

Druge skupine, poput Iranskih principalista, usklađene s konzervativnim klerikalnim frakcijama, zalažu se za strogu provedbu islamskih načela i davanje prioriteta iranskim nacionalnim interesima. Uz snažne veze s iranskim sigurnosnim aparatom, uključujući Islamsku revolucionarnu gardu, te frakcije imaju znatan utjecaj na vojne i obavještajne agencije zemlje. Njihova nepokolebljiva predanost iranskim revolucionarnim načelima i otpor protiv vanjskih prijetnji usko su usklađeni s ideologijom koju zastupa vrhovni vođa.

Jesu li mu oni ključni saveznici u procesu sukcesije?

- Umjerene i reformističke frakcije, iako marginalizirane unutar iranskog političkog krajolika, i dalje imaju utjecaj zbog aktivizma na lokalnoj razini i inicijativa civilnog društva. Te frakcije, koje se zalažu za političke i društvene reforme u okviru Islamske Republike, suočavaju se sa velikim izazovima u snalaženju u iranskom političkom sustavu u kojem dominiraju konzervativci. Unatoč ograničenoj zastupljenosti u formalnim institucijama, umjereni i reformistički glasovi doprinose raznolikosti iranskog političkog diskursa i imaju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja o ključnim pitanjima, uključujući sukcesiju i političke reforme.

Inače, azerbajdžanska etnička pripadnost ajatolaha Alija Khameneija je značajan aspekt njegove pozadine i identiteta, oblikujući njegovu osobnu narativnu i političku putanju. Rođen u azerbejdžanskoj obitelji u Mašhadu, Khameneijevo etničko nasljeđe omogućilo mu je uživanje potpore među azerbejdžanskim stanovništvom, posebice u regijama poput istočnog Azerbajdžana.

Je li tijekom mandata vrhovnog vođe Ali Khamenei iskoristio svoj azerbejdžanski identitet kako bi ojačao svoj legitimitet i potaknuo osjećaj solidarnosti među različitim iranskim etničkim skupinama i postoji li kandidat koji će nastaviti taj kontinuitet?

- Utjecaj Khameneijeve azerbejdžanske etničke pripadnosti na proces sukcesije i dalje je predmet rasprave i nagađanja. Iako njegovo etničko podrijetlo može utjecati na percepciju javnosti i frakcijske saveze, drugi čimbenici kao što su vjerski kredibilitet, politička pripadnost i institucionalna dinamika vjerojatno će igrati važnu ulogu u određivanju njegova nasljednika. Izbor Khameneijeva nasljednika u konačnici će odrediti Vijeće eksperata, koje će razmotriti različite čimbenike, uključujući vjerske vjerodajnice, političko iskustvo i frakcijsku dinamiku. Dok Iran prelazi u novo doba vodstva, politička stabilnost zemlje i regionalni utjecaj su posebno osjetljive kategorije. Sukcesija je ključni trenutak u oblikovanju buduće putanje Irana. Nadalje, proces sukcesije u Iranu ima velike posljedice na unutarnju stabilnost i regionalnu dinamiku zemlje, kao i na ulogu Irana na Bliskom istoku. Izbor novog vrhovnog vođe oblikovat će pristup Irana ključnim pitanjima kao što su nuklearni pregovori, regionalni sukobi i napori na unutarnjim reformama, utječući na odnose zemlje sa susjednim državama i globalnim silama.



U procesu sukcesije iranska politička elita mora uspostaviti ravnotežu između kontinuiteta dosadašnjeg konzervatizma i promjena, čuvajući načela Islamske Republike. Kako će to uskladiti s rastućim potrebama i težnjama iranskog naroda?

- Predviđanje buduće strategije Irana nakon promjena vodstva i razvoja regionalne i globalne sigurnosne dinamike uključuje procjenu različitih čimbenika, uključujući unutarnje i vanjske pritiske, ideološka razmatranja i povijesne trendove. Iako je teško definitivno odrediti najsličniju strategiju, potencijalne scenarije možemo analizirati na temelju postojećih obrazaca i trenutnih okolnosti.

Koji su potencijalni scenariji?

- Prvi scenarij povezao bih s jačanjem sigurnosti i ideološke homogenosti. U tom scenariju novo iransko vodstvo može odgovoriti na niz ubojstava i smrti davanjem prioriteta sigurnosnim mjerama za zaštitu ključnih osoba i institucija. Govorimo o pojačanom nadzoru, pojačanom prikupljanju obavještajnih podataka i strožoj kontroli unutarnjih neslaganja. Vodstvo također može nastojati ojačati ideološku homogenost unutar zemlje, naglašavajući lojalnost načelima Islamske revolucije i boreći se sa unutarnjim neprijateljima. Ta bi strategija mogla biti motivirana željom za održavanjem stabilnosti i očuvanjem moći režima suočenog s vanjskim i unutarnjim izazovima. Davanjem prednosti sigurnosnoj i ideološkoj koheziji, iransko vodstvo moglo bi težiti projiciranju snage i moći, odvraćanju potencijalnih protivnika i jačanju domaće potpore iza režima.

Prema drugom scenariju bila bi provedena reforma i poboljšanje odnosa sa svijetom gdje bi novo iransko vodstvo moglo usvojiti pomirljiviji pristup, nastojeći riješiti unutarnje probleme i poboljšati odnose s međunarodnom (zapadnom) zajednicom. Ova strategija mogla bi uključivati pokretanje domaćih reformi za rješavanje socioekonomskih razlika, promicanje političke inkluzivnosti i jačanje individualnih sloboda. Osim toga vodstvo može provoditi diplomatske inicijative usmjerene na smirivanje napetosti s regionalnim suparnicima i ponovnu suradnju s globalnim silama. Taj bi pristup mogao biti potaknut prepoznavanjem potrebe za promjenom kao odgovorom na unutarnje nezadovoljstvo i vanjski pritisak. Prihvaćanjem reformi i angažmana sa svijetom, iransko vodstvo moglo bi nastojati ublažiti unutarnje napetosti, poboljšati svoj međunarodni položaj i stvoriti mogućnosti za gospodarski razvoj i stabilnost.

Hoće li novo vodstvo redefinirati strategiju Islamske Republike?

- Na buduću strategiju Irana vjerojatno će utjecati kombinacija unutarnjih i vanjskih čimbenika, uključujući ravnotežu moći unutar režima, javno raspoloženje, regionalnu dinamiku i globalne trendove. Iako sigurnosni problemi i ideološki imperativi mogu potaknuti konzervativniji i obrambeniji stav, ideja reforme i otvaranja također bi mogla biti zanimljiva. U konačnici, putanja iranske strategije ovisit će o prioritetima i preferencijama novog vodstva, kao i o mogućnostima i ograničenjima koje predstavlja regionalni i globalni kontekst koji se mijenja. Iako je teško sa sigurnošću predvidjeti, novo iransko vodstvo vjerojatno će se kretati složenim krajolikom koji se dinamično razvija.