Nakon formiranja treće vlade na čelu s HDZ-om premijer Andrej Plenković u više je navrata ponovio kako im je sada jedan od glavnih ciljeva stvaranje preduvjeta da prosječna plaća za četiri godine bude najmanje 1600 eura, a minimalna brutoplaća najmanje 1250 eura.

Kao i uvijek, ima onih koji su stava kako su ti ciljevi realni, ali i onih koji u to baš i ne vjeruju. Ipak, od nove vlade očekuju puno toga, pa i rast plaća. Kako sindikati, građani, tako i poslodavci, a popis zahtjeva ima i privatni sektor. Primjerice u HUP-u kažu: “Mi moramo biti puno brži, puno efikasniji i puno konkurentniji od drugih, a to znači da moramo imati manje opterećenje rada, manje parafiskalne namete, veći fokus na industrije veće i dodane vrijednosti”, kaže Irena Weber iz Hrvatske udruge poslodavaca. Rast će tada i plaće, no hoće li biti baš 1600 eura, kao što obećava premijer? “Plaće moraju rasti, ali velik dio toga ovisi i o privatnom sektoru. Želi li se motivirati radnike, želi li se radnike ostaviti ovdje, onda treba napraviti drukčiju raspodjelu”, rekao je, između ostaloga, i Krešimir Sever, iz Nezavisnih hrvatskih sindikata. Da plaće rastu potvrdio je i Državni zavod za statistiku. Najnoviji statistički podaci pokazuju ubrzanje trenda rasta netoplaća pod snažnim utjecajem povišica u javnom i državnom sektoru. Tako je prosječna netoplaća isplaćena u travnju za ožujak iznosila 1326 eura, što je u odnosu prema istom mjesecu lani nominalno više 17,3 posto, a realno 12,7 posto. U ožujku su na snagu stupila dogovorena povećanja plaća u državnom i javnom sektoru, pa je zabilježen snažan skok na mjesečnoj razini. Prosječna plaća je u odnosu prema veljači ojačala 6,3 posto nominalno, odnosno 5,4 posto realno. Inače, početkom godine znatan utjecaj na snažan rast prosječnih plaća imao je i rekordan skok minimalne plaće, koja je najzastupljenija u industriji i osobnim uslugama, a novo ubrzanje rasta potaknuto je povišicama u državnom i javnom sektoru. Jer, kako se navodi, nakon što je Vlada uoči izbora odobrila najveće povećanje plaća u povijesti, vrijedno 1,63 milijarde eura, djelatnosti u kojima prevladava država bilježe nekoliko puta veću godišnju stopu rasta u odnosu prema djelatnostima u kojima dominira privatni sektor.

I tu dolazimo do onoga na što upozoravaju i stručnjaci: da, plaće su rasle, ali postoji “drastična” razlika između državnog i javnog te privatnog sektora, bez obzira na to što i u realnom sektoru stanje, iako sporije, ipak ide nabolje.