Hrvatska je na startu Eura u Njemačkoj doživjela teško rezultatsko prizemljenje, iako je na berlinskom Olimpijskom stadionu trebala imati sve preduvjete, ako ništa drugo, da odigra pravu utakmicu.

Dobro raspoloženje, samopouzdanje, impresivan pogled na tribine Olimpijskog stadiona čije su tri četvrtine zauzeli naši navijači, a na kraju - veliko razočaranje. Što se zapravo dogodilo Hrvatskoj u Berlinu? Pa, iskreno, ništa što već nismo viđali, dogodilo nam se nogometno prokletstvo u punom svom sjaju. Uz nedostatak agresivnosti i brzine, bili smo žrtve najstarije kletve "ako ne zabiješ - dobiješ". Iako, ovaj je put ona išla nešto drukčijim redoslijedom "dobiješ -promašiš - dobiješ - promašiš" i odeš kvragu. Hrvatska je doživjela svoj najteži poraz na Europskim prvenstvima. Istina, jednom su nas, na isti rezultatski način, u Engleskoj 1996. rastavili Portugalci, ali pod drukčijim okolnostima. Ćiro Blažević i njegovi sinovi tada su u džepu već imali izboren plasman u nokaut-fazu turnira.



Ovaj put smo gadno stradali odmah na startu, pa ćemo u preostala dva nastupa itekako trebati zapeti ako se kući ne mislimo vratiti već nakon grupne faze Eura, što bi, nemojmo se lagati, bio debakl. Koliko god pekao, sam poraz od Španjolske ne mora biti kamen oko noge našoj selekciji. Ono što više zabrinjava jesu mane koje su Dalićevi izabranici manifestirali na samom terenu. Španjolci su nam zapravo očitali lekciju iz modernog nogometa u kojem se teži brzim i jednostavnim akcijama koje doslovce razaraju suparničke obrane. Furija je razorila našu, da dođe u priliku za pogodak i realizaciju trebala su joj tri dodira s loptom, a nama za iste takve stvari 33 dodavanja. U tome se detalju krije sva istina te utakmice. Jednostavno, igramo presporo, a osim toga, Španjolci se nisu dali navući u zamku kojom smo lako uništavali obranu Portugalaca u "generalki" za ovaj Euro. U Lisabonu smo uspješno težište igre držali na desnoj strani, pa bismo onda dijagonalama stvarali višak za nadolazećeg Gvardiola. No desnu stranu španjolske obrane držao je iskusni Dani Carvajal, koji se pametno postavljao i uspješno sprječavao veliku većinu tih naših pokušaja. Osim toga strašno smo se mučili s visokim presingom suparnika jer za njega nismo uspjeli naći pravo rješenje.

- Stavili smo nisko tri vezna igrača, da prime loptu, da je iznesu. S dva bočna igrača koja mogu tako izići, stopere koji znaju igrati, ali nismo to uspijevali. I što smo govorili, da iz prvog presinga pokušamo što prije izaći. Najopasnija nam je bila situacija da nismo bili u problemu kad su oni imali posjed, već kad bismo mi izgubili loptu. Kad te ne ide izlazak na presing, onda se preskače igra, to su Španjolci radili u jednom razdoblju. Nismo imali rješenja na taj visoki presing, a trebali smo. Protiv Portugala smo to puno lakše radili. To je jedan od detalja koji svakako moramo popraviti u preostala dva susreta - rekao je Zlatko Dalić, izbornik hrvatske reprezentacije.

Još je jedno pitanje ostalo bez odgovora. Kako je naš izbornik s tako teretnom i sporom obranom mislio zaustaviti španjolsku laku konjicu na krilnim pozicijama? Stanišić i Gvardiol imali su priličnih problema s laganim brzancima Yamalom i Williamsom. Jasno se vidjelo kako je to klasični "mismatch". Osim toga, nije ni jasno zbog čega se u početnoj postavi odjednom našao Marin Pongračić, koji ima puno vrlina, ali brzina nije jedna od njih. Sve to govori kako je Dalić u pripremi susreta imao zamisli koje na terenu jednostavno nisu zaživjele na željeni način. Ne samo zbog naših slabosti već više zbog kvalitete suparnika, a na sve to se nadovezala i klinička preciznost kojom je Španjolska završavala svoje akcije. U prvom poluvremenu iskoristila je praktično sve svoje prilike, a Hrvatska je svoje zapucala. Na ovoj razini takve stvari prave razliku.



I što sad? Nema nam druge nego se ponašati kao da se Berlin nije dogodio. Dalić i igrači morat će podnijeti i prihvatiti zasluženu paljbu po njima jer kod nas je sve "crno ili bijelo". Možemo pričati o tome kako je rezultat bio previsok, ali ni slučajno ne smijemo evidetne probleme gurati pod tepih, a još manje trebamo sad upasti u nekakvu depresiju.

- Moramo se resetirati, imamo iskusne igrače koji su prolazili takve stvari. Razgovarat ćemo, ne smijemo dopustiti pesimizam, njemu mjesta ne smije biti, jer još uvijek je sve u našim rukama i kontroli. Moramo biti bolji, okrenuti se utakmicama koje su pred nama. Na meni je da to sve okrenem, upozorim na loše strane, ne smijemo se previše vraćati na Španjolsku, igrači su svjesni da je to bilo loše. Za susret protiv Albanije pokušat ćemo pokazati nešto drukčije jer ona nam jako puno znači. U biti, moramo pobijediti i tako se moramo spremati i radit ćemo takve promjene. Ne mogu sad o detaljima još, ali moramo promijeniti neke stvari u pristupu, koji nije bio dobar. Dvije utakmice su pred nama, sve je u našim rukama i ne smijemo potonuti i izgubiti energiju. Moramo pokazati kako nas je protiv Španjolske zadesio samo loš dan - poručuje Dalić.

Iako nakon teškog stradanja protiv Španjolaca negativa prevladava, treba znati kako se "mrtvi broje tek na kraju bitke", a osim toga nikada nije mudro prerano otpisati "stare kosti" kakve imamo u reprezentaciji. Iskusne igrače s karakterom pobjednika ovakvi porazi nikada ne bi trebali ubiti, već ih ojačati jer Hrvatska je još uvijek itekako živa na Euru.