Sport
SVE JE JOŠ UVIJEK U NAŠIM RUKAMA

Posao će postati još teži ako Dalić ne shvati zablude s kojima živi
Objavljeno 20. lipnja, 2024.
Luda kuća u Hamburgu. Hrvatska se mučila pa došla u dobitnu poziciju, onda ispustila gotovu pobjedu iz ruku na nevjerojatno naivan način.

Nismo uspjeli pobijediti Albance, koji su pokazali svoj nesalomljivi duh kada je već izgledalo da su matirani. No pomogli smo im, i to debelo, jer nevjerojatno je koliko smo im prostora ostavljali nakon što smo itekako morali okrvaviti koljena da bismo preokrenuli njihovo početno vodstvo. Potpuno je nejasno zbog čega je naša reprezentacija toliko srljala nakon što je došla u pobjedničku poziciju, a smirivanju igre nisu pomogle ni zamjene koje je napravio izbornik Zlatko Dalić u završnici susreta. Pogodio je s potezima koje je vukao na poluvremenu i nakon nešto više od sat vremena igre. Uveo je Sučića, Pašalića i, posebno, Budimira, koji su uspjeli pokrenuti u prvom poluvremenu posve uspavanu Hrvatsku. Sve je bilo krivo u našoj igri jer smo opet igrali sporo, tvrdoglavo pokušavali kroz sredinu te posve ignorirali bočne pozicije. Za tih prvih 45 minuta može se izvući samo jedan zaključak: kakav izbornik, takva i momčad - tvrdoglava. Nismo imali ni dubine ni širine, "najbolji vezni red na svijetu" opet je ugušio sam sebe beskrajnim kratkim dodavanjima bez ijednog pokušaja okomite lopte koja bi načela čvrsti blok koji su postavili Albanci. Što je još gore, opet smo si dopustili spavanje na jedan bočni ubačaj, zbog čega smo došli u zaostatak. Baš loše je izgledala Hrvatska u tih prvih 45 minuta, pa je Dalić napokon morao odustati od te spore i posve bezopasne igre. Promjenama je uspio pokrenuti momčad, Hrvatska je u nastavku bila daleko opasnija i poduzetnija, počeli smo se više koristiti krilnim pozicijama, pa je naš pritisak rastao sve dok se albanska obrana nije slomila u dvije minute. Nakon preokreta i dolaska na prag željene pobjede trebalo je stati na loptu. No sad kad je naša uspavanka bila poželjna, ona je izostala. Albanci su krenuli na sve ili ništa. Pokidali su nas agresivnošću u toj završnici susreta, pa su stigli kreirati nekoliko vrlo opasnih situacija, a na kraju su, mora se reći, zasluženo izjednačili. Sreća, koja nam je toliko puta bila bila saveznik u mandatu Zlatka Dalića, ovaj put se nasmiješila Albancima. I opet - zasluženo. Hrvatska opet nije bila dobra. Obrana nam je vrlo porozna, napad, sve dok ne krenemo u potpuni rizik, posve bezopasan. Dalić jednostavno nije dobro pripremio ovaj Euro. Već predugo igramo isto, lako smo čitljivi, a naš vezni red, umjesto da bude pokretač, sve češće izgleda kao usporivač napadačkih akcija. Previše je tu pimplanja, viška dodira. Distribucija lopte jednostavno nam mora biti brža jer bez toga nema tečnih akcija, pa nam igra izgleda prema onoj "može li sporije". Čim smo u drugom poluvremenu malo pustili pas i ubrzali igru, stavili smo Albance na velika iskušenja, pod kojima su se na kraju slomili. No nismo to uspjeli materijalizirati, pa smo sad u teškoj, jako teškoj poziciji kada je u pitanju plasman u drugi krug. Ostao nam je susret s Italijom, u kojem moramo pobijediti ako želimo produžiti život u Njemačkoj. Aspurd je što još uvijek sve držimo u svojim rukama.

Bit će to vraški težak posao koji će postati još teži ako Dalić konačno ne shvati i ne prihvati zablude s kojima živi. Opet je naša reprezentacija izabrala najteži mogući put. Zašto jednostavno kad može komplicirano? Samo je pitanje dokad ćemo preživljavati na taj način, jer ne može to trajati vječno. Ili je Dalić zbilja mačka sa sto života. Saznat ćemo u Leipzigu...

Dalibor Keler
Možda ste propustili...

SPORTSKI DIREKTOR NK OSIJEK JOSE BOTO

Malenici novi ugovor, Kolić na posudbu

KOŠARKAŠI HRVATSKE OSTALI NA KORAK DO OLIMPIJSKIH IGARA

Iz Pireja se nije moglo do Pariza, ali turnir je potvrdio da nije sve tako crno i loše

NOVO VODSTVO NK BELIŠĆE

Čelni čovjek kluba je Nenad Dandić

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana