U svom radu iz 2016. "Ideja minimalne države u modernoj političkoj teoriji" prof. dr. sc. Marko Dokić obradio je jedan aspekt o kojem se kod nas, napose u široj javnosti, malo raspravlja, čak malo i u stručnim krugovima. Što nam sažeto može reći o toj temi pitali smo dr. sc. Dokića, danas profesora na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore.

- Ideja minimalne države nastala je u eri klasičnog liberalizma i označava državu u kojoj je sfera djelovanja vlade ograničena na zaštitu osobe i vlasništva. Njezina se uloga ostvaruje samo kroz djelatnost vojske, policije i sudova (djelatnosti bez kojih društvo ne bi moglo opstati), a za sve se ostale aktivnosti vlade smatra da imaju paternalistički karakter te da ugrožavaju individualnu slobodu.

Ideju minimalne države pratila je i doktrina laissez-faire, koja isključuje državni intervencionizam i veliča samoregulatorno tržište. Najkraće rečeno, ova zamisao protivi se širenju sfere vladine akcije u različitim područjima društvenoga života kao što su radni odnosi, zdravstvo i obrazovanje. Njezini najglasniji zagovornici u XIX. stoljeću bili su Herbet Spencer u Engleskoj i William Graham Sumner u SAD-u. S vremenom, prvo u okviru same liberalne tradicije kroz socijalni liberalizam, sve više su slabjele ideje klasičnog liberalizma, a poslije Prvog svjetskog rata, u eri kolektivističkih doktrina, svijet se liberalnih vrijednosti i ideja potpuno urušio. Povratka natrag više nije bilo, iako je poslije sloma države blagostanja 70-ih 80-ih godina XX. stoljeća bilo pokušaja revitalizacije izvornih liberalnih ideja u okviru konzervativnog liberalizma, koji je svoje realno utemeljenje našao u politikama Margaret Thatcher i Ronalda Reagana, inspiriran intelektualnom ostavštinom Friedricha Hayeka, Miltona Friedmana i dr. Tako je Reagan kazao da država ne može biti rješenje za postojeće probleme, već da je sama država problem. Međutim, klasična zamisao minimalne države danas je liberalna utopija, ali je pitanje uloge države i danas aktualno.

Da se malo dotaknemo države u širem i dubljem smislu. Što zapravo danas predstavlja sam pojam "država", s kojeg i kakvog aspekta treba državu danas motriti i tumačiti, u okolnostima kakve nameće suvremeno doba?

- O državi se može govoriti s više aspekata i mnoga pitanja o kojima se dosta govorilo u okviru povijesti pravne i političke teorije i danas su aktualna. To mogu biti ona koja se odnose na: oblike države; obilježja po kojima se država razlikuje od drugih društvenih organizacija; shvaćanje i određenje pojma suverenosti i sl. Primjera radi, možemo ispitivati koje su vrijednosti i slabosti demokracije, kao i mogućnosti ostvarenja slobode u tom obliku političkog poretka. Isto tako možemo raspravljati je li monopol fizičke prisile na određenom teritoriju jedino obilježje države po kojem se ona razlikuje od drugih društvenih organizacija ili pak treba postojati i nešto više od toga poput odgovarajućeg stupnja povezanosti i bliskosti između građana koji doprinosi unutarnjoj koheziji i pravde kao glavnog čimbenika legitimiteta. O nužnosti da politička zajednica bude utemeljena na pravdi govori nam i poznata Monesquieuova priča o Trogloditima iz Perzijskih pisama. Slično je i s drugim pitanjima političke i pravne teorije, kao što je pitanje shvaćanja suverenosti. Je li suverena vlast pravno neograničena, kao što je to bio slučaj s Bodinovom i Hobbesovom teorijom iz XVI. i XVII. stoljeća, ili pak da kada kažemo da je suverenost svojstvo državne vlasti da na svome teritoriju bude najviša to ne znači da nije ograničena pravom već da je ograničena i ustavom i pravilima međunarodnoga prava, kako se to čini u suvremenoj političkoj teoriji. Pored toga, ona je isto tako ograničena i javnim mnijenjem i moralnim shvaćanjima koja dijele pripadnici određenoga društva.

Dakle, sve su to aspekti s kojih možemo i danas govoriti o državi. Ipak, uza sva ova pitanja jedno će, čini mi se, uvijek biti aktualno i uvijek će izazivati velike rasprave u teoriji s obzirom na različite ideološke pozicije sa kojih krećemo kada o njemu govorimo - to je pitanje uloge države. To je jedno od centralnih pitanja političke teorije o kojem se mnogo može govoriti i pisati. Pitanje uloge države za sobom povlači čitav niz dilema koje nisu samo na vrijednosnom polju (npr. odnos slobode i jednakosti), već isto tako i na pravnom, ekonomskom i političkom. Tako npr. možemo navoditi argumente pro et contra koncepta socijalne pravde ili proceduralne pravde, zalagati se za progresivno oporezivanje, ekspanzivnu monetarnu i fiskalnu politiku, kao i širok spektar socijalnih davanja ili osporavati sve ove instrumente navodeći da će vlada, ukoliko im bude pribjegavala, dobiti paternalističke obrise.

Vezano uz prethodno pitanje: Ima li uopće više smisla, odnosno potrebe danas postavljati pitanja o tome što je i odakle potječe država? Francuski mislilac Daniel Giltard kaže da postoji nekoliko razloga zašto često nema potrebe postavljati ta pitanja... Vaš komentar?

- Pitanje postanka države, iako se ono danas može činiti ne pretjerano interesantnim i aktualnim, ne treba zanemarivati i a priori odbacivati. O njemu postoje brojne teorije. Tako npr. teorija sile postanak države vidi u vojnoj organizaciji plemena i smatra da država postaje pobjedom jednog plemena i pokoravanjem drugoga plemena; psihološka teorija uzroke postanka države vidi u razlikama koje postoje između ljudi kada je riječ o psihičkim osobenostima, sukladno čemu razlikujemo elite i mase, pa se država pojavljuje kao organizacija prevlasti elite nad masom (Paretova teorija); ugovorna teorija (Hobbes, Locke, Rousseau) podrijetlo države vidi u sporazumu zaključenom između pojedinaca, na temelju koga se napušta prirodno stanje (stanje bez uspostavljene javne vlasti) i formira država. Na kraju, i mnoge suvremene teorije naslanjaju se na neke od filozofskih pristupa koji se tiču podrijetla države, pa tako Rawlsova teorija pravde, kako navodi Guido Fassò, predstavlja "novu i prefinjenu veziju starog društvenog ugovora". Stoga neka pitanja filozofskopravne prirode (pojam i postanak države) uvijek trebaju biti prisutna i trebaju se poznavati i kada govorimo o suvremenoj državi.

Zaključimo s knjigama. Iz mnoštva djela napisanih o državi sagledano s raznih aspekata možemo spomenuti recimo Platonovu "Državu", kao i djelo Louisa Althussera "Ideologija i ideološki aparati države", kao i "Državu" Harolda Barclaya te djelo Thomasa Hobbesa. Što nas ta i još neka važna mišljenja iz bliže i dalje povijesti uče o državi, i što je iz svih tih razmišljanja poučno i primjenjivo i u vremenu sadašnjem kad zborimo o državi kao univerzalnom pojmu, ali i državi kao ovodobnoj praksi, recimo tako?

- O državi je napisano mnogo remek-djela u povijesti političke i pravne filozofije. Neka od njih ste vi i naveli. Teško je danas ozbiljno govoriti o pojmu države, njezinoj ulozi, funkcijama i oblicima ako se nismo upoznali sa sadržajem djela poput Platonove Države, Aristotelove Politike, Macchiavelijeva Vladara, Hobbesova Levijatana ili Rousseauova Društvenog ugovora. Ako se držimo izreke "ako želite novu ideju, pročitajte staru knjigu", jasno je da klasici političke filozofije predstavljaju pravu riznicu znanja o državi, koja i u suvremeno doba može biti više nego korisna za plodotvorne rasprave i ideje.

Stoga ne treba izbjegavati vratiti se onome što je o državi već rečeno, već sve stranice navedenih filozofskih knjiga treba pažljivo proučiti. Jer, ako ne možemo živjeti u državi u kojoj bi, kako je pisao Platon, filozofi bili vladari, onda, kako je pisao Immanuel Kant, ne bi bilo loše da svi koji imaju političku moć budu spremni bar saslušati što filozofi imaju reći, ako već nemaju dužnost postupati prema njihovim savjetima i mislima. A, na kraju, možda tako dobijemo i neke nove ideje koje će dalje oblikovati političku misao. (D.J.)