Izbori za Europski parlament uvijek pružaju zanimljiv uvid u političke tendencije diljem kontinenta. Ovi posljednji izbori pokazali su da je Europska unija, više nego ikada prije, u potrazi za ravnotežom između različitih političkih ideologija. Dok su neki to protumačili kao zaokret udesno, stvarnost je složenija - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:

- Konzervativne opcije su doživjele značajan rast potpore, što odražava rastuće nezadovoljstvo stanovništva s dosadašnjim političkim smjerom EU-a. Građani sve više traže politike koje se usredotočuju na nacionalni suverenitet, jačanje granica, i očuvanje tradicionalnih europskih vrijednosti. Ova promjena pokazuje da su ljudi zabrinuti zbog pitanja kao što su nekontrolirana migracija, pad sigurnosti, ekonomska nejednakost pojačana inflacijom, pa traže rješenja koja nude desno-centrističke stranke.

Međutim, nije korektno reći da se EU u potpunosti okreće u desno. S obzirom na rezultate, očito je da je politička scena postala fragmentiranija. Potpora zelenim i liberalnim strankama također ukazuje na snažan interes za održivost i progresivne reforme. Stoga, novi odnos političkih snaga u Europskom parlamentu donosi više pluralizma i mogućnosti za dijalog među različitim strankama.

Utjecaj na buduće odnose u Europi bit će značajan. Očekuje se da će se političke odluke donositi uz veću uključenost i balansiranje različitih stavova. Desni centar će imati priliku oblikovati politike koje promiču sigurnost i ekonomski prosperitet, dok će istovremeno morati surađivati s drugim političkim grupacijama kako bi se postigla sveobuhvatna rješenja.



Unatoč agresivnoj oporbi, u Hrvatskoj zapravo niti nema jače izraženih i prije svega učinkovitih političkih previranja, što su pokazali i protekli izbori za Sabor RH, kao i nedavni izbori za Europski parlament. Kako to objašnjavate?

- U posljednjim izborima za Europski parlament, Hrvatska je doista pokazala stabilnost i kontinuitet, koji se čini rijetkim u usporedbi s političkim previranjima u nekim drugim dijelovima Europe. Ova stabilnost može se objasniti kroz nekoliko ključnih faktora.

Prvo, vodstvo premijera Andreja Plenkovića i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u posljednjih nekoliko godina bilo je usmjereno na stabilizaciju i konsolidaciju Hrvatske unutar europskog konteksta. Plenković je iskoristio svoje bogato iskustvo u europskim institucijama kako bi Hrvatsku pozicionirao kao pouzdanog i predvidivog partnera unutar EU-a. Njegova strategija se oslanja na umjereno desni centar, što rezonira s većim dijelom hrvatskog biračkog tijela, koje cijeni stabilnost i kontinuitet.

Drugo, Hrvatska se suočila s manje unutarnjih političkih i ekonomskih izazova u odnosu na neke druge zemlje EU-a. Iako se Hrvatska suočava s vlastitim problemima, poput demografske krize i izazova u gospodarstvu, političko ozračje je ostalo relativno stabilno. To je dijelom rezultat HDZ-ove dugoročne dominacije i organiziranosti kao glavne političke stranke u zemlji, koja uspijeva održavati podršku zahvaljujući svojoj mreži i prilagodljivosti političkoj situaciji.

Treće, hrvatski građani su pokazali opreznost prema radikalnim promjenama i ekstremnim ideologijama, bilo s lijeva ili desna. Postoji opća sklonost prema centru i umjerenijim opcijama, što je doprinijelo manjem uspjehu ekstremnih političkih opcija u zemlji. Također, HDZ je uspio zadržati i privući šire biračko tijelo kroz svoje proeuropske politike, istovremeno naglašavajući nacionalne interese i stabilnost.

Pokazalo se da su građani Hrvatske razočarani time što su u prošlom mandatu dva anti-europska kandidata sramotila Hrvatsku u foteljama Bruxellesa, istovremeno cinički primajući razmjerno velike plaće, pa ovaj put nisu bili spremni podržati kandidate koji bi se iz Bruxellesa borili protiv NATO, EU i "krepiva".

Premda je HDZ sa šest mandata uvjeljiv pobjednik EU izbora, Hrvatska je nažalost postala rekorder po najslabijem odazivu birača na izbore za Europski parlament u povijesti održavanja tih izbora. Kako to objasniti, koji su razlozi?

- Nizak odaziv birača na izbore za Europski parlament u Hrvatskoj može se objasniti kroz nekoliko međusobno povezanih čimbenika koji zajedno utječu na interes i angažman građana prema EU izborima.

Prvo, mnogi građani doživljavaju europske institucije kao udaljene i apstraktne. Iako odluke Europskog parlamenta značajno utječu na svakodnevni život građana, taj utjecaj često nije odmah vidljiv. Ovaj osjećaj udaljenosti može rezultirati manjim interesom za izlazak na izbore jer se percepcija "važnosti" Europskog parlamenta ne odražava jasno u svakodnevici građana.

Drugo, razina informiranosti i edukacije o EU institucijama i njihovom utjecaju na Hrvatsku često nije zadovoljavajuća. Mnogi građani nisu dovoljno svjesni kako EU funkcionira i koliko odluke donošene u Europskom parlamentu mogu utjecati na njihove živote. Povećanje informiranosti i bolje obrazovne kampanje mogle bi pomoći u povećanju interesa i angažmana.

Treće, važan aspekt koji često izaziva negativne emocije kod građana je percepcija visoke plaće zastupnika u Europskom parlamentu. Mnogi Hrvati, suočeni s vlastitim ekonomskim izazovima, često fokusiraju svoju ljutnju na visoke naknade i privilegije koje uživaju europarlamentarci. Ovaj osjećaj nepravde i ljutnje može dodatno smanjiti motivaciju građana da sudjeluju u izborima, jer vide institucije EU-a kao elitističke i odvojene od stvarnih potreba običnih ljudi.

Zaključno, niska izlaznost na europskim izborima ne znači nužno da Hrvati ne mare za EU, već ukazuje na potrebu za boljim razumijevanjem i angažmanom oko europskih pitanja. Poboljšana komunikacija o važnosti EU-a i njegovom utjecaju na Hrvatsku, zajedno s većom transparentnošću o koristi i izazovima članstva, mogla bi potaknuti veći interes i sudjelovanje građana u budućnosti.

Bilo kako god, u sadašnjim i budućim geopolitičkim i geostrateškim odnosima snaga, koji će biti najveći izazovi novog saziva Europskog parlamenta, Europske komisije, Europskog vijeća i drugih tijela?

- Novi saziv Europskog parlamenta, Europske komisije i drugih tijela EU-a suočit će se s nizom ključnih izazova koji će oblikovati budućnost Unije. Među njima, dva najvažnija pitanja bit će migracije i rat u Ukrajini.

Migracije će ostati jedno od najosjetljivijih i najkompleksnijih pitanja za Europsku uniju. Stara doktrina Angele Merckel po kojoj EU zapravo poziva migrante da trajno dođu na doživotnu socijalnu pomoć je mrtva i pokopana. I oni koji su je zagovarali sad se prave da to nikad nisu radili. Europska unija mora raditi na reformi sustava azila, učinkovitijem upravljanju granicama i suradnji s trećim zemljama kako bi se adresirali korijenski uzroci migracija, a dio migranata vratio u zemlje porijekla.

Rat u Ukrajini nastavlja biti ključna geopolitička kriza za Europu. EU će morati nastaviti pružati podršku Ukrajini na političkoj, ekonomskoj i vojnoj razini, dok istovremeno nastavlja održavati sankcije protiv Rusije. Uz to, izazov će biti pronaći trajno diplomatsko rješenje koje će donijeti stabilnost i sigurnost ne samo Ukrajini, već i cijeloj regiji. Ovaj sukob također podiže pitanja energetske sigurnosti i diversifikacije izvora energije, što je ključno za budućnost EU.

Osim ovih ključnih pitanja, drugi izazovi uključuju:

Sigurnost: Jačanje kapaciteta EU-a za suočavanje s prijetnjama poput terorizma i kibernetičkih napada.

Energetika: Tranzicija prema obnovljivim izvorima energije i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.

Proširenje EU-a: Potencijalno proširenje na Zapadni Balkan, Ukrajinu i Gruziju zahtijevat će pažljivo upravljanje.

Klimatske promjene: Promicanje održivog razvoja i ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma.

Digitalna transformacija: Reguliranje tehnoloških kompanija i zaštita podataka bit će važni za buduću digitalnu infrastrukturu.



Za kraj, još malo o aktualnoj domaćoj političkoj sceni. Uzimajući u obzir sve što se trenutačno zbiva, uključujući i kontekst HDZ-DP koalicije (prijepori oko Pupovca, afera s Bratulicom...), može li se ipak izvući zaključak da je uz superiorni HDZ, još samo SDP, iako ranjen i opasno nagrižen, trajni politički subjekt na političkoj sceni Hrvatske uključujući i participaciju u EU parlamentu...?

- SDP je ponovo preživio izborni ciklus, iako pojedini komentatori stalno naglašavaju njegov kraj, raspad i slično. Veliku zaslugu za to igra nesposobnost konkurencije na ljevici - stranke Možemo! - da jasno artikulira svoju državnu politiku i odnose prema EU i NATO integracijama, čime se dovodi u inferioran položaj i propušta realističnu šansu da dominaciju na ljevici, koju su imali otvorenu pa upropastili.

Može se pretpostaviti da će i Milanović zadržati kontrolu nad SDP-om kroz izbor Siniše Hajdaša Dončića, pa će tako Hrvatska ostati u kontekstu "beskrajnog dana". To je s jedne strane 15-godišnje SDP-ove težnje da "okruži" HDZ izgradnjom partnera na desnici, koji se onda u kritičnom trenutku uvijek okrene HDZ-u. Sa druge strane tu je kompleksnost odnosa unutar HDZ-a, zbog kojih je često HDZ sam sebi jedina oporba i prepreka ostanku ili dobijanju vlasti, ali usprkos svemu, pokazuje se da je taj i takav HDZ dominatna stranka u Republici Hrvatskoj. (D.J.)