Mogao je samo sanjati Josip Gašparac, trener osječkog skakača s motkom Ivana Horvata, da će u osmom desetljeću svoga života uživo doživjeti Olimpijske igre.

Biti na Olimpijskom stadionu, kasnije na Piccadillyju, ispod Big Bena i šetati po Oxford streetu u milijunskom Londonu i za njega je jedinstven događaj, nedoživljeno još u sedamdeset i kusur njegovih godina.

- Znate, ipak se u ovom velikom gradu teže snalazim pa mi treba vodič. A i ne znam engleski, kazao je Gašparac tijekom šetnje Londonom.

I uz cjelokupno životno iskustvo priznao je da mu tijekom Ivanovog nastupa nije bilo svejedno.

- Znate, imao sam tremu, pričao je Gašo ispred spomenika na Piccadillyju.

- Samo je bilo bitno preskočiti početnu visinu. Poslije je bilo dobro i na 5,35, a onda se požalio na zglob i leđa pa smo išli s tvrđim motkama.

Je li se u onoj košnici među 80 tisuća gledatelja mogao dati kakav savjet?

- Dolazio je do mene gdje sam sjedio na tribini. Znate, bio je mali problem. Ivan je ovdje dobio dva kilograma, otkrio je Gašparac.

- Četiri-pet dana ipak nije bio pod kontrolom trenera. Zato je išao s tvrđom motkom. Nije bio daleko finalu. U prvom pokušaju bio je već preko, ali je na kraju dodirnuo letvicu. Imao je definitivno već sada tu visinu, na treninzima je od deset pokušaja na 5,50 deset puta preskakao visinu.

Kazao je Ivan, za četiri godine finale, a za osam medalja?

- Možda već za četiri godine. Računam da bi kroz dvije godine mogao preskakati 5,80, a onda već do sljedećih Olimpijskih igara i više od 5,90.

Hoćete li i vi biti s Ivanom u Riju?

- Ako Bog da.

Dodao je sam svoje želje.

- I u Riju i na onim sljedećim igrama. Ne dam se ja baš tako lako, rekao je Gašparac.

U 75. godini doživio je svoj san. K. Lacković