Peta knjiga Požežanina Vinka Tadića, povjesničara s bogatim opusom znanstvenih i stručnih članaka, tematski je raritetna. Pod nazivom "Dijalog u šumskoj dvorani", knjiga govori o povijesti požeške parohije, koja je utemeljena u prvoj polovini 18. stoljeća sa sjedištem u Crkvenim Vrhovcima, selu iznad Požege.



Autor je požešku parohiju pozicionirao u kontekst kompleksnih društvenih prilika tijekom prošlosti. Omogućio je duboke uvide u složene probleme. Uočio je niz važnih niti u prošlosti pravoslavnih vjernika navedenoga područja. Knjiga je vrijedan doprinos kulturnoj povijesti zapadne Slavonije. Profesor Vinko Tadić istražio je pisane izvore 18., 19. i 20. stoljeća, ali i obavio brojne razgovore sa svjedocima suvremene povijesti. Ta publikacija bit će korisna povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, antropolozima, etnolozima, arheolozima, teolozima, psiholozima, arhitektima i drugim stručnjacima. Do sada nije objavljena slična knjiga o nekoj pravoslavnoj parohiji na prostoru od Vardara do Triglava. Recenzenti su dr. sc. Dragutin Babić, prof. dr. sc. Aleksandra Kučeković i prof. dr. sc. Zlata Živaković Kerže. Urednica je dr. sc. Mihaela Markovac.



Knjiga pruža uvid u temelje višestoljetnog postojanja, opisuje parohiju u Vrhovcima, hram velikomučenika Georgija, donosi popis svih duhovnih pastira, popis stalnih paroha u Požegi, ali i mitove i argumente. Zanimljivo je da je autora, koji se deklarira kao Hrvat i rimokatolik, ova tema odavno zanimala, da je i sam još kao student dolazio među pravoslavne vjernike i odlazio s pozitivnim iskustvima. Kako stoji u zaključnom dijelu knjige, "dio pravoslavnih Srba ostvario je kontakt sa sveštenikom samo prilikom kršenja, sahrana te nekih izuzetnih prigoda i okolnosti". "To stanje ima svoje duboke uzroke i korijene. Na temelju pisanih izvora i nizu razgovora, koje sam obavio za potrebe ovog rada, da je uglavnom uvjetovano osmanskom vladavinom te životom u socijalizmu. Smatram da uzroke toga dugotrajnog stanja srpske pravoslavne zajednice u Zlatnoj dolini treba ponajprije tražiti u unutrašnjim prilikama Srpske pravoslavne Crkve." Demantirao je neutemeljene teze o asimilaciji Srba u Hrvatskoj tijekom socijalizma i o navodnom potiskivanju njihova identiteta u zapadnoj Slavoniji od 1945. do 1990.



Knjiga završava pitanjima: "Mogu li parosi požeški sačuvati vjerski i etnički identitet svojih vjernika?", "Ima li uopće srpska pravoslavna zajednica mogućnost dugoročnog opstanka u svom zavičaju? Nameće se niz pitanja i dilema o budućim danima duhovnih čeda svetoga Save u Zlatnoj dolini".

B. Starčević-Tesari