LONDON - Hrvatska vaterpolska reprezentacija osvojila je olimpijsko zlato! Jedna velika generacija popela se na vrh olimpa, svladvši u  sjajnom finalu Italiju 8:6. Još jednom velikom defanzivnom partijom je zaslužila Lijepu našu, treći put u Londonu! U 17.36 sati nakon što je se posljednja medalja našla na prsima jedne velike momčadi...
Hrvatska 1996. godine, zapela u finalu, Španjolci s, predvođeni Estiartetom, prekinuli zlatni olimpijski san. Šesnaest godina kasnije Hrvatska je na najbolji način završila najuspješnije Igre u povijesti: trećim zlatom! Sandri Perković i   Giovanniju  Cernogorzu priključila se jedna velika momčad, predvođena  Ratkom Rudićem, velikim vaterpolskim vojskovođom! Veslački četverac je srebrni, Lucija Zaninović (sa sestrom bila na tribini) i rukometaši brončani u Londonu, koji je označio hrvatsku berbu medalja za - povijest.
- Cijeli turnir smo odigrali  kao prava momčad.  Napravili smo čudo! Ovi dečki su fgantastični i ponosan sam što sam uopće njen dio - kaže Igor Hinić, 36-godišnji Riječanin, koji je prije 16 godina u Atlanti bio u srebrnom sastavu...
- Rekao sam sam im da znam kako se ne smije izgubiti finale, a da ne znam kako se pobjeđuje.  Ovo je velika generacija, a većina će ih tek za tri, četiri godine ući u najbolje godine. Vjerojatno će oni biti ta najbolja generacija, s nekim mlađima... - govorio je  Hinić prije nego što će oko vrata   biti

- Obrana, samo obrana! Samo obrana odlučuje ovakve utakmice - rekao je  Tomislav Paškvalin. Zna čovjek. Bio je  član momčadi koja je osvojila vaterpolsko olimp'ijsko zlato u Los Angelesu i Seoulu. Da, trebalo je Pavić izvaditi što manje lopti iz gola dimenzije tri metra puta 90 centimetara.
Poveli su Talijani, koji su iskoristili igrača više, Gallo je poslije 38 sekundi "rasparao" Pavićevu mrežu. Prvih pet   hrvatskih napada bačeno je u vjetar, Tempesti je sjajno otvorio utakmicu i dao priliku svojim napadačima za povećanje vodstva. Učinio je to Felugo izvana, opet s igračem više. No, uslijedio je hrvatski odgovor, izvanredna asistencija Hinića za  Buljubašića, koji je u sedmoj minuti poentirao - 1:2.
Momčad Ratka Rudića nije gubila glavu.  Obranom je spriječen rezultatski bijeg Talijana,  ali morao je proraditi i napad. Maro Joković je potegnuo ljevicom s igračem više  - 2:2. Probudio se i Josip Pavić na vratima, na drugoj strani kapetan Samir Barać je majstorski pogodio suprtoni gornji kut Tempestija! Hrvatska je u 14. minuti finala prvi put povela, praćena pogledom premijera Zorana Milanovića, koji je stigao u London u pratnji supruge Sanje, te predsjednika Hrvatskog vaterpolo saveza i "Primorja EB" Predraga Slobode... 
Drugo poluvrijeme počelo je pogotkom Talijana u prvoj akciji, Felugo je poentirao iz daljine uz pomoć vratnice. No, kakvi bi to bio finale bez golova Mihe Boškovića. Stasiti Dubrovčanin je na početku treće minute pogodio s igrečem više. Hinić je ubrzo izborio peterac, koji je  Bošković pretvorio u 5:3.
Budući da Talijani više nisu mogli postići pogodak ni s igračem više, pobjednik se počeo nazirati, a strahovi nestajati.  Kada je Joković "žabicom" povisio na 6:3 sedam minuta prije kraja, u Areni je nastala erupcija oduševljenja. Joković je strijelac i sedmog gola, Sukno je 3:14 prije kraja na semaforu "napisao" 8:4 tri minute i 14 sekundi prije kraja.

"Hrvatska, Hrvatska" - orilo se s tribina, ali navijači u grupicama nisu mogli stalno držati  onu pravu astmosferu na tribinama Vaterpolske arene, koja će uskoro postati - povijest. No, mjesto pored Aquatics centra postat će mitsko mjesto hrvatskog vaterpola!  Jer u Londonu  12. kolovoza 2012. godine u  17.03 sati  (po londonskom vremenu) hrvatska vaterpolska reprezentacija  postala je olimpijski pobjednik!
- Ovo je jedan od najvećih dana hrvatskskog sporta. Uzeti dvije momčadske olimpijske medalje u istom danu... - u pravu je  Miho Bošković.
Zlatko HORVAT