Pogledaj video koji sam ti upravo poslala! Pljušti, a žena vani uređuje cvjećarnicu. Izlog izgleda čarobno! - javlja mi u subotu navečer fotografkinja Marina Vojnović, vlasnica studija Marina loves photography, s kojom, davno smo se složile, dijelim iste emocije prema Osječanima i gradu u kojem obje živimo. Izlog te cvjećarnice zapravo je uvijek malo umjetničko djelo, no Marina me uvjerava kako je ovaj put njezina imenjakinja nadmašila samu sebe. Ne gubim vrijeme, nazivam Marinu Milas, vlasnicu Cvjetnog ateliera Fantazija i dogovaramo susret.

Već sutradan pijemo poslijepodnevnu jaču tursku bez ičega i razgovaramo okružene Božićem iako još ni advent nije počeo! Kroz izlog i mala okna ulaznih vrata svako malo netko proviri osmjehujući se od uha do uha. Vjerujte, nemoguće je ne zastati, ostati ravnodušan! Marina je na vanjskom dijelu izloga od grana borova i jela isplela svojevrsni lampicama osvijetljeni okvir koji stvara dojam okna kroz koje gledaš u dubinu, a zapravo si zagledan u izlog u kojem drveni konjić stoji na snijegu od cik-cak vate poprskane snijegom iz spreja, a iznad njega vise staklene sige.

Preko konjića pogled ti lebdi cvjećarnicom, između nekoliko jela, odreda visokih do stropa, od kojih je svaka urešena na poseban način, bogato i maštovito, istodobno moderno i starinski. Govori to kako floristica koja je na njih prosula čarobnI prah svog talenta želi naglasiti da je tradiciju i suvremenost moguće sljubiti u najljepši blagdanski ugođaj, koji će pak ubrzati božićni puls Osječanima i proliti malo one ljekovite nostalgije po svakoj duši. "Ostaje mi samo nadati se da vandali neće noću potrgati vanjsku dekoraciju, jer bez nje izlog neće biti onakav kakvim sam ga zamislila, neće pričati cijelu priču", kaže Marina. U vjeri da će čak i huligančići odlučiti pred ovom ljepotom ne demonstrirati svoje grinčovske manire, Marina mi otkriva da je s prijateljicom, također darovitom donjogradskom floristicom Dubravkom Arbanas, nekidan, na putovanju u Budimpeštu, razgovarala o tome kako bi bilo lijepo imati i donjogradski Advent. Uvjeravam ju da će zbog njezina božićnog izloga (pa i onog cvjetne galerije Oh la la) ljudi u predvečerje ili još kasnije potegnuti i iz drugih dijelova grada, jer ne treba propustiti ni jednu prigodu pogledati kako je netko, kako je to ispjevao Đole, dodao svijetu malo boje. "Sve je u cvjećarnici na prodaju, dakako, adventski vijeci, božićna drvca i ukrasi, ali nekako mi je drago da je građanima još prerano za kupnju, pa još mogu uživati okružena svom tom divotom. I u vlastitom si domu dam oduška, Božić je za mene najljepše doba godine", kaže.

Marina Milas na kućnom broju 9 na Trgu bana Jelačića, u jednoj od kuća gdje su djelovali neki od najpoznatijih osječkih obrtnika, poput slastičarske obitelji Ambruš, radi gotovo 14 godina. Šest je godina u njemu cvjećarnicu držala njezina starija sestra, a Marina je svaki dan nakon škole (pohađala je "Ruđericu") dolazila k njoj - zbog cvijeća. Pa kada joj je sestra riješila napustiti cvjećarstvo, Marina je odlučila preuzeti njezinu cvjećarnicu, zbog čega se poslije i prekvalificirala.

"I u cvjećarstvu postoje trendovi i moda, no ja se radije oslanjam na svoju inspiraciju i ukus. Zdrava te konkurencija tjera da budeš drukčiji, da daš maksimum, da izvlačiš iz sebe vlastite ideje i kreacije, jer nije dovolno slijepo slijediti trendove. Volim kad mi kupac, kada mu pružim buket, kaže: ‘Ovo je tako posebno!‘ Dakako, upotrebljavam samo svježe cvijeće, od domaćih i stranih dobavljača, ponuda papira, vrpci i ukrasa doista je velika, a na meni je da to uklopim u buket s mojim prepoznatljivim potpisom. Žao mi je samo što mnogi ljudi nemaju novca da si češće kupuju cvijeće, jer doista je lijepo imati ga u vazi, uživati u njegovoj ljepoti i mirisu", iskrena je.

Ipak, posla ima uvijek, kaže Marina, u današnje su vrijeme svatovi, krštenja, krizme, djevojačke, rođendani... raskošniji, naručuje se puno cvijeća i cvjetnih aranžmana, tako da dobri cvjećari ne sjede prekriženih ruku. "Ima dana kada padamo s nogu, primjerice, uoči svatova radimo prekovremeno jer sve se aranžira u posljednji tren kako bi buket i sve ostalo cvijeće bili svježi. No kada na fotografijama vidite kako ste pridonijeli nečijem vjenčanju iz snova, zaboravite na sav svoj umor", ističe Marina.

Muž Branko, kaže, čvrst joj je oslonac u životu i poslu, kao i djeca Iva i Marko. Dvije sestre i roditelji žive u Retfali, kamo su se doselili 1993. godine, kada su izbjegli iz vojvođanskog mjesta Kukujevci. Budući da je tada bila tek malena djevojčica, većinu je svog života provela u Osijeku i smatra se pravom Osječankom, zapravo Donjograđankom, jer u tom dijelu grada i radi i živi s obitelji. “Suprug me nekidan pitao što me čini sretnom. Nisam morala dugo razmišljati jer volim svoj život baš onakav kakav jest, svoju obitelj, svoj posao, prijatelje... Odbacujem negativu, moj je svijet ružičaste boje”, odlučna je Marina Milas.