Centar svijeta. Kraj svijeta. Sama na svijetu. Sve je to Kalifornija, jedna od najznačajnijih i stanovništvom najnapučenijih država SAD-a. Sve je jer govorimo li o tehnološko-socijalnim trendovima koji u velikoj mjeri oblikuju i pokreću čovječanstvo, apsolutno je središte svijeta. Od hipi i pacifističkih pokreta koji su u velikoj mjeri utjecali na zaustavljanje rata u Vijetnamu, ali i kontrolu nuklearnog naoružanja, da o kulturnoj, posebno glazbenoj sceni koja je stvorila najutjecajnije bandove sveukupne rock-scene ni ne govorimo. Do današnjih dana kad veliki, impresivni zaljev San Francisco, čiju je atmosferu u skladbi "The dock of the Bay" za vječnost ispjevao Otis Redding, niže gradove u kojima se kroji tehnološka slika doba u kojem živimo. Palo Alt, San Jose, Freemont, Berkeley. Dakako, apsolutno se na tim obalama kroji i politička slika Amerike jer na svega pola sata vožnje nalaze se rodni grad Kamale Harris Oakland kao i Freemont, sjedište tvrtke Tesla Elona Muska. Istina, Musk živi na Bel Airu, u luksuznom dijelu Los Angelesa, no i opet i uvijek to je sve - Kalifornija.

Na kraju svijeta jer uistinu je daleko. Ne samo od Europe, let iz Rima do Los Angelesa traje 12 sati, i od drugog najznačajnijeg centra zapadne civilizacije, New Yorka potrebno je 6,5 sati. Dodamo li svemu i vremensku razliku koja je u odnosu na Europu u jako velikoj disproporciji, jasno je zašto uglavnom funkcioniraju sami za sebe, zašto su sami sebi dovoljni. Kako im je k tome na kopnenoj granici pustinjska Nevada ili na jugu meksička Baja California, da o beskraju Tihog oceana ni ne govorimo, jasno je da se taj zanimljivi dio SAD-a uz pomoć geografskog "sanitarnog kordona" odvojio od države kojoj pripada kao i od ostatka svijeta.

Sama za sebe - od prvih doseljenika. Bezbroj ih je nestalo, umrlo i na samom putovanju, a kad je Hrvatska u pitanju - u Kaliforniji na njezinom pacifičkom jugu prevladavaju stanovnici jadranske Hrvatske, golema poljoprivredna ravnica ima mnogo Slavonaca, dok ćete Ličane pronaći na krajnjem zapadu tamo gdje pojedini planinski predjeli i ceste koje vode preko njih prelaze visinu od tri tisuće metara, a naviše se radi na šumskim poslovima. Naprosto jednom kada dođeš u Kaliforniju, ako to uspiješ preživjeti, više nikad ne ideš - nigdje. Mada, s obzirom na sve komparativne prednosti, od klime koja mnogim poljoprivrednim kulturama omogućava dva roda godišnje pa sve do standarda koji je jedan od najviših na svijetu, iz Kalifornije se uistinu i nema zbog čega odlaziti.

APSOLUTNI POČETAK

Ali se ima dolaziti i uroniti u priču o jedinstvenoj zemlji i ljudima. Sve počinje u zračnoj luci, LA je drugi najfrekventniji aerodrom u SAD-u, a nalazi se i u globalnom Top 10, gdje se automobili koje mi doživljavamo kao dio osobne iskaznice uspješnosti srednje klase, poput Ford Focusa ili VW Golfa, smatraju - apsolutnim početkom. Njihova je cijena najpovoljnija te po danu, s potpunim osiguranjem koje podrazumijeva krađu i značajnija oštećenja, iznosi nevelikih 40 dolara, odnosno deset posto manje eura. Želite li nešto veće, s navigacijom koja je svakako potrebna s obzirom na to da se zemljopisne karte više skoro nigdje ne prodaju, cijena ne raste značajno, dvadesetak dolara po danu, a žalite li se i sami kao dio neke filmske priče pojaviti na dužobalnom Highwayu 1, na onoj predivnoj vijugavoj cesti koja primjerice povezuje Malibu i Santa Barbaru, u Ford Mustangu bez krova, morat ćete ipak dublje zaroniti u svoju kreditnu karticu ili novčanik te izdvojiti - najmanje 200 dolara za dan.

Dobro došli u LA

Edi PRODAN

I onda, kao i kod svake priče koja ima dva jaka centra, pitanje - LA ili SF? Oba, svaki u svom filmu. Ono što izaziva nemalo čuđenja, posebno ako vam je New York slika Amerike, neboderi u tom dijelu SAD-a nisu ni česta, pa ni poželjna arhitektonska forma. Dakako da ih ima u downtownu dva najveća grada, ali apsolutnu prevagu imaju privatne prizemnice u koje se smješta najveći broj kalifornijskih obitelji. I njihov automobil, dakako. U sto "kvadrata" - tri sobe, dnevni boravak, dvije kupaonice i garaža. Okućnica? U prosjeku dva put toliko. Uredni travnjaci, kod ambicioznijih voćnjaci s limunima, mandarinama, visokim i snažnim stablima avokada. I tako, u slučaju Los Angelesa stotinu kilometara u krug. Točnije, LA je površinom sličan Istri. Prepun je disperziranih središta kao i usisanih gradova poput Pasadene. Bogatije i siromašnije, veće ili manje, no u principu - prizemnice kojima cijena, nalaze li se na boljem položaju, primjerice uz set plaža od Redonda do Santa Monice, bez problema prelazi milijun dolara. "Kvadrat" - 10 tisuća dolara! Dakako da su i nešto bolje plaće jednako toliko dolara, te da se uz pomoć kredita sve to za petnaestak godina "ishendla", ali bez ikakve milosti iz svega ćete izletjeti ako svega nekoliko mjeseci ne plaćate ratu. Kad je novac u pitanju, u Americi se ne čeka i nema se milosti. Dok pedalirate, idete, kad ih prestanete okretati, život vam se u čas preokreće i ostajete na ulici. U boljem slučaju postajete stanovnicima "no name" naselja formiranih od kamp-prikolica na perifernim pozicijama, neplodnim, Kalifornije ili još surovije susjedne Nevade.

Da, iako je Kalifornija silno željela pobjedu njihove Kamale, ostali su u velikoj manjini od svega desetak država SAD-a obojenih u plavo. Mada, nema za njih teških brige ni nakon Trumpovog, za kojeg drže da je simbol najkonzervativnijeg, središnjeg i južnog dijela države, trijumfa. Potpuno je naime jasno da će najvažnije gospodarske resore, kao i cjelokupni tehnološki razvoj voditi i opet njihov - Elon Musk. Štoviše, nemalo je onih koji njega doživljavaju kao novog predsjednika, Trumpu ipak na vrata kuca 80. rođendan, koji bi to formalno i mogao postati u idućem mandatu.

IPAK SAN FRANCISCO

Vratimo se pitanju Los Angeles ili San Francisco. Nepobitno je da će vas Observatory što se nalazi iznad LA-a oduševiti sadržajima, pogledom na golemu dolinu u kojoj se nalazi grad kao i to da se na tom mjestu svi fotografiraju kako bi im u pozadini, na susjednom brdu, bio znameniti natpis "Hollywood". Sasvim je sigurno da ne možete ostati ravnodušni kad se nađete na Hollywood Boulevardu ili u galeriji Dolby Theatra na kojem su pločice s imenima svih Oskarom nagrađenih filmova, kad ispred Chinese Theatra gdje su u betonu otisci ekstremiteta brojnih glumaca i slavnih osoba - gdje se ujedno i čudite koliko su im sitna bila stopala ili ručice - baš kao što očekujete da ćete na Rodeo Driveu susresti Juliju Roberts i Richarda Gerea dok kupuju garderobu kao u "Zgodnoj ženi". Nije ništa manje zanimljivo ni saznati da u Santa Monici završava najpoznatija cesta na svijetu, Route 66, ili da je današnji olimpijski sport odbojka na pijesku izmišljen na Manhattan beachu LA, no ipak - San Francisco.

LA je pulsirajući grad u kojem su nastali brojni elementi popularne kulture unazad stotinjak godina, grad palmi, ljepotica i ljepotana manekenskih proporcija koji trče njegovim plažama kako bi zadržali "savršeni" izgled, no onaj istinski spleen Kalifornije, pa i povijest cjelokupne Amerike, najbolje se može doživjeti u SF-u. Grad u kojem nitko još točno nije izbrojio brda na kojima se rasprostire, grozdovi kuća izgrađenih u viktorijanskom stilu, dužobalni dio na kojem su Fisherman's Wharf kao i znameniti Pier 39 središte gastronomske, ali i svake druge, pa i turističke aktivnosti. Svakako tu je i Budin Bakery koja punih 175 godina proizvodi isključivo sourdough kruh te u njemu, u varijanti kad se ispeče kugla kojoj se izvadi središnji dio, servira clam chowder, gustu juhu u kojoj se nalazi meso jastoga. Grad koji za razliku od većeg dijela Amerike ima svoju gastronomiju u najvećoj mjeri naslonjenu na more. San Francisco je istinski jedan od najvažnijih centara svijeta, ali dok smo nekad uživali u njegovom zvuku koji je stvaralo na tisuće bendova razasutih po zaljevu, a čiji su apsolutno planetarno i povijesno najvažnije točke Grateful Dead i Jefferson Airplane, ili pak Fillmore Auditorium u kojem su se te silne svirke događale, nastanak Silicijske doline sve je preokrenuo. Grad koji se u najznačajnijem dobu rock-kulture borio protiv establišmenta i diktature kapitala, prometnuo se u svoju suprotnost. Posljedica toga je skoro pa nestanak tog kulturnog fluida koji ga je proslavio, ali i dolazak sve sile novih tehnologija koje ga opet stavljaju na globalni pijedestal. Dakako, grad je to i užasnih kontrasta, stotina i stotina najmodernijih samovozećih taksija i tisuća i tisuća beskućnika koji se skoro beživotnih tijela nalaze razasuti u samom središtu grada, najviše u ulicama poput Church i Market. U njima su i "priručni" centri za socijalizaciju, za pomoć i rehabilitaciju - uzalud. Predaja od borbe s kreditima, nesigurnim poslovima, naprosto odustajanje od života koji nameće brutalna američka ekonomija toliko su česti da broj beskućnika stalno raste. Dakako, ima tu i modernih droga tako da padanje na ulicu nije nužno samo ekonomski inicirano.

Centar svijeta ili njegova periferija? Nama je o tome razmišljati. Stanovnike Kalifornije za takve dvojbe uopće nije briga. Njima je lijepo, za sebe drže da su najnapredniji, u svakom ne samo ekonomskim smislu, dio svemira, te da se svijet, ako to naravno želi, ima po njima ravnati. Kalifornija. Slika raja zapadne civilizacije. I poneki “grozd” ljudi koji su ostali bez ičeg. n