Taj događaj, kada je Jeff Bezos odlučio i naredio novinarima svojih novina Washington Post da od ove godine više neće pratiti predsjedničke izbore na način da podrže jednog kandidata, šokirao je novinare i građanski demokratski svijet. Njegovo tumačenje da time želi pridonijeti vjerodostojnosti medija, bilo im je samo dodatno poniženje. Polovica urednika u redakciji dala je ostavku, a stotine tisuća pretplatnika WP-a otkazalo je pretplatu - kaže dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar, redovna profesorica u mirovini i autorica nove knjige "Uvod u medije i medijsku pismenost", te dodaje:

Gordan Ukić

- Način na koji je WP do sada pratio izbore za predsjednika države, da podrži jednog kandidata, rezultat je dugogodišnjeg profesionalnog rada vrhunskih novinara koji znaju što je novinarstvo i koja je funkcija novinarstva u demokraciji. Ti novinari su stvorili te novine kojima se vjeruje što dokazuje činjenica da je na digitalno izdanje pretplaćeno oko 2 500 000 čitatelja i još nekoliko stotina tisuća na tiskano izdanje. To su novine koje su nastupile protiv Vijetnamskog rata, istraživački novinari tih novina su aferom Watergate srušili predsjednika države Richarda Nixona. Ti su novinari Washington Posta od 1936., tijekom sto godina novinarstva, osvojili 76 Pulitzerovih nagrada. Oni su u dugoj demokratskoj tradiciji istraživačkog novinarstva stvorili WP, ugled i povjerenje čitatelja.

Uloga koju je sadašnji vlasnik tih novina preuzeo, uloga arbitra između novina i čitatelja, prelazi granicu vlasnika. Čini se da ih Bezos nije uvjerio da je donio odluku zato da pridonese povjerenju građana u medije nego je to odluka zbog vlastitih poslovnih interesa. Njegovi poslovi se broje u desecima milijardi dolara i sasvim je legitimno da će svaka odluka polaziti od toga. Jasno je da u situaciji prilično tijesnih izgleda za pobjedu, nije htio riskirati svrstavanje na stranu jednog kandidata. Ali, jasno je da briga za novinarstvo i njegovu ulogu u društvu nije i nikada neće biti prioritet za njega. Zbog toga je njegova gesta za novinare i demokratsku javnost Amerike bila šokantna, a objašnjenje, da time želi popraviti izgubljeno povjerenje u medije, samo prozirna manipulacija. Medijska javnost je burnom reakcijom pokazala da ne smatra kako su svi mediji jednaki i da ima medija kojima se vjeruje, a prosudba novinara u tim medijima se cijeni kao posebna društvena vrijednost.

Tako je u Sjedinjenim Američkim Državama, a kako je kod nas, kad se radi o medijima i njihovoj ulozi u društvu, percipira li šira javnost medije kao odgovorne i poštene ili od medija zaziru jer ih percipiraju kao manipulatore više sklone senzacionalizmu, aferama, žutilu i crnilu, nego istini i činjenicama...?

- Kod nas je stanje neusporedivo sa stanjem u Americi i sa situacijom u demokratski razvijenim društvima. Mi nismo uspjeli stvoriti održivi sustav slobode medija. Javni mediji, komercijalni mediji i neprofitni mediji nisu se uspjeli emancipirati od politike, oglašivača i ovisnosti o državnim institucijama, što značio potporama, donacijama i reklamama. Kod nas još uvijek važnost novinarstva i važnost javnog ulaganja u novinarstvo nije tema, čak ni u intelektualnim krugovima. Novinarska samoregulacija i borba za društveni identitet profesije je slaba. Sve počinje i završava na nekonstruktivnom nezadovoljstvu svih koji se zgražaju nad medijskom praksom, medijskim sadržajima, lošim novinarima... Uz časne izuzetke, senzacionalizam, afere i crnilo su na žalost, krajnji domet našeg informativnog prostora. Mišljenja sam da je novinarstvo teška i zahtjevna profesija jednako kao i profesija, primjerice, pilota. Da taj posao ne može i ne treba raditi svatko, da se za taj posao treba dobro obrazovati i vježbati. Imali smo izvrsnih novinara i novinarki, imamo ih i sada, ali kao što sam rekla, njihovu snagu oslabljuje sustav medija za koji su odgovorni naši zakoni, odnosno politika, pa na kraju krajeva i pasivno i nefunkcionalno Ministarstvo kulture i medija.

Ako danas u doba globalne umreženosti i digitalne medijske dominacije prostor virtualnog zamjenjuje stvarnost kakvu poznajemo, može li se zaključiti da je percepcija u krizi, da razne zablude i iluzije vrlo često niti ne prepoznajemo da nam utječu na život?

- Zablude i iluzije - to je naša realnost u ovom vremenu digitalnih medija i društvenih mreža, u kojem se nitko živ više ne može snaći! To je ono što stvara, rekao bi McChesney, digitalnu anksioznost i društvenu inferiornost kod građana jer se čini da je to više nego što smo u stanju razumjeti i pratiti. Poplave banalnih i beskorisnih informacija, poruka, zatim verzije istog politički nedorečenog i praznog narativa, umaraju i frustriraju. To je najbolji način da građani odustanu od sudjelovanja u javnom životu, da prestanu biti javnost u Habermasovom smislu, što znači da prestanu biti informirani građani koji su u stanju procijeniti i odlučiti, primjerice o izboru najboljeg kandidata.

Gdje je riješenje, kako vratiti povjerenje u medije, percipirati ih kao vjerodostojne i odgovorne prema javnosti i čitateljima...?

- Upravo zbog toga je potreban vjerodostojan medij, nepristran, nesenzacionalistički, ozbiljan, istraživački. Medij kakav bi trebali biti javni mediji. Novinari koji znaju dati analizu realnosti s kojom se ne moramo uvijek složiti, ali daju informativni alat za razmišljanje u ovom vremenu postistine, u kojem je teško razaznati tko govori istinu, a tko laže. Lažne informacije su posvuda, često uklopljene u istinu tako da se laž još teže raspoznaje. Još gore, često je laž ugodnija od istine, ugodnija iluzija. Dva su načina da se raskrinkaju iluzije, lažne informacije i zablude koje nam svakodnevno serviraju mediji, portali i društvene mreže. To su ili znanstveni pristup, odnosno znanstvena istraživanja medija, ili analitički pristup o društveno-političkim zbivanjima, što može pravo, javno, slobodno novinarstvo. Zato je novinarstvo javno dobro koje bi barem jednim dijelom trebalo pripadati javnosti bez utjecaja politike, oglašivača ili vlasnika.

Vjerujem da Amerika kao kolijevka demokracije i profesionalnih novinara cijeni poslovne uspjehe Jeffa Bezosa, ali i da će zaštiti svoja građanska prava na nezavisne medije. I mi bismo trebali zaštiti svoja prava na istinitu informaciju i na ekologiju medijskog prostora. Ali, kako stvoriti demokratsko novinarstvo nije problem s kojim se samo mi borimo! Možda jačanjem neprofitnih, lokalnih i studentskih medija. Možda redizajniranjem uloge javnih medija oslobađanjem od političkog pritiska.

U poslovnom svijetu Sjedinjenih Država su davno došli na ideju o "građanskom informativnom vaučeru"! Građani bi dobili vaučer određene vrijednosti, nekoliko stotina eura primjerice, a dali bi ga mediju kojeg smatraju vjerodostojnim i društveno najkorisnijim za svoje interese. To je recimo neka vrsta ekonomskog modela, možda to ne bi funkcioniralo u digitalnom vremenu novih medija i društvenih mreža. Ali, to je zanimljiv primjer kako su i građani odgovorni za medije. Ali, kad bi postojala volja i profesionalni identitet našlo bi se načina da se i kod nas mediji i novinarstvo makar malo od služenja svojim vlasnicima, politici i oglašivačkoj industriji pomaknu prema služenju javnosti.