Statističari uporno i temeljito obavljaju svoj posao. Svaka njihova informacija dobro nam dođe, pod uvjetom da smo spremni čitati brojeve i iz njih izvlačiti pouke.

Svaka takva informacija nešto nam govori, od toga obavljamo li svoj posao dobro do toga da je nešto krenulo u krivom smjeru i da nađemo načina kako riješiti problem nastao u prethodnom razdoblju.
Vratimo se lipnju, što i nije baš tako daleko. U tom mjesecu izdano je 6,6 % manje građevinskih dozvola. Nešto viši postotak odnosi se na građevinske dozvole za zgrade, pa je on 6,8 %. To znači da je stanogradnja manja upravo u tom dijelu gradnje novih stanova pa će vjerojatno i potražnja za stanovima u dolazećim mjesecima biti veća. Ili još bolje, već je veća. Razgovarala sam o tom problemu s vodećim ljudima agencija za nekretnine i oni potvrđuju tu činjenicu. U ovom trenutku potražnja za stanovima, naročito manjima, veća je od ponude, a cijene kvadrata rastu. Jedno vuče drugo. Bit će manje potrebe za građevnim materijalom, za opremanjem stambenog prostora. Istini za volju, sve je manje domaćih tvornica koje se bave proizvodnjom namještaja, ali ostaju trgovci koji se bave uvozom. U svakom slučaju, rijetko se dogodi da neke robe nema na tržištu. Uvijek se nađe alternativa. Danas skuplja, a za koji dan ili najviše mjesec znatno jeftinija. Najbolji pokazatelj cijena u ovom trenutku su maske za lice, koje moramo imati pri ulasku u svaku trgovinu. Cijena maske bila je deset i dvanaest kuna, a danas ih nalazimo za tri kune. Tržište, ponuda i potražnja, a nije potrajalo ni mjesec dana od takvog pada.
Ostala gradnja pala je za 5,6 %, što se uglavnom odnosi na individualnu stambenu gradnju. Sve je nešto na čekanju, a na čekanju su i uvezeni radnici koji bi trebali upravo u tom dijelu građevinarstva i turizma biti ovdje i obavljati neke poslove za koje nemamo dovoljno svoje kvalificirane radne snage. Tako je kvota za uvoz stranih radnika za ovu godinu bila 78.470 potencijalnih stranaca koji bi se zapošljavali u našoj zemlji. Budući da se te kvote donose u prošloj godini za nadolazeću, nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi u zemlji, ali i u cijelom svijetu, koliko će čega trebati i koliko toga neće trebati. Tako su te kvote iskorištene sa samo 41 %, zapravo je neiskorišteno više od pedeset posto mogućnosti koje nam je osigurala država za 2020. godinu.
Već godinama gospodarstvenici traže da se problem uvoza radne snage riješi prema stvarnim potrebama, bez dodatnog administriranja, podnošenja zahtjeva, dokazivanja za sve i svašta, sve u svemu, gubljenja vremena na opravdanosti nekog zapošljavanja, a u zemlji imamo dovoljno nezaposlenih koji bi mogli raditi. Mogli bi raditi kada bi znali raditi, ali ako je netko nezaposlen s gimnazijom a traži se građevinski radnik, onda taj otpada kao mogućnost. Izgledno je da ćemo već od sljedeće godine imati upravo to da će se taj problem riješiti prema stvarnim potrebama poslodavaca. Jasno, to treba definirati i Zakonom o strancima i olakšati svima koji imaju stvarne potrebe da i zaposle onoga tko mu treba.