Gledamo uspješne poslovne ljude oko sebe, ne one koji su na neki čudan način postali poduzetnici, nego one koji su krenuli iz garaže, dnevne sobe, iz nekog vlastitog prostora koji su žrtvovali za svoje ideje i uspjeli su. Stvorili su svoje malo carstvo na kojemu im mnogi zavide.

Bilo bi dobro da svi oni koji misle da mogu napraviti to isto pokušaju. Cijeli naš radni vijek krivudav je usponima i padovima pa opet padovima i na kraju dolazi do onoga za što smo sposobni i u što vjerujemo. Možemo tako pomoći i sebi i drugima.
Bilo je nebrojeno puno istraživanja o ovoj temi, a prema jednom u svijetu postoji više od četiri stotine milijuna poduzetnika, što je tek nešto manje od šest posto svjetske populacije. Upravo nam taj podatak govori da nije baš tako lako i jednostavno biti poduzetnik ili pak dobar rukovodeći kadar, primjerice jednog hotela, ovaj put u Austriji.
U ovo vrijeme neizvjesnosti i sve manje putovanja direktor hotela se dosjetio kako ne otpuštati zaposleno osoblje i koliko-toliko zaraditi u ovim teškim vremenima. Budući da je hotel imao sve što bi u nekoj minijaturi imao i jednosoban stan, odlučio se, zajedno s vlasnikom hotela, na, za neke, dosta neobičan poslovni potez. Dao je u najam hotelske sobe, male jednosobne stanove, ne na noć ili dvije za poslovnjake, nego na mjesec dana za sve one koje imaju potrebu takvog najma. Populacija zainteresirana za ovakve najmove su studenti, samci i svi poslovni ljudi koji dolaze dva ili tri puta na tjedan poslovno i više im se isplati unajmiti sobu mjesečno nego je plaćati po noći. Tako je popunio hotel, ali ništa posebno nije zaradio. I tu je našao računicu. Gosti su morali nešto pojesti pa su koristili usluge restorana, trebali su se i nekako prevesti pa su koristili usluge malih automobila za iznajmljivanje, popili su koju vodu, kavu... Nikakva posebna zarada, ali dovoljno za preživljavanje, jedno se utopilo u drugo i nitko nije otpušten. Svi rade i čekaju da ovo ludilo prođe.
Istovremeno, direktor jednog poznatog austrijskog hotela donio je sasvim drugu odluku. Zatvorio je hotel, radnike poslao kućama i sada isto čekaju. U međuvremenu, sve što ne radi, ne čisti se, ne grije kako treba, podložno je propadanju, pa će šteta biti puno veća nego što su u početku mogli i pretpostaviti. Kad se radi, makar i smanjenim kapacitetom, puno je bolje za sve.
Inače, najam jednosobnih stanova u Austriji je oko 550 eura na mjesec. Kako je danas sve dostupno u toliko vremena koliko ti treba da nešto napišeš, tako su se javile različite grupe koje podupiru svaku poslovnu odluku, pa tako i ovu.
Koliko se sjećam, ovakvo nešto se dogodilo nekih davnih godina i u Osijeku s jednim hotelom. Mislim da to više ne funkcionira. A još veća šteta je što neki hoteli stoje zapušteni i čekaju nekog poduzetnika da ih pokrene. Uskoro će Osijek dobiti nešto više od petsto ležajeva u studentskom domu, pa će tako potrebe za najmom manjih stanova u Osijeku biti minimalne, bar što se studentske populacije tiče. Dobri stanovi uvijek će naći svoje klijente.