Pravilno planiranje prvi je korak k realizaciji dobrog jezerca u vrtu. Vrtno jezerce s ribom trebalo bi se nalaziti u blizini terase ili mjesta za sjedenje. U središtu vrta dobro izgleda jezerce s vodotokom i fontanom. Oni koji vole prirodni ribnjak, okružen zelenilom i cvijećem, trebali bi upotrijebiti površinu pri kraju vrta. Vodena površina u prirodi, onako kako je nastala i oblikovala se kroz vrijeme, ne zahtijeva posebno uređenje, jer je oko nje već stvoreno optimalno okruženje biljnih zajednica, kojima su sama voda i njezina neposredna blizina uvjetovale opstanak i razvitak.

Kakvu ćemo vodenu površinu, ako smo se već odlučili za vodu u vrtu, sagraditi u malom urbanom vrtu, u tom obično skučenom prostoru, koji je jedva preostao nakon gradnje stambene jedinice? Sve će zahtjeve ispuniti mali bazen uklopljen u osnovnu geometrijsku zamisao vrta. Možemo ga smjestiti na terasi ili ga možemo povezati izravno s arhitekturom kuće. Jezerce s prividno stajaćom vodom u vrtu pojačava ugođaj smirenosti i opuštanja. Jezerce čvrstog geometrijskog oblika ima oštre rubove, pa je potrebno tu oštrinu smanjiti, ili ga prikriti raznim biljkama.

Kada imamo formalno planiran vrt uz geometrijski oblik bazena možemo primijeniti biljke šišanjem oblikovane u geometrijske oblike kao što su kugla, stožac, konus, piramida, polukugla, kocka i sl. Takav tip uređenja prostora oko bazena zahtijeva formalno uređenje i ukupnog prostora vrta, koji nameće ozbiljnost i čistoću oblika i linija. Zamislite da vam je vrt skučenih mjera, u njemu rastu biljke primjerene njegovoj veličini, znači, ograničenog rasta, bez velike raznolikosti među vrstama. Pravi spas za takav prostor je jezerce uzdignuto iznad razine tla, pa čak i izgrađeno u dvije ili tri razine s kojih se voda slijeva u niži bazenčić i na kraju u okolni teren, koji je, naravno, za to i predviđen te adekvatno uređen. U tom se kutku vrta uvijek nešto događa, voda žubori i nikada nije dosadno te smo dobili jednostavan ukras vrta. Stvara se dojam vode tekućice, koja unosi dašak života i čiste prirode. Kakvu ćemo vodenu površinu odabrati, ovisi o veličini terena, uvjetima na njemu i o našoj koncepciji uređenja cjelokupnog prostora.

Vodene površine prirodnog oblika primjenjive su u većim vrtovima. U njihovu planiranju najvažnije je dobro osmisliti vanjski rub - to je linija između vode i obalnog dijela. Mnogo je različitih načina uređenja obale. Možemo ugraditi kamen, šljunak, ploče nepravilna oblika, ploče geometrijskog oblika, pijesak, raznoliko bilje, a možemo napraviti i kombinaciju svega toga, naravno, sve usklađeno i s mjerom. Odabir stila ovisit će o okruženju. Materijal od kojeg smo izradili staze u vrtu može biti upotrijebljen i u oblikovanju obale. U svakom slučaju, moramo izbjegavati upotrebu raznolikih materijala i pretjerane kombinacije, pogotovo u malim prostorima. Nekada su se jezerca gradila od betona ili od sloja gline i vodonepropusnih izolacijskih folija. Danas se koriste plastične folije namijenjene specijalno u tu svrhu, a ugrađuju se i gotovi plastični elementi u raznim oblicima. U ladanjskom vrtu takvo jezerce može biti povezano potokom do izvora (umjetnog), iz kojeg voda izvire tjerana povratnom pumpom, teče potokom i završava u jezercu, iz kojega pumpa vraća vodu u izvor. Planirajte jezerce tako da ga sunce može osvijetliti od četiri do šest sati dnevno. Za mjesta s visokom učestalošću sunčanog svjetla važno je osigurati potrebnu dubinu vode, kako se voda ne bi pretjerano zagrijavala. Ne postavljajte jezerce u neposrednoj blizini listopadnih stabala i četinjača. Lišće i borove iglice smanjuju kakvoću vode, a korijenje stvara probleme pri postavljanju jezerca.