Na ovogodišnjem, 71. izdanju Pulskog filmskog festivala, od 11. do 18. srpnja, Slavonija se istaknula kao tema u tri filma, među kojima je i "Frka". Ovaj dugometražni film režira Svebor Mihael Jelić, talentirani student bečke Akademije i autor hvaljenog naslova "Zagrebački ekvinocij". Frka je priča o skupini prijatelja u jednoj osječkoj noći, a što nam sve uskoro donosi svjetska premijera otkriva nam scenarist, producent i glumac u filmu s njujorškom adresom, Sven Latinović.

Za početak nam opišite radnju filma; što se točno događa, tko su glavni likovi i tko sve čini glumačku postavu?

- "Frka" je film o grupi mladih koji žive u Osijeku u različitim ekonomskim okolnostima. Nika je konobarica koja očajnički želi financijski pomoći svom ocu te upadne u dugove kod lokalnog dilera Petra, a time dovede sebe i nekoliko prijatelja u opasnost. Naši heroji – Nika, Luka, Sara i Voki – moraju skupiti novac od Petrovih dužnika do idućeg jutra te im se naizgled mirna večer pretvori u dramu životnih razmjera. Film istražuje kako se različiti likovi snalaze u toj situaciji te kako su oni koje smatramo zlima došli do te pozicije. Niku glumi beogradska glumica i pjevačica Kristina Jovanović, a njezina bivšeg najboljeg prijatelja Luku, koji se odselio u Zagreb, glumim ja. Saru, Petrovu sestričnu, koja nevoljko pođe na ovaj put, utjelovila je osječka glumica Antonia Mrkonjić, a Vokija, Petrova dužnika, koji odlično poznaje raznolike likove u gradu, utjelovio je osječki glumac Luka Vondrak. Dilera Petra glumi vinkovački glumac s osječkom adresom, Vedran Dakić, a brojne sporedne likove također su utjelovili kolege Slavonci. Tu nam se nalazi Domagoj Ivanković, kojeg možete trenutno gledati u seriji Kumovi, Duško Modrinić te Dejan Aćimović u ulozi Petrova oca.

Tko sve čini internacionalnu filmsku ekipu filma i kako ste se organizirali?

- Što se tiče naše divne filmske ekipe, imali smo ljude iz šest ili sedam različitih zemalja. S obzirom na to da je redatelj Svebor Mihael Jelić na fakultetu na Bečkoj filmskoj akademiji, direktor fotografije kojeg je doveo na projekt je njegov kolega s akademije, Luksemburžanin Xavier Pawlowski. Xavier je doveo ekipu za rasvjetu koja je iz Poljske, također smo u timu imali i Nijemce i Austrijance, kao i velik broj ekipe sa svih strana Hrvatske. Originalnu filmsku skladbu napravio je Juraj Valentić, montažeri su Adam Mišković, Iva Puljar-Matić i Svebor, a film smo producirali Iris Tomić i ja. Ukratko, na filmu smo doista radili sa svih strana svijeta, tijekom pretprodukcije ja sam bio u New Yorku, Svebor u Beču, a Iris u Osijeku. Film smo s internacionalnom ekipom snimali u Osijeku, a montažeri su film montirali u Zagrebu, gdje smo Iris, Svebor i ja dolazili kad god smo mogli i konstantno smo održavali online komunikaciju.

Što vas je inspiriralo za stvaranje Frke?

- Prve ideje za film nastale su u jesen 2019., kada sam radio kao asistent na glazbenom dokumentarcu Laurel Canyon:,,A Place in Time". Sva ta stara glazba me stavila u nostalgično raspoloženje jer sam se počeo pitati gdje bih bio da sam ostao u Osijeku. Inače, otišao sam na fakultet u New York uz pomoć plivačke stipendije 2015., odmah nakon srednje škole, i nisam ni mogao znati koliko će mi ta udaljenost utjecati na odnose s prijateljima i obitelji.

Velik utjecaj mi je bio i film "The Warriors" Waltera Hilla, pravi njujorški film o bandi iz Brooklyna, koja bježi uz pomoć podzemne željeznice. Obožavam takvu specifičnost koja ne bi funkcionirala nigdje drugdje, vjerojatno sam u tom razdoblju nekako spojio ljubav prema takvim filmovima s nostalgijom koju sam osjećao prema Osijeku i tako je nastala priča "Frke". Ono što me je oduvijek fasciniralo kod Osijeka je to što se s jednog do drugog kraja grada može dovesti za 15-ak minuta, a opet u tako malom gradu svaki kvart je specifičan i drukčiji - tako se i rodila želja za pravljenjem filma o njemu.

Kako je izgledao proces stvaranja scenarija?

- U valu nostalgije i pitanja gdje bih bio da nisam nikad otišao, sjetio sam se ljudi iz svoje osnovne škole. Sjećam se da je u 7. i 8. razredu određeni broj klinaca iz moje škole bio opsjednut likovima iz filmova Guya Ritchieja i slične britanske kinematografije – kul su im bili nogometni huligani, dileri i mafijaši. Što smo više odrastali, neki od njih su i sami postali takvi likovi, pa mislim da me je oduvijek zanimalo koji su to faktori njih uveli u takav svijet, a mene odveli na potpuno drugačiji put. Lik Nike na neki način predstavlja tu ekipu u "Frci", dok je Luka, koji je zajedno odrastao s njom, svojim odlaskom postao stranac i u trenutku filma se vraća izgladiti odnose od kojih je bježao. Sara, Voki i Petar, kao i svi ostali likovi u filmu, predstavljaju različite demografije kojih je Osijek, iako malen, zapravo pun. Samo pisanje scenarija bilo je dosta brzo, počeo sam kada je krenula korona 2020. i u nekoliko tjedana sam napisao cijeli scenarij koji sam dodatno razvijao sa Sveborom sve do snimanja u ljeto 2021. godine.

Kako je došlo do vaše suradnje sa Sveborom Mihaelom Jelićem i Iris Tomić? Imate li možda neke zanimljive trenutke suradnje kojih se danas rado prisjećate?

- S obzirom na to da sam otpočetka znao da želim taj energični senzibilizitet Guya Ritchieja, kao redatelja Frke htio sam dovesti nekog tko bi shvaćao taj ton i dinamiku. Sveborov dugometražni prvijenac, "Zagrebački Ekvinocij", svidio mi se jer je bio prepun te mladenačke energije, bio je film s glasom i na zanimljiv način je prikazivao različite grupe ljudi koji čine supkulture grada. Također sam tražio i redatelja koji je imao prijašnjeg iskustva s bezbudžetnim filmovima, a budući da je "Ekvinocij" bio najgledaniji domaći film u hrvatskim kinima 2020. godine s budžetom od možda 9000 kuna, Svebor mi je automatski bio prvi izbor za redatelja. Preko zajedničkih prijatelja sam došao do njegova kontakta i ubrzo se pridružio projektu. Od Svebora sam puno naučio kroz sve procese pravljenja filma, ali moram reći da mi je vjerojatno najdraži trenutak naše suradnje došao dok smo još bili u procesu rada na scenariju. Lik Nike originalno je bio napisan kao muški lik i u tom trenutku smo pokušavali pronaći način kako da ga produbimo. Svebor je predložio da postane djevojka, odlična ideja koja je definitivno pridonijela dubljem prikazu prijateljstva između Nike i Luke, ali i svim Nikinim mukama kroz koje prolazi u filmu. Sveborova najveća snaga je upravo donošenje spontanih odluka koje mogu promijeniti situaciju nabolje. Iris je, s druge strane, sa mnom producirala "Frku", otvorila nam je sva vrata snimanja u Osijeku i sve što smo zamislili uspjeli smo realizirati zbog nje. Ona je osoba koja, ako si nešto zacrta, to će i ostvariti. Od dogovaranja smještaja za ekipu i kombija za prijevoz opreme dan prije početka snimanja nakon što nam je originalni plan propao, do uspješnog dogovora s Osječkom tržnicom da organiziramo jurnjavu autom za jednu scenu i prijave na HAVC-ov natječaj - nema što nismo mogli napraviti samo zbog nje.

Kako je izgledalo snimanje "Frke"; na kojim lokacijama ste boravili i kakva je bila atmosfera na setu?

- Snimanje je trajalo pet tjedana, od početka kolovoza do početka rujna 2021. Ako atmosferu mogu opisati u dvije riječi, to bi bile veselo i kaotično. Bez velikog entuzijazma cijele ekipe zaista ne bismo ovo moglo napraviti i zbog njih nam je uvijek bilo veselo. Neke vanjske lokacije smo morali promijeniti zbog kiše, imali smo problem na autu kojim se glavni likovi voze i bio je popravljen tek na sam dan snimanja kad nam je trebao, a s obzirom na to da je u filmu velika količina glumaca i statista, nije nam bilo lako ni uskladiti sve njihove rasporede za tako dugo razdoblje. Također, snimali smo tijekom korone, što je značilo da smo svi morali biti pažljivi oko toga s kim smo u kontaktu van seta i morali smo se često testirati.

Većinu scena smo snimali po noći, više od mjesec dana odlaska u krevet u 7 ujutro i buđenja oko 11 ne bih nikome preporučio, kao ni paradiranje velikim osvjetljenjem usred noći jer su nas komarci žive pojeli. No sve je to dio procesa snimanja, ovo je iskustvo koje je doista bilo ludo i koje ćemo svi pamtiti. Snimanje velikog partija na katakombama mi je definitivno jedan od najdražih trenutaka jer je ispalo puno bolje nego što smo i zamišljali. Došao nam je savršeni broj statista, ali zbog tehničkih poteškoća s opremom morali smo promijeniti cijeli koncept scene. Na kraju, miks organizacije i improvizacije nam se isplatio jer je scena ispala odlično, i drago mi je što velik broj Osječana može reći da je sudjelovao u filmu baš zbog te scene. Mogu iskreno reći da je snimanje na meni ostavilo veći trag nego što sam očekivao jer neke od glavnih lokacija filma – katakombe, tržnica, Tvrđa, stari stadion NK Osijeka – nikad više neću moći gledati istim očima. Uvijek me opere val prisjećanja sada kada dođem u Osijek i prođem kroz njih.

Što za vas osobno znači "Frka" i po čemu je posebna?

- Iako je film žanrovski, ovo je za mene vrlo osobna priča. Na takve tipove filmova, koji osobna iskustva zamaskiraju u određene žanrove, oduvijek sam slab i drago mi je što smo uspjeli napraviti baš takav film. Ono što po meni čini ovaj film unikatnim je to da smo skupili toliki broj filmske i glumačke ekipe zbog entuzijazma i strasti. Svi smo na filmu radili volonterski, Frku smo napravili isključivo iz ljubavi na apsolutno minimalnom budžetu. Htjeli smo napraviti film koji je od mladih za mlade, moderni tip filma koji nas osobno zanima i za koji bih volio da ga ima više u hrvatskoj produkciji. Također, ovim filmom sam htio pokazati da filmska industrija može i treba postojati u Osijeku. Taj grad je prepun talentiranih i kreativnih ljudi, ali često su preusmjereni od takvih snova jer jednostavno nemaju potrebne prilike da se iskažu. Kao sam grad, Osijek je vrlo filmičan i pun krasne arhitekture, volio bih vidjeti da se u budućnosti filmska industrija razvije u Slavoniji jer je prepuna potencijala. Otvaranje mogućnosti svježim perspektivama bi samo pomoglo dodatnom razvoju cjelokupne hrvatske kinematografije, vjerujem da bi to dovelo do stvaranja novih priča diljem Hrvatske i regije s kojima se i svjetska publika može poistovjetiti.

Kakve su bile reakcije na vijest da će "Frka" imati svjetsku premijeru na Pula film festivalu i gdje će se film poslije moći pogledati?

- Cijela ekipa je bila presretna da ćemo biti na Puli, a mislim da nas je sve najviše razveselilo to što smo u glavnom natjecateljskom programu. Već dugo radimo na filmu i drago mi je da nam napokon dolazi vrijeme za slavlje i druženje. Svi jedva čekamo da pokažemo film publici i podijelimo s gledateljima godine našeg truda. Nakon premijere u Puli planiramo nastaviti prikazivati film na festivalima, a poslije planiramo i kinodistribuciju, gdje se nadamo privući velik broj publike. Mislim da je ovo zaista jedan od onih filmova koji pokazuju pravu vrijednost kinoiskustva, gdje svatko može povesti svoju ekipu, otići u kino i zajedno uživati u iskustvu gledanja. Sve informacije o filmu i budućim prikazivanjima možete pratiti i na Facebook stranici Frke kao i na našem Instagram profilu @frka_hr, gdje ćemo objavljivati novosti.