Nakon dvije godine 57. Vinkovačke jeseni su opet onakve kakve su zamišljene, kakve trebaju biti i kakve su bile u 55 izdanja – pune šarenila starih nošnji, pjesme, plesa, pocikivanja snaša, momačkih bećaraca, rzanja konja... Opet se na vinkovačkim ulicama i trgovima čuju tamburaši, snaše su odjenule najljepše oprave od rubine do skuta što su izvukle iz bakina kobilaša, okitile su se duktima i dukatićima i nitko neće znati jesu li pravi, koji bi se trebali čuvati duboko u ormaru među plahtama i šlinganim jastucima, ili su oni koji se nose u svim prigodama.

Središnji događaj je večerašnje svečano otvorenje 57. Vinkovačkih jeseni koje ove godine imaju slogan "Ravnico, sva u klasju žita zlatnoga", a scenaristički ga je osmilsio i na scenu postavio, kao i prijašnjih nekoliko godina, Marko Sabljaković. Vinkovčani i njihovi gosti tako će u petak svjedočiti priču o slavonskome čovjeku, dječaku zanesenjaku koji je imao samo jednu želju - život posvetiti visokom obrazovanju i nauci kroz doprinos zemlji slavonskoj koju je neizmjerno volio, objašnjava Sabljaković.

-Kroz niz epizodnih scena svečanoga otvorenja Vinkovačke jeseni još jednom dokazuju kako su životne vrijednosti na ovome tlu odvajkada bivale u narodu koji ih je znao čuvati kao obilježje roda šokačkoga. Svečano otvorenje tematski je prožeto stihom "Ravnico, sva u klasju žita zlatnoga!" i u svojoj sadržajnoj cjelini sjedinit će biografiju dječaka rođena koncem 19. stoljeća u zemljoradničkoj obitelji s maštovitošću dramaturških događaja i galerijom likova zastupljenih u književnoj ostavštini Josipa Kozarca - kaže scenarist i redatelj Otvaranja, Marko Sabljaković.

U subotu i nedjelju je Državna smotra izvornog hrvatskog folklora na kojuma nastupa 30-tak KUD-ova iz svih hrvatskih županija, ali i iz dijaspore.

Prema mnogima, najatraktivnija priredba jesenskih vinkovačkih svečanosti je nedjeljnoprijepodnevni Mimohod vinkovačkim ulicama i trgovima gdje će prodefilirati više od 70 folklornih skupina, 30-tak konjskih zaprega i oko 50 jahača, ukupno više od 4000 sudionika.

Nema druge, pinklec na rame, karticu u lisnicu i s željom za dobrim doživljajem, krenuti na put prema najstarijem europskom naselju i udarnim danima 57. Vnkovačkih jeseni.