Stota obljetnica rođenja prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, pod čijim je vodstvom stvorena suverena, samostalna i međunarodno priznata hrvatska država, navršava se u subotu, 14. svibnja. Naime, Tuđman je rođen 14. svibnja 1922., u Velikom Trgovišću. Sudjelovao je u partizanskom pokretu, pa početkom 1945. s činom majora odlazi u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije.

Radio je i u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, u Generalštabu JNA te u uredništvu Vojne enciklopedije. Godine 1960. promaknut je u čin generala, nakon čega napušta aktivnu vojnu službu. Nakon povratka u Zagreb bavi se znanstveno-istraživačkim radom te 1961. osniva Institut za historiju radničkog pokreta i postaje njegovim direktorom. Od 1963. predaje na Fakultetu političkih znanosti. Zbog stavova o nekim povijesnim pitanjima dolazi u sukob s vlastima, pa je izbačen iz Komunističke partije, uklonjen sa Sveučilišta i smijenjen s mjesta direktora Instituta te prisilno umirovljen. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, uhićen je u siječnju 1972., i u montiranom procesu osuđen na dvije godine strogog zatvora. Kazna mu je na intervenciju Miroslava Krleže smanjena na devet mjeseci. Zbog intervjua zapadnim medijima u kojem je zagovarao pluralističku demokraciju, uslijedio je 1981. godine opet sudski progon. Uhićen je i osuđen na tri godine zatvora.

Kad je 1989. u Jugoslaviji dopušten pluralizam, Tuđman na tribini Društva književnika Hrvatske iznosi prednacrt programskih osnova HDZ-a, a 17. lipnja na osnivačkoj skupštini HDZ-a izabran je za predsjednika stranke. Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine i pobjede HDZ-a, u Saboru je 30. svibnja proglašen predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske. U samostalnoj RH još je dva puta pobijedio na neposrednim predsjedničkim izborima, 1992. i 1997. godine. Ti mandati obilježeni su agresijom na Hrvatsku, međunarodnim priznanjem u siječnju 1992., Domovinskim ratom i mirnom reintegracijom te učvršćivanjem međunarodnog položaja Hrvatske. Kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH predvodio je vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994., kao i vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja, u kojima su 1995. oslobođena okupirana područja. Bio je 1995. godine supotpisnik Daytonskog sporazuma kojim je uspostavljen mir u BiH, a kad je 1998. završila mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, ostvarene su njegove težnje o punoj samostalnosti, suverenosti i međunarodnom priznanju RH. Franjo Tuđman umro je 10. prosinca 1999. godine, u Zagrebu.

Povjesničar Josip Mihaljević s Hrvatskoga instituta za povijest tvrdi kako pogled na Tuđmanovo djelovanje tijekom 60-ih i 1971. godine daje cjelovitiju sliku njegove uloge u Hrvatskom proljeću. Pokazuje to izvješće Ivana Miškovića, specijalnoga savjetnika za sigurnost Josipa Broza Tita, koji na početku 1972. Titu piše izvješće o stanju u Hrvatskoj. U njemu, navodi Mihaljević, Mišković govori o pojavi nacionalizma i nacionalnog pokreta u Hrvatskoj te kao glavne inicijatore i pokretače cijeloga procesa i pokreta navodi Većeslava Holjevca i Franju Tuđmana.

Povjesničar Ivan Tepeš ističe Tuđmanovo djelovanje u Matici iseljenika Hrvatske, a posebno izdvaja njegov put u SAD 1966., kada je prvi put došao u osobni kontakt sa širim krugom hrvatskih političkih emigranata. Tada je emigracija shvatila da je Tuđman, bez obzira na to što je komunist, jako nacionalno opredijeljen. To je u emigraciji podgrijalo tezu da je bitno, bez obzira na uređenje, stvoriti neovisnu Hrvatsku te da Tuđman razmišlja na taj način. Veza koju je tada stvorio s iseljeništvom gradila se i rasla, što je kulminiralo potkraj 80-ih godina, kad ga ono u velikom dijelu prihvaća kao vođu, ocjenjuje Tepeš. Domagoj Knežević s Hrvatskoga instituta za povijest naglašava Tuđmanove organizacijske sposobnosti. Dok su njegovi oponenti vodili razgovore o tomu što bi trebalo činiti, HDZ je praktično već bio ustrojen, kaže Knežević, dodajući da je HDZ u prve višestranačke izbore u Hrvatskoj ušao s razgranatom mrežom na lokalnoj razini. Uspjeh da pregovorima, razgovorima, potpisivanjem i kršenjem raznih ugovora i dogovora izbjegne frontalni sukob s agresorom te prihvaćanje i razvijanje ideje o velikoj hrvatskoj pomirbi akademik Davorin Rudolf smatra dvjema državničkim vrlinama i povijesnim Tuđmanovim vrednotama.



Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković istaknuo je kako je Tuđman bio povjesničar i državnik koji je svoju viziju pretočio u stvarnost i okupio hrvatski narod. "Bio je čovjek koji je cijeli svoj život posvetio borbi za suverenu i neovisnu Hrvatsku. Znao je kako voditi hrvatski narod, ljudi su to prepoznali i vjerovali su Tuđmanu", poručio je na Mirogoju, gdje je predvodio izaslanstvo Sabora, koje je položilo vijence na Tuđmanovom grobu. "Tuđman je postavio temelje moderne Hrvatske, pa je važno upoznati mlade s njegovim likom i djelom", rekao je Jandroković.

Komentirajući dva programa obljetnice, ustvrdio je da iza onoga u Vukovaru stoje političke opcije koje nemaju veliki postotak potpore birača. “Tuđman je utemeljitelj HDZ-a, od njega smo naučili da budemo široki u shvaćanju politike, da okupljamo i budemo uključivi, a ne isključivi kao pojedinci koji su se odlučili na to”, kazao je predsjednik Sabora.