U pola 3 popodne osjetio se ovdje potres kakvog nije bilo zadnjih 50 godina, tako da je sve potresao kao zvuk najvećeg topa. Ovaj mjesec je bio veoma loš radi čestih kiša"…. Riječi su kojima su franjevci opisali 26. prosinca u Slavoniji davne 1813. godine.

Ova je bilješka danas aktualnija nego ikad prije jer se veže uz kraj 2020. godine te 29. prosinca koji će još generacijama ostati zapamćen kao dan u kojemu su u razornom potresu teško stradali Sisak, Petrinja, Glina i okolna sela, a najjače se u posljednjih nekoliko desetljeća osjetio i na području Slavonije i Baranje.

"Kada promatramo desetljeće prije tih 200 do 210 godina, možemo vidjeti da je, osim ovog, zabilježeno još nekoliko potresa. Tako je jedan zabilježen i u travnju 1813. godine. On je, prema pisanju franjevaca, bio toliko raširen da se osjetio diljem Slavonije. Nekoliko godina kasnije, to jest 1817., zabilježena su dva potresa u srpnju. Za oba je navedeno da su trajala oko minute. Osim nabrojenih, važno je spomenuti još i potrese koji su zabilježeni u studenome 1807. i u siječnju 1809. godine", navodi u svojim "Šegrtskim zapisima" lokalni povjesničar i kroničar Mihael Sučić, povlačeći paralelu između nedavnih potresa i potresa koji u prošlosti očigledno nisu bili rijetkost na ovim prostorima, a koji su ostali zabilježeni u franjevačkim samostanima i ljetopisima koje je Sučić istraživao.

Pomnije istražujući razdoblje u posljednjih 200-tinjak godina, ovaj doktorand povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i autor knjige o povijesti okoliša slavonske Podravine tijekom ranoga novoga vijeka pod nazivom "Počeci habsburške Valpovštine" pojašnjava da je isti period vjerodostojniji za promatranje i usporedbu zbog činjenice što se, kada je riječ o početku 19. stoljeća, najčešće i najviše može čitati samo o Napoleonovim ratovima. "Napoleon je bio veliki vojskovođa, promicatelj mnogobrojnih pozitivnih, ali i negativnih stvari i procesa, pa se, prema logici i orijentiranosti povjesničara, zaljubljenika u povijest i kulturu, javnosti najviše govori o njegovim (ne)uspjesima i baštini ratova koji su gotovo neprestano trajali od početka 1790-ih pa do 1815. godine. U takvim se okolnostima izostavlja i polako gura u zaborav i mnogobrojne druge aspekte života nekadašnjih ljudi, a koji itekako mogu doprinijeti shvaćanju procesa, a možda i pretencioznom shvaćanju života. Koliko su god baština i ‘udarci‘ Napoleonovih ratova na tadašnji život utjecali na buduća desetljeća, pa i na možda živote ljudi 21. stoljeća, toliko bi možda utjecalo i da se bar ponekad u posljednjih nekoliko desetljeća navelo u nekim komunikacijskim kanalima o odnosu prirode i čovjeka - u ovom slučaju misleći na potrese", smatra Sučić naglašavajući kako upravo u posljednjih nekoliko desetljeća sve češće nastaju studije o odnosu čovjeka i prirode, pa se polako progovara i o "sukobu" tijekom povijesti navedenih aktera, što itekako može doprinijeti današnjem shvaćanju ljudi.