Magazin
MARGARET ATWOOD “SVJEDOČANSTVA”

Sloboda je velik teret - Senzacionalni nastavak “Sluškinjine priče”
Objavljeno 27. lipnja, 2020.

Priče o budućnosti uvijek imaju premisu "što ako", a "Sluškinjina priča" ima ih nekoliko. Primjerice, ako bi tko htio preuzeti moć u SAD-u, ukinuti liberalnu demokraciju i uvesti diktaturu, kako bi to izveo? Što bi ponudio kao svoju priču? Ne bi smjela sličiti ni u kojem smislu na oblike komunizma ili socijalizma: to bi bilo suviše nepopularno. Naziv demokracija mogao bi se koristiti kao izlika da se ukine liberalna demokracija, bez sumnje, iako 1985. to nisam smatrala mogućim - kazala je Margaret Atwood i dodala kako su nacije oduvijek radikalne verzije vlada temeljile na sistemu koji je već postojao.

PITANJE NASTAVKA
Takvo pojašnjenje slavne kanadske spisateljice medijima je upućeno prije nešto više od dvije godine, u povodu početka prikazivanja druge sezone superuspješnog Huluova TV serijala The Handmaid‘s Tale ("Sluškinjina priča"), prema njezinu istoimenom romanu napisanom 1985. godine. U međuvremenu poraslo je zanimanje koje se u književnoj javnosti provlači još od trenutka objavljivanja i prvih čitanja "Sluškinjine priče" prije 35 godina, a to se pitanje uvijek odnosilo na kraj romana, odnosno što je bilo (moglo biti) nakon što Offred ulazi u kombi i odlazi u nepoznato. Ta dvojba nije u cijelosti riješena ni do kraja pojašnjena ni u drugoj sezoni televizijskog serijala "Sluškinjina priča", koja je zapravo dodatno sve zakomplicirala, zbrkala i zaglavila u teško prohodnoj naraciji i filozofikaciji samih temelja priče i njezine moguće nadgradnje/nadogradnje. Drugim riječima, od poduzetne Atwood (sve konce TV serijala navodno je držala čvrsto u svojim rukama, premda je i to upitno), očekivalo se da konačno sama sve razriješi pisanjem i objavljivanjem nastavka "Sluškinjine priče", što je ona stalno odgađala, no budući da slava u globalno umreženom digitalnom 21. stoljeću zna biti virus snažniji i od korone, Atwood je na kraju pokleknula i milijunima čitatelja diljem svijeta pred kraj prošle godine podarila knjigu The Testaments ("Svjedočanstva"), koju odnedavno, zahvaljujući zagrebačkom Lumenu i poduzetnoj urednici Miroslavi Vučić, možemo čitati i u vrsnom hrvatskom prijevodu Ane Josić.
PITANJE SLOBODE
Naravno da su "Svjedočanstva", odmah u startu, požela euforične hvalospjeve književne kritike te jednako takve reakcije brojne publike, a stigle su, očekivano, i brojne nagrade poput u SAD-u cijenjene Goodreads Choice Awards za najbolji roman u 2019., kao i nagrada za najbolji roman u 2019. prema izboru Amazona, dok je britanski Guardian, kratko i jasno, "Svjedočanstva" proglasio za "književno ostvarenje godine". Ushićena je dakako bila i baka Atwood te poručila: "Dragi čitatelji, ovaj je roman odgovor na sva pitanja koja ste mi postavljali o Gileadu. Moje je nadahnuće svijet u kojemu živimo." Pametnome dosta.

S obzirom na to da nemam nakanu na ovom mjestu ulaziti dublje i šire u fenomen Margaret Atwood, odnosno fenomen njezine distopijske "feminističke" drame "Sluškinjina priča" kao i akutalnog nastavka "Svjedočanstva", zadržat ću se tek na nekoliko primjedbi i navoda vezanih uz roman i njegov kontekst i podtekst, koje je nemoguće izbjeći i zaobići u bilo kojem i bilo kakvom tumačenje samog romana. Zapravo je najbolje da svaki čitatelj pojedinačno hrabro i bez predrasuda uđe u kompleksan svijet (ne)daleke budućnosti te neke elemente "Svjedočanstva" dekontekstualizira, odnosno poveže i s vremenom sadašnjim, stvarnom Amerikom, Trumpom, masovnim prosvjedima diljem SAD-a, ali i s gomilom svakojakih totalitarističkih referenci koje se zrcale iz našeg okruženja, da o silovanim ženama i pobačaju i ne govorimo.

No, vratimo se knjizi. A ona, knjiga, započinje trima pomno izabranim citatima od kojih onaj kultne Ursule K. Le Guin (iz romana "Grobnice Atuana") posebno upada u memoriju, a glasi: "Sloboda je velik teret, pozamašno i čudno breme što ga na plećima nosi duh... Ona nije udijeljen dar, već svjestan izbor, a taj je izbor katkad težak". Kojih li pametnih riječi jedne jednako inteligentne spisateljice kakva je i Atwood! Upravo te dvije rečenice Le Guin, više nego išta što je dosad o djelima Atwood napisano, ponajbolje označavaju elementarnu nit vodilju koja su provlači kroz "Sluškinjinu priču" i sad kroz nastavak u formi "Svjedočanstva", a to je dakle pitanje "slobode u neslobodnom svijetu"!

PITANJE ŽIVIH I MRTVIH
Svojom formom roman "Svjedočanstva" također je posebno intrigantan, premda, pošteno govoreći, ne i originalan. (Mogu se povući izvjesne usporedbe s "dokumentarističkim kontekstom" trilogije Justina Cronina - "Prijelaz", "Dvanaestorica" i "Grad zrcala"!). Atwood naime prožima cijelu priču "Svjedočanstva" s dva iskaza koja se izmjenjuju tijekom cijelog romana. Prvi je "Holograf iz Ardua Halla", a drugi "Zapisi iskaza svjedokinje 369 A/B", uz napomenu da je holograf dokument pisan i potpisan vlastitim rukom, što znači od strane svjedokinja A i B. U takvoj narativnoj strukturi, Atwood majstorski vodi radnju i na svoj prepoznatljiv način sadržaju udahnjuje koliko konkretno dokumentarističko značenje (iskazi) toliko i emocionalnu dubinu te ukupno uzevši distopijsku slojevitost podalje od bilo kakve mainstream i nedajbože pulp-trivijalnosti.

Nija lako tako pisati, a nije lako ni čitati takve romane. Nužna je potpuna koncentracija, potpuna posvećenost formi i sadržaju, jer drukčije i nije moguće do krajnosti proniknuti u nevjerojatno sugestivne i kompleksne visine, širine i dubine kakve donose "Svjedočanstva" Margaret Atwood. Ustalom, što reći za knjigu koja u prvom poglavlju "Spomenik" počinje ovim riječima: "Samo mrtvi smiju dobiti spomenik, no meni su ga podignuli za života. Već sam okamenjena"! Čista genijalnost, naravno, poučna za svako, pa i naše vrijeme, kad uz sve nevolje koje snalaze ovaj svijet, ni Gilead nije daleko od stvarnosti. Naprotiv, odavno je već u mnogim glavama uokolo nas i u nekima od nas! Ili, kako je to zapisao Peter Florence, član žirija nagrade Booker: "Nesmiljen i očaravajući roman koji se uvjerljivo i moćno obraća svima nama - cijelom svijetu… Iako je za Margaret Atwood ljestvica bila postavljena vrlo visoko, ona se vinula preko nje".

Piše: Darko JERKOVIĆ
Atwood prožima “Svjedočanstva” dvama iskazima koja se izmjenjuju tijekom cijelog romana. Prvi je “Holograf iz Ardua Halla”, a drugi “Zapisi iskaza svjedokinja 369 A/B”....
Atwood je pokleknula i milijunima čitatelja diljem svijeta pred kraj prošle godine podarila knjigu The Testaments, koju odnedavno možemo čitati i u hrvatskom prijevodu...
O autorici...
Margaret Atwood napisala je više od pedeset djela (proze, poezije i kritičkih eseja). Među njezinim nadaleko poznatim izdanjima, uz globalno popularni The Handmaid’s Tale (“Sluškinjina priča”), još su i romani Cat’s Eye, The Robber Bride, Alias Grace, The Blind Assassin i trilogija MaddAddam (“Ludi Adam”). Kad su Donalda Trumpa izabrali za predsjednika SAD-a, njezin se klasik iz 1985. “Sluškinjina priča” ponovno našao na ljestvicama bestselera. Sluškinje su postale simbolom otpora i borbe protiv obespravljenosti žena, a 2017. počeo se prikazivati istoimeni HBO nagrađivani televizijski serijal. Margaret Atwood osvojila je brojne nagrade, među ostalim, i nagradu Booker, nagradu Arthur C. Clarke za književni doprinos društvu, književnu nagradu Franz Kafka, njemačku književnu Nagradu za mir te Nagradu za životno djelo američkog PEN-a. Godine 2019. odlikovana je ordenom Reda časti za zasluge u književnosti. Radila je i kao karikaturistica, ilustratorica, libretistica, dramska književnica i lutkarica. Živi u Torontu, u Kanadi. (Info/DJ)
Možda ste propustili...

RASIZAM: AMERIČKI CRNO-BIJELI SVIJET

Jedan san i milijun noćnih mora

KRATKO I JASNO: DRAŽENKA PLEŠKO

Domaća parfemska industrija sve je jača

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana