Napad na zgradu iranskog veleposlanstva bio je bez presedana. Nakon dugog rata u sjeni s Iranom čini se da je Izrael promijenio svoju strategiju - kaže za DW stručnjak za Bliski istok Arash Azizi, profesor povijesti i političkih znanosti na Sveučilištu Clemson u Južnoj Karolini, u SAD-u. Autor je knjige "Zapovjednik u sjeni" (The Shadow Commander) o regionalnim ambicijama Irana i generalu Revolucionarne garde Quasemu Soleimaniju, koji je ubijen početkom 2020. godine u američkom napadu dronom. Inače, zapovjednici Iranske revolucionarne garde igraju ključnu ulogu u obuci i financiranju milicije Hezbolah u Libanonu, koja je odgovorna za brojne napade na Izrael. Kao odgovor na napad na veleposlanstvo u Damasku vodstvo Teherana prijeti da će napasti izraelska diplomatska predstavništva diljem svijeta - piše Shabnam von Hein, čiji prilog za DW prenosimo uz neznatno skraćenje i prilagodbu.



Iran i Izrael smrtni su neprijatelji već desetljećima. Teheran osporava pravo Izraela na postojanje i prijeti uništenjem "cionističkom režimu". Izrael, s druge strane, smatra Iran svojim glavnim neprijateljem. Međutim, to nije uvijek bilo tako. Do Islamske revolucije u Iranu, 1979., Iran i Izrael bili su bliski saveznici. Iran je čak bio jedna od prvih država koja je 1948. godine priznala Izraelu pravo na postojanje i njegovu nezavisnost. A Izrael je na Iran gledao kao na saveznika protiv arapskih država u bliskoistočnom sukobu. Za Teheran je Izrael, koji podržava i Washington, bio dobrodošla politička protuteža susjednim arapskim zemljama. Izrael je osposobljavao iranske stručnjake za poljoprivredu, pružao tehničko znanje i pomogao u izgradnji i obuci iranskih vojnih snaga. Iran je to plaćao naftom, koja je bila prijeko potrebna Izraelu, koji se ekonomski snažno razvijao. Iran je imao drugu najveću židovsku zajednicu izvan Izraela. Nakon Revolucije veći broj Židova napustio je zemlju. Ali u Iranu još uvijek živi više od 20.000 Židova.

Nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu i dolaska na vlast vjerskog krila unutar revolucionara pod vodstvom ajatolaha Ruholaha Homeinija, Teheran je otkazao sve sporazume s Izraelom. Homeini je oštro kritizirao Izrael zbog okupacije palestinskih teritorija. Teheran je postupno razvijao oštru retoriku protiv Izraela s ciljem da pridobije naklonost arapskih država ili bar simpatije stanovništva tih zemalja. Režim u Iranu je time želio povećati svoj utijecaj. Kada je Izrael 1982. godine intervenirao u libanonskom građanskom ratu i izveo invaziju na jug zemlje, Homeini je poslao Iransku revolucionarnu gardu u Bejrut kako bi podržao tamošnje šijitske milicije. Milicija Hezbolah, koja je tada formirana, do danas se smatra produženom rukom Teherana u Libanonu.

Aktuelni iranski vjerski vođa, ajatolah Ali Hamenei, koji ima posljednju riječ u svim pitanjima, nastavlja tu politiku. On i cjelokupno vodstvo Islamske Republike Iran uvijek iznova dovode u pitanje povijesnu činjenicu o holokaustu kao sustavnom masovnom uništavanju europskih Židova u vrijeme nacionalsocijalizma i pokušavaju je relativizirati, čak i negirati.

Neprijateljstvo i mržnja vodstva Teherana prema Izraelu nisu potpuno podržani od društva. "Iran mora preispitati svoj odnos prema Izraelu, jer više nije u skladu s vremenom", kazala je Faiza Hašemi Rafsandžani krajem 2021. godine u jednom intervjuu. Faiza je kći bivšeg iranskog predsjednika Alija Akbara Hašemija Rafsandžanija i bivša zastupnica iranskog parlamenta. Ona je naglasila da su i muslimanski Ujguri u Kini i Čečeni u Rusiji potlačeni. "Ipak, Iran ima bliske veze s Rusijom i Kinom", kaže Faiza.



Istaknuti politolog Sadegh Zibakalam, koji je kritičan prema vladi, također kritizira politiku Irana prema Izraelu. "Ovaj stav je izolirao zemlju na međunarodnoj sceni", naglasio je profesor Teheranskog sveučilišta u intervjuu za DW. Međutim, neprijateljstvo prema Izraelu i politika otpora velikim silama nalaze podršku među lojalnim pristašama Islamske Republike.

Postoji "određena frustracija" među pristašama iranskog režima, ali i regionalno, u okviru takozvane osovine otpora, zbog suzdržanosti Irana u kontekstu Gaze, kaže u intervjuu za DW Ali Fathollah-Nejad, direktor berlinskog Centra za Bliski istok i globalni poredak (CMEG). Stručnjak za Iran smatra da postoji "visoka razina frustracije zbog nedostatka kredibiliteta Irana kao glavnog podržavatelja palestinske borbe i nespremnosti Irana da se direktno suprotstavi Izraelu".

Nakon iranskog napada dronovima i raketama na Izrael prošlog tjedna načelnik glavnog stožera Hossein Bagheri najavio je da će odgovor Irana biti “mnogo jači” ako Izrael pokrene svoju akciju odmazde. Mural na Palestinskom trgu u Teheranu preko noći je dopunjen natpisom “Sljedeći udarac bit će snažniji”, napisanim na perzijskom i hebrejskom... Iran je sada između junačenja i straha od izraelskog odgovora, zaključuje Youhanna Najdi u svom osvrtu za DW.