Sanja (25): Jedan mi je poziv promijenio život. Nemam podatke o donoru, no neizmjerno sam zahvalna njegovoj obitelji
Mjesec dana prije punoljetnosti završila je u KBC-u Osijek, na Pedijatriji. Nikada, ni kao dijete, nije ležala u bolnici, bolovala je samo od uobičajenih viroza, jednom ili dvaput imala je anginu. Sebe bi uvrstila u kategoriju "zdrava k'o dren", a onda je, ni više ni manje, završila na dijalizi!
Tako počinje priča o bolesti i liječenju 25-godišnje Osječanke Sanje, s adresom u prigradskom naselju. Telefonskim ju pozivom zatječemo na radnom mjestu u EDukOS-u, u kojem je nešto duže od godinu dana administrativna asistentica. Zahvalna je što radi u tako dobrom i susretljivom kolektivu, što je napose dolazilo do izražaja dok je imala velikih zdravstvenih izazova.
- Kad sam prije sedam godina iznenada prvi put završila u bolnici, bila sam uistinu jako loše. Toliko da je bilo pitanje hoću li preživjeti! Ležala sam s tubusom, na respiratoru, a onda sam prebačena u KBC Zagreb, tzv. Rebro, na intenzivnu - počnje Sanja svoju priču o borbi s podmuklom bolesti.
Prvo je bila primijetila da joj je otečena lijeva ruka, no mislila je da je to sportska ozljeda, doista je i dobila longetu. No onda su joj otekli i kapci. Od obiteljske je liječnice dobila tablete protiv alergije, ali u jednom su joj trenutku počele oticati i noge.
- Veće je promijene na meni uočila moja obitelj, potvrdili su mi da ne izgledam dobro. Još jedna tjelesna promjena bili su edemi nogu o kojima nikome nisam govorila - kaže Sanja.
Nakon brojnih pretraga, utvrđena je dijagnoza autoimune bolesti - lupusa. Dijalizirana je, a nakon što je puštena iz bolnice, od travnja 2018. do siječnja 2019. godine nije išla na dijalizu. Međutim, bubrezi nisu dobro obavljali svoju funkciju, odnosno nisu izlučivali toksine iz tijela i višak tekućine. Stoga je morala na dijalizu dva puta tjedno, a nakon pogoršanja nalaza čak i tri puta tjedno.
Dana 3. kolovoza 2024. godine u 4 ujutro primila je poziv iz Kliničke bolnice Merkur koji joj je, kaže, promijenio život.
- Imala sam spakiran kofer, sjela sam s bratom i šogoricom u automobil i odjurili smo u Zagreb. Obavili su mi sve pretrage i već sam u 14 sati bila u sali. U mojoj obitelji nije bilo odgovarajućeg donora, no svi su mi bili snažna podrška, naročito moj brat Slobodan. Transplantirana sam od neposrednog donora iz Mađarske o kojemu znam samo broj godina. Bez obzira na to što nemam podatke o donoru, neizmjerno sam zahvalna i njegovoj obitelji i Eurotransplantu što uopće postoji mogućnost darivanja organa - naglašava Sanja.
Redovito uzima terapiju, pazi na prehranu i pije puno tekućine. Nekada je plesala folklor, no zbog bolesti je morala prestati, pa sada svoju kondiciju vraća umjerenom redovitom tjelesnom aktivnošću. Voli knjige, glazbu, koncerte i druženja s prijateljima. Prema onoj narodnoj Svako zlo za neko dobro, Sanja je na dijalizi stekla prijateljicu za cijeli život. Prepoznavši u Anji sebe, osjetila je potrebu prići joj i pružiti joj utjehu. Planiraju zajedničko putovanje na kojemu će uživati bez ograničenja i obveze odlaska na hemodijalizu.
