Anja s tatom Dejanom
Anja (25): Kad sam završila na dijalizi, tata je odmah rekao kako će mi on dati bubreg. I jest!
Imala sam 23 godine. Studirala sam i radila usporedno, život je bio preda mnom. No odjednom sam stalno bila umorna, koliko god da sam spavala, nisam se mogla naspavati, dizala sam se slomljena. Onda sam dobila upalu uha koju liječnici nikako nisu uspjeli izliječiti. Temperatura mi je bila povišena, osjećala sam se kao u virozi, sva sam bila napuhana, zabrinuta, pod stresom. Upućuju me u Klinički bolnički centar Osijek. Nalazi pokazuju da funkcija bubrega nije u redu, obavljaju mi biopsiju bubrega i dobivam dijagnozu - Goodpastureov sindrom. Riječ je o autoimunoj bolesti koja napada bubrege, srce i pluća. U mojem su slučaju stradali bubrezi - izgubili su funkciju u mjesac dana. Nalazi su bili sve gori. Dijaliza je bila neizbježna.
U povodu Svjetskog dana bubrega o svojoj borbi za zdravlje otvoreno govori 25-godišnja Anja, arhitektonska tehničarka iz Vukovara. Na dijalizu je išla oko godinu i pol dana, nije se dobro osjećala nakon nje, jako ju je usporavala i umarala. Budući da je izvanredno studirala uz rad, morala je prekinuti studij, jer je sve to bilo prenaporno za nju. Jednostavno, bilo je neizbježno presložiti prioritete.
Transplantacija bubrega obavljena joj je u listopadu 2024. u KBC-u Zagreb, znanom kao Rebro. Bubreg je dobila od tate Dejana, za kojeg se, kaže, bojala više nego za sebe. "Kad sam završila na dijalizi, tata je odmah rekao kako će mi on dati bubreg. Kad se utvrdilo da odgovara kao donor, nije ni trenutka dvojio. Tata je operiran prije mene, a ja sam tada o jednom razmišljala: Samo da ga ne boli, da sve prođe bez komplikacija. Na sebe u tom trenutku uopće nisam mislila. Srećom, oboje smo dobro podnijeli operaciju i oporavili smo se od nje. Vratila sam se na posao u arhitektonski biro Stari grad Vukovar 1. ožujka ove godine. Ponašam se vrlo odgovorno kada je riječ o stilu života, odlazim u šetnju (koja ne smije biti preduga), pazim na prehranu i izbjegavam razloge za stres. Dosta sam toga promijenila u životu nakon iskustva bolesti i operacije, svoju okolinu, društvo prvenstveno. Puno više cijenim male stvari, lijepe geste i uzajamnost u odnosima. Uživam u svojim hobijima - slažem puzzle, čitam i šećem s dobrom glazbom u slušalicama. U svemu su mi podrška mama Gordana, tata Dejan i brat Ervin te moj dečko Luka, s kojim sam u vezi osam godina. Trenutno smo dečko i ja u procesu uređenja stana te planiramo zajednički život", otkriva Anja.
Njezina priča, kao i ona koju je na ovim stranicama podijelila njezina prijateljica i suborkinja Sanja, podsjeća sve druge kako bolest može doći iznenada te da ni mladi ljudi nekada nisu pošteđeni. Ne zanemarujte simptome i javite se liječnicima, Anja je to učinila i sada se svi mi koji čitamo ovo osmjehujemo zajedno s njom jer znamo da je priča završila sretno.
