Svestrani se mladi znanstvenik sa svoje trideset dvije godine uspješno pozicionira na znanstvenom nebu baveći se jednim od najmanje istraženih područja - hrvatskom filozofskom baštinom kao primarnim područjem interesa. Zaposlen je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Osijeku, uređuje publikacije, objavljuje znanstvene radove i jedan je od osnivača Centra za interdisciplinarna istraživanja. Demian Papo bavi se i brazilskim jiu jitsuom, a sa suprugom uzgaja pse i pomaže u razvoju brenda Gospođa Lija.

Znanstvenik ste, no umalo da niste izabrali drukčiji životni put. Naime, u mladosti ste umjetnički izričaj tražili u hip-hop kulturi?

- Upravo tako. Od petog razreda osnovne pa sve do otprilike drugog razreda srednje škole s dva prijatelja (Igor Dešić i Dražen Klepac) bavio sam se rap-glazbom. Napisali smo i snimili sate autorskih pjesama, a izvodili smo ih u tada atraktivnim okupljalištima mladih. Ostvarili smo za to vrijeme i našu dob veliki uspjeh i počeli smo sa studijskim snimanjem. Poslije se našoj tročlanoj grupi priključio veći broj vršnjaka i osnovali smo donjogradsku grupu Hip hop ambasada. Premda je bila underground (ili možda baš zato), tadašnja je scena u Osijeku obilovala mladim ljudima koji su svoj umjetnički i drugi izričaj tražili u nekom od segmenata slojevite hip-hop kulture. Nažalost, tom sam se vrstom glazbe prestao baviti jer su moje prijatelje i mene životni putevi odveli u različitim smjerovima.

Jedan je od tih smjerova i Gospođa Lija. Recite nam više.

- Primarna je djelatnost obrta izrada svijeća i voštanica od potpuno prirodnih i obnovljivih materijala, kao što su sojin i pčelinji vosak te prirodna mirisna ulja. Dio koji se odnosi na izradu svijeća u cijelosti prepuštam supruzi, koja je i pokrenula obrt, a svoje mjesto pronalazim u osmišljavanju novih linija proizvoda (trenutno ih imamo 13), ugovaranju poslova, održavanju web-shopa i digitalnoj promidžbi brenda. Oduvijek sam se htio okušati u privatnom sektoru, pa priliku za takvo što nisam htio propustiti.

Tu je i velika ljubav prema psima. U vašem slučaju može se reći da je ta ljubav doslovno velika!

- Odrastao sam uz irske vučje hrtove, najveću pasminu pasa na svijetu. Uz jednog sam (zvao se Saab i živio je 12 godina) i prohodao. S ocem sam 2008. odlučio registrirati uzgajivačnicu i počeo se baviti kinologijom te ostvarivati zapažene rezultate na europskoj i svjetskoj razini. Supruga i ja uzgajamo pse koji se prije svega ističu zdravljem, a onda i ljepotom. Ulažemo puno truda i vremena u stjecanje svih potrebnih znanja za kvalitetan i selektivan uzgoj. Trenutno imamo sedam godina starog škotskog hrta po imenu Connor (na fotografiji). Osim njega, našu ‘ludu‘ kuću trenutno čini: pet štenaca irskog hrta, Valhalla (irski vučji hrt) te Moon i Sun (dvije sibirske mačke pasmine Neva Masquerade).

Ipak, filozofija je ono čime se primarno bavite, što vas je privuklo? Kako je danas biti znanstvenik?

- Na trećoj sam godini studija anglistike i filozofije u Osijeku donio odluku da će bavljenje znanstvenim radom iz područja filozofije biti moj životni put. Tada sam se zaljubio u renesansnu filozofsku baštinu. Zamijetivši da je upravo filozofija nastala u renesansi (15. i 16. stoljeće), pogotovo ona nastala na ovim prostorima, jedno od najmanje istraženih područja, odlučio sam da će hrvatska filozofska baština tog vremena biti moje primarno područje istraživanja. Biti mladi znanstvenik zaposlen u visokoobrazovnoj ustanovi danas ne uključuje samo znanje i vještine potrebne za proučavanje pojedinog područja, nego zahtijeva i niz popratnih kompetencija i poslova kao što su kreativnost i istraživački rad. Među distrakcijama svakako prednjače administrativni poslovi.

Na kakvim projektima radite?

- Na prvoj sam godini diplomskog studija pribavio autograf govora Erit tibi gloria (Bit će Ti na čast), koji je dubrovački ranorenesansni mislilac Ivan Stojković (oko 1390. – 1443.) održao u Dubrovniku 1424. godine, a koji se danas čuva u baselskoj sveučilišnoj knjižnici. Govor je to kojim je taj Dubrovčanin nastojao potaknuti svoje sugrađane na osnivanje prvog studium generale na našoj obali Jadrana. No taj govor obiluje filozofskim sadržajem i dosad je nepravedno i neopravdano zanemarivan. Dio tog sadržaja, točnije, filozofske izvore tog govora, obradio sam prije gotovo deset godina u svojem diplomskom radu, a posljednjih godinu dana intenzivno radim na projektu koji (zajedno s kolegicom povjesničarkom i klasičnom filologinjom, dr. sc. Dorom Ivanišević) uključuje prijepis latinskog izvornika, prvi prijevod tog govora na hrvatski jezik i studije koje će uključivati kontekstualnu analizu njegova sadržaja. Nadam se da će 2024., dakle točno 600 godina nakon njegova nastanka, govor prvi put ugledati svjetlo dana u latinskom prijepisu i hrvatskom prijevodu.

Tu je i angažman u Centaru za interdisciplinarna istraživanja, približite nam svoj rad.

- Osim hrvatskom filozofskom baštinom protekle se četiri godine intenzivno bavim interdisciplinarnim studijima. Razlog za to vjerojatno je u tome što u toj znanstvenoj paradigmi prepoznajem brojne renesansne tendencije. To me nagnalo da s kolegama s Fakulteta osnujem Centar za interdisciplinarna istraživanja. U okviru te istraživačke mreže pokrenuli smo popularnoznanstveni ciklus scientific inter_view (podcast u kojem sa znanstvenicima i stručnjacima iz najrazličitijih područja raspravljamo o fenomenima današnjice - trenutno je u tijeku njegov šesti ciklus/sezona) i međunarodni interdisciplinarni kongres INTER_CON. Koristim priliku najaviti kongres koji će se održati od 8. do 10. studenoga 2023. na FFOS-u i preko Zooma, a posvećen je temi "Društvo, znanost i umjetnost u (post)digitalnom dobu". Kongres će okupiti 67 sudionika iz devet zemalja (Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Indija, Kina, Slovačka, Slovenija, Rusija i Sjedinjene Američke Države), među kojima su znanstvenici, stručnjaci, teoretičari, praktičari i studenti. Uključuje četiri plenarna predavanja koja će održati: filozof interdisciplinarnosti Ravindra Kumar Singh Choudhary (Indija), filozof Michael H. G. Hoffmann (SAD), teoretičar postdigitalnosti Petar Jandrić (Hrvatska) i teoretičarka interdisciplinarnosti Nancy J. Nersessian (SAD).

Uza sve navedeno predajete na Odsjeku za filozofiju. Čitaju li studenti kvalitetno i dovoljno?

- Čitaju dovoljno. To je najbolji opis pristupa čitanju koji prevladava među studentima. Naime, ne njihovom krivnjom, studij se danas sveo na zbrajanje ECTS bodova i ispunjavanje minimalnih kriterija. Umjesto da ih osuđujemo za nešto što nisu skrivili i primjenjujemo na njih kriterije koji su stvar prošlosti, današnjim bismo studentima trebali pristupati na njima blizak i inovativan način. Raskorak i nezadovoljstvo nastaju onda kada sveučilišni nastavnici odbijaju prihvatiti studentsku stvarnost. Na mjesto kritike studenata trebala bi zasjesti samokritika nastavničke populacije.

Mimo profesionalne literature, što osobno čitate i uz kakve se naslove najradije opuštate?

- U vrijeme studija najviše sam uživao u čitanju djela autora kao što su, primjerice, Mark Twain, John Grisham, Stephen King, Anthony Burgess, George Orwell, Aldous Huxley, J. R. R. Tolkien, George R. R. Martin i Stieg Larsson. Danas sve više, zbog područja i projekta kojim se bavim, posežem za filozofijom prirode i djelima koja su napisali, primjerice, Aristotel, Ptolemej i Albert Veliki. Jutarnju kavu volim provesti čitajući knjige raznovrsnih autora. Nekima se uvijek rado vraćam. Nedavno sam tako ponovno čitao Maxa Webera i njegovu Protestantsku etiku i duh kapitalizma, Hansa Jonasa i njegov Princip odgovornosti te Radomira Konstantinovića i njegovu Filosofiju palanke.