Najnovija gastrotočka kojoj će se zacijelo razveseliti ljubitelji dobre i zdrave hrane u Osijeku veganski je YES Rebel bites bistro Hrvoja Harača (39), koji je dijelu osječke javnosti poznat kao dugogodišnji aktivist i jedan od osnivača Udruge Pobjede, koja upravlja osječkim Azilom za pse. I upravo je to polazište s kojega ćemo krenuti u ovu priču, jer Azil i briga za životinje Hrvoja su uvelike definirali kao osobu, a sve što jest i što želi biti, utkao je i u ovaj jedinstveni bistro u Blok-centru 2 (Ul. Hrvatske Republike 19H).

Hrvoje je u Osijeku završio III. gimnaziju i FERIT. U vrijeme studija, dok je još volontirao u PRONI centru za rad s mladima, upoznao je prijateljice koje su mu otkrile osječki Azil za životinje i loše uvjete koji su tada u njemu vladali, te i njega uvele u tu priču. Ubrzo je ondje počeo volontirati, postavši dio uže ekipe koja je pokrenula građansku inicijativu i Udrugu Pobjede.

- Svi su se iznenadili, čak i moja mama, kada sam upisao FERIT, očekivali su neki studij društvenih ili humanističkih znanosti, s obzirom na moje interese, no kako sam po naravi znatiželjan i volim razumjeti sve što nas okružuje, pa tako i ono što se ubraja u domenu elektrotehnike, upisao sam taj fakultet - rekao nam je Hrvoje i potom otkrio zašto ga je Azil odvukao u drugom smjeru.

- Kada sam došao onamo i vidio grozne uvjete, nisam se mogao okrenuti i otići, morao sam nešto poduzeti, a to nešto značilo je potpunu posvećenost tome, tako da sam od kraja 2007. godine u azilskoj priči. Udrugu Pobjede osnovali smo 2009., a 2010. i službeno preuzeli Azil i registrirali ga kao sklonište. Otad sve donedavno bio sam i profesionalno angažiran u Udruzi, tako da ondje imam više od 12 godina radnog staža - dodaje.

Briga o životinjama, ističe, prerasla mu je u životnu misiju, u Azilu je osvijestio povezanost našeg prehrambenog sustava s okolišem, nasiljem i društvenim uređenjem.

- Osvijestio sam ograničenost pogleda koji imamo ignorirajući jedne životinje i stavljajući ih nasuprot drugima a da ih ne uključimo u neki svoj krug suosjećanja. Tu mi se dogodio taj neki klik, po cijele sam dane najprije volontirao, a potom i radio u Azilu, da bih pomogao tamo nekim psima, a zatim bih došao kući i pojeo neku drugu životinju koja je umrla nasilnom smrću, a prije toga živjela groznim životom samo zato da bih ja mogao pojesti ukusan obrok. Tako sam prestao jesti životinje, te sam vegan posljednjih 13-ak godina - otkriva.

Budući da je, kako ističe, i sam Slavonac, koji voli druženja, ugošćivanja, finu hranu i slično, odluka o otvaranju restorana bila je nakako logična.

- Sve to s prijateljima sam prakticirao i u Azilu. Naša povezanost, solidarnost i taj neki zajednički društveni kapital rasli su kroz druženje i dobru klopu. Vegansku, naravno, stoga mi se godinama po glavi muvala ideja koja bi bila spoj moje životne misije, odnosno poruke koju želim prenositi, aktivizma i borbe za društveno pravednije odnose, i ugostiteljstva, jer volim hospitality, volim dobro hraniti ljude i stvarati dobru atmosferu - otkriva što je u temeljima bistroa YES.



Iako nije imao nikakvo prethodno iskustvo u ugostiteljstvu, u jednom je trenutku odlučio napustiti Azil i otvoriti restoran, što, reći će, nije bilo nimalo lako.

- To nikome od nas nikada nije bio samo posao nego i, uvjetno rečeno, naše dijete o kojem se treba brinuti, pa sam imao osjećaj da napuštam nešto što mi jako puno znači, no mislim da sam konceptom bistroa uspio zadržati svoju životnu misiju, ali i isprobati neke nove načine i puteve kako ju ostvariti. Sa svojom djevojkom Mašom Riznić, koja je i dalje voditeljica Azila, i koja mi je bila velika podrška, napokon sam se u jednom trenutku odvažio na taj korak, bez nje bih se vjerojatno još dugo pripremao - priznaje Hrvoje.

Sve se zakotrljalo početkom ove godine, ne odmah intenzivno, najprije je istražio kako funkciuoniraju stvari oko samozapošljavanja i sve druge "papirologije", koje kod ovakvih pothvata ne nedostaje, a zatim je slijedila potraga za prostorom, koji su pronašli u travnju. Interijer su uredili po dobrom starom principu "kad se male ruke slože, sve se može, sve se može", a kada je tako, konačan rezultat uvijek je slađi.

- Prostor smo morali potpuno prilagoditi našim potrebama, vjerojatno bismo ga otvorili i prije da smo imali financijskih sredstava da nam radove izvodi netko drugi, no mi smo sve radili sami i uz pomoć prijatelja, što mislim da je dio čari cijele ove priče. Štemali smo, razvlačili struju, vodu, lijepili pločice, gletali, bojili zidove i sve ostalo... Ne bismo mogli sve to financirati da nismo sami radili veliku većinu toga, zapravo, sve osim ventilacije, jedino za nju morali smo angažirati majstore - ponosno će Hrvoje.

I ima na što biti ponosan. Iako je sve išlo polako, uz puno učenja u hodu, uspjeli su prostor nekadašnjeg popularnog videokluba preurediti u vrlo simpatičan bistro, u kojem dominiraju tople pastelne boje, a ugodnom ambijentu uveliki pridonosi i dobra glazba. Ništa bez dobre glazbe, ako nas pitate, a toga, kao ni ukusnih zalogaja, ondje ne nedostaje. I oni koji nisu vegetarijanci ili vegani već naveliko otkrivaju koliko hrana koju priprema četveročlana ekipa YESA može biti ukusna.



- Reakcije su i više nego dobre. S jedne strane želim biti vrlo profesionalan i ponuditi ljudima dobru i kvalitetnu hranu i uslugu, a s druge biti autentičan i otvoreno komunicirati na način da kažem "ovo je za nas potpuno nova stvar, ako negdje kiksamo, nemojte nam zamjeriti, dajte nam drugu priliku" i mislim da ljudi prepoznaju tu našu iskrenost. I ekipa koja ovdje radi također je došla iz nekih drugih svjetova, nitko prije nije bio konobar ili kuhar, ali svi dijelimo iste vrijednosti i težimo sličnoj organizacijskoj kulturi i idejama - napominje i nastavlja:

- Generalna ideja dnevne ponude je ponuditi tradicionalne i poznate okuse koji nas mogu vratiti u djetinjstvo, ali u suvremenijem ruhu, koje je održivo i prilagođeno okolnostima u kojima živimo, spram ekologije, klimatskih promjena i slično, uz svijest o povezanosti svih živih bića na planetu - ističe Hrvoje.

Za sada su, kaže, reakcije gostiju odlične.

- Dolazi nam puno ljudi za koje znam da nisu vegani ni vegetarijanci i dosta ih je pohvalilo naš burger i cheesburger, za koje sami pripremamo našu pljeskavicu na bazi heljde i sojinih ljuskica, s proteinom konoplje. Kažu da im je baš super i da im uopće ne fali mesni okus, a riječ je u vrlo ukusnoj i puno zdravijoj pljeskavici od mesne. Nekima je zapravo baš super što i ne pokušavamo imitirati mesni okus, iako ne tvrdim da je on loš, i sam imam lijepe asocijacije na neke okuse iz djetinjstva, tako da volim ponekad pojesti neke kupovne vege pljeskavice koje su toliko usavršene da ne možeš prepoznati jedeš li meso ili nešto biljno - rekao je Hrvoje.

Ponuda u bistrou mijenjat će se ovisno o sezonalnosti i trenutnoj inspiraciji kuhara, no uvijek s temeljnom filozofijom da sve mora biti ukusno i zdravo, a za sve one koji dijele Hrvojeva stajališta tu je i, ne manje bitna - svjetonazorska komponenta.