Hrvatska filmska, likovna i izvedbena scena uskraćene su za jednog od najznačajnijih umjetnika u području eksperimentalnog filma, performera i konceptualnog autora Ivana Faktora, koji je preminuo u subotu u Osijeku u 71. godini. Njegovim smo odlaskom izgubili predanog filmskog eksperimentatora, konceptualnog umjetnika koji je svojim akcijama i performansima, uvijek praćenim videom i filmom, stvarao začudne instalacije u dosljedno minimalističkoj maniri. Bio je multimedijski umjetnik u punom smislu te riječi: film, fotografija, video i pokret, te se ubraja među najvažnije hrvatske umjetnike u polju eksperimentalnog filma.

Ivan Faktor rođen je 1953. u Crncu, selu u sjeverozapadnoj Slavoniji, mjestu koje ostaje u cijelom njegovu životu i radu. U svijet umjetnosti zakoračio je sredinom 70-ih godina eksperimentalno-dokumentarističkim filmovima, a ubrzo se počinje izražavati i performansima, instalacijama te u fotografiji i videu, pritom iznova dosljedan strukturalističkim idejama minimalizma, redukcije i repeticije. Ratnih 90-ih, bilježeći razaranje Osijeka bez naracije i deskriptivnosti, stvorio je trajnu i emocionalnu posvetu gradu, ali i zapis o nehumanosti i zlu. Tragom toga nastao je i njegov film u produkciji Hrvatskog filmskog saveza “Trokut Pravac Točka”, a bilježi dijalog Tomislava Gotovca i Vladimira Dodiga. Radi se o snimci nastaloj prije tri desetljeća kojoj je cilj prenijeti autentičnu atmosferu Zagreba i Osijeka 1991. kao svjedočanstva o jednom povijesnom trenutku uz afirmiranje individualnog i osobnog doživljaja stvarnosti.

Od 1975. do 1977. bio je urednik Tribine Kluba ljubitelja filma u Osijeku, potom je od 1981. do 1988. bio voditelj filmskog programa osječkog Studentskog centra, a poslije, od 1992. do 2006., urednik filmskog programa Kinematografa Osijek. Bio je osnivač i voditelj Galerije Kazamat u Osijeku od 2001. do 2004., a od 2006. do 2010. bio je ravnatelj Gradskih galerija Osijek. Od osnutka 2001. do posljednjeg izdanja u prosincu 2021. bio je kreativni voditelj osječkih manifestacija Performance Art Festival i Barutana.

Faktor je 1995. sudjelovao na 46. bijenalu u Veneciji (“A Casa/At Home 2”). Njegov su opus obilježile posvete Fritzu Langu, redatelju čiji su mu filmovi i metode rada bili neprestani izvor inspiracije. Kao predstavnik Hrvatske na 25. bijenalu u São Paulu 2002. predstavio se instalacijom s četiri videoprojekcije; među njima “Eine Stadt sucht einen Mörder” prostorno se i vremenski proteže od Langovih preciznih kadrova iz vidokruga promatrača do Faktorovih tomu suprotnih kadrova sa snažnom metaforom i elipsom. Samostalnom izložbom “Erstes Programm” predstavio je svoj rad u Centru za medijsku umjetnost (ZKM: Zentrum für Kunst und Medien) u Karlsruheu 2012. godine. Faktorov posljednji kratkometražni dokumentarni film “Bol” bit će premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu krajem siječnja iduće godine.

Među brojnim priznanjima, dobitnik je Velike nagrade na 11. Danima hrvatskog filma 2002., Velike nagrade 39. zagrebačkog salona 2005. i dviju Godišnjih nagrada “Vladimir Nazor”: za film “Das Lied ist aus” (2002.) i za izložbu “Prvi program” (2010.) u Galeriji Klovićevi dvori. Surađivao je na nekoliko kazališnih projekata kao scenograf i autor videoprojekcija (HNK u Osijeku, Teatar &TD, ZKM, HNK Varaždin).

- Faktor je moj prijatelj, velikan hrvatske modernističke medijsko-umjetničke scene. On je naš svjetski autor, tamo je u prvoj petorki hrvatske produljene avangarde s Tomom Gotovcem, Vlastom Delimar, Ivanom Šeremetom i Dubravkom Matakovićem. Vršno nam je urbanizirao grad sve do najsporije i najmeditativnije moguće slike, do stanja kada je Osijek - Grad, grad velikim slovom. Uklonio nam je užurbanost kad god je bila ili jest opasnost da bi se moglo učiniti kako je juriš ono što treba kreativnosti. Faktor je baš sam taj slow-mou Osijek, grad u čijoj je talentiranoj urbo-arhitekturi mjera čovjeka toliko afirmativno moguća, a često bila ugrožena, dok je njegova vizualna i auditivna meditacija Autorska i nekompromisna. Faktor nam je ostavio žustar Blank potez, sigurno će njegova Bližnja sačuvati Smisao njegova Rada. A tugovanje... eh... njegovi su radovi već i uvijek kompaktna melankolija, neka opasnost, očuvanje rada, sediment, precizan pogled, fenomenologija i medijska esencija - rekao je Goran Rem, književnik, profesor na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku, teoretičar i povjesničar umjetnosti.

Za fundus osječkog Muzeja likovnih umjetnosti otkupljena su dva Faktorova djela kapitalne umjetničke i baštinske vrijednosti - “Slavonski nadgrobni spomenik” (1993. - 1995.), multimedijska instalacija koja se referira na Domovinski rat i uništavanje Osijeka, i “Kangaroo Court” (fotografija, film; 2005./2007.), work in progress projekt koji esejizira film Fritza Langa “M” iz 1931. godine.



U Muzeju likovnih umjetnosti 2017. organizirana je i posljednja velika izložba posvećena radovima Ivana Faktora, pod nazivom “Film koji samo ja gledam”. Tada je Valentina Radoš u katalogu zabilježila ono po čemu ćemo se Faktora i njegove umjetnosti sjećati: “Kamera je ona koja viđeno umnaža, projicira, apstrahira, pretvara u sliku. Slika je ta koja u svim svojim slojevima vizualnog koda sadrži konceptualni kvantum Faktorova promišljanja minimalističkog medija. Bit Faktora je film i svaki njegov fotogram i kadar jednako je putovanju kroz vremenske vijuge sa svojim referencama i mutacijama. Poput sveprisutne snježne slike ‘Prvog programa’ gledamo spoj dokumentarne istine snimljenog kadra i redateljske intencije u tumačenju. Faktorov veliki prijatelj Tomislav Gotovac rekao je: ‘Čim ujutro otvorim oči, gledam film...’. Faktor gleda film i zatvorenih očiju. Mi čim uđemo u vidokrug njegovog djelovanja gledamo taj njegov film, film koji se razmnožava zakonitostima vječitog eksperimenta da bi se na trenutke zaustavio i usidrio, prilagodio promatraču. Postavljanjem ove izložbe u Osijeku, Faktor se u umjetničkom smislu vratio kući, u svoj grad i pred svoj grad.”

- Odlaskom Ivana Faktora izgubio je ne samo njegov grad Osijek nego i naša zemlja, značajnog i velikog umjetnika. Neka mu svjetlo filmskog projektora sja u vječnosti, a na nama je da i dalje čuvamo njegovu ostavštinu - kazala je Valentina Radoš, muzejska savjetnica Muzeja likovnih umjetnosti.