Magazin
PRIČA JEDNOG TRIATLONCA: MATEJ JUKIĆ

Osječanin čelične volje:
Svaki je cilj dostižan
kad si ga voljan ostvariti
Objavljeno 16. rujna, 2023.
IZVRSNI RAZULTATI NA IRONMANU COPENHAGEN: POVRATAK U FORMU DOKAZ JE TALENTA I SPREMNOSTI NA NAJTEŽE IZAZOVE...

Triatlonom se počeo baviti prije sedam godina kao student medicinskog fakulteta. Prije dvije godine na natjecanju Challenge Roth postavio je osobni rekord u Ironman triatlonu, 8:26.43 sati. Taj je rezultat nagovijestio sjajnu sportsku karijeru, ali se potom ozlijedio i ništa više nije bilo sigurno. Međutim strpljivom, upornom i prilagođenom rehabilitacijom vraća se u vrhunsku formu, koju potvrđuje ovog kolovoza u Danskoj, gdje je na manifestaciji Ironman Copenhagen ostvario iznenađujuće dobar rezultat, 8:34:35 sati. U plivanju je bio na razini isplivavši 3,8 km za 55 minuta. Vožnju biciklom obilježilo je kišovito vrijeme, a imao je i problema s gumom, što ispravlja na trčanju ostvarivši osobni rekord u maratonu od 2:51:37 sati. U cilj je ušao ukupno sedmi te drugi u kategoriji, što ga izravno kvalificira na Svjetsko prvenstvo u triatlonu koje će se održati u listopadu 2024. godine na Havajima. On je Matej Jukić, rođen u Osijeku 1994. godine, i vrhunski je sportaš. Ovo je njegova aktualna priča...

- Nakon izvrsno odrađene sezone 2021., kada sam bio viceprvak Hrvatske u half ironman distanci i završio Challenge Roth za 8:26 sati, ambicije za 2022. su bile jako velike. Nažalost, krajem godine u pripremama za nadolazeću sezonu osjetio sam bol u preponi, koja je s treninzima postajala sve jača. Trebao sam tada stati s treninzima, međutim moj tvrdoglavi sportski mentalitet mi to nije dopustiop, a posljedica je bila da nakon dva mjeseca više nisam mogao potrčati od bolova. U veljači 2022. sam završio na pretragama te mi je dijagnosticirana jedna od najgorih ozljeda u sportu - osteitis pubis. Radi se o upali pubične kosti i pubične simfize, koja nastaje kao posljedica kroničnog umora, pretreniranosti i određenog mišićnog disbalansa. Tada sam još radio u Zavodu za hitnu medicinu te sam znao imati više sati treninga nego sna dnevno, što mi je s jedne strane i donijelo brz i velik napredak u sportu, ali s druge strane je bilo dugoročno neizdrživo i u konačnici dovelo do ozljede.

TEŠKA OZLJEDA I POVRATAK


Ozljeda me je mučila više od godinu dana. Išao sam k velikom broju stručnjaka za rehabilitaciju po cijeloj Hrvatskoj, međutim nigdje nisam dobio adekvatnu pomoć ni savjet. U konačnici su mi najviše pomogli moji prijatelji terapeuti Zoran Gerber i Arian Jovanović. Razdoblje kada sam bio ozlijeđen za mene je bilo izuzetno psihički stresno jer ni u jednom trenutku nisam znao kada ću i hoću li se uopće oporaviti. Mnogi se nikada ne oporave od ozljede koja postane kronična, a sve je upozoravalo na to da i ja idem u tom smjeru. Otkazivao sam utrku za utrkom i činilo se da agoniji nema kraja. Međutim, nisam odustajao, svakodnevno sam radio vježbe i išao na terapije. Plivanje i bicikl mi nisu bili ograničeni, tako da sam puno radio na te dvije discipline, strpljivo čekajući dan kada ću opet bezbolno trčati. S vremenom je bol bila sve manja te sam postupno krenuo s trčanjem kilometar po kilometar. Krajem travnja ove godine počeo sam s ozbiljnijim trkačkim treninzima, a samo četiri mjeseca poslije otrčao sam na ironman distanci svoj osobni rekord na maratonu. Još uvijek ponekad osjetim nelagodu u preponskoj regiji i vjerojatno ću do kraja života morati raditi vježbe i paziti da se ozljeda ne bi obnovila.

Jukić je, istrčavši osobni rekord u maratonu, osigurao sebi nastup na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu na Havajima 2024. godine. Što to za njega znači, objašnjava nam u nastavku priče:

- Kvalifikacija za nastup na svjetskom prvenstvu za mene je ostvarenje sportskih snova. Svjetsko prvenstvo u Ironmanu je nakon Olimpijskih igara najprestižnije natjecanje u triatlonu. Svakom triatloncu, bio on profesionalac ili amater, velika je želja nastupiti na toj ikonskoj utrci. Za plasman je potrebno u svijetu profesionalaca završiti među prvih 2-3 na ironman utrci, ovisno o tome koliko se na određenoj utrci dijeli slotova, a u svijetu amatera, tzv. age group triatlonaca, dijeli se 1-3 slota po kategoriji. Kategorije su podijeljene po spolu i po godinama, ja trenutačno spadam u M 25 kategoriju. U Kopenhagenu sam trebao nastupiti još prošle godine, međutim zbog ozljede sam bio prisiljen prebaciti na 2023. Moj cilj prije odlaska na Ironman je bio jasan, a to je slot za svjetsko prvenstvo. Isplivao sam sedmi u kategoriji, a s bicikla sam sišao na 14. mjestu. U svakom krugu trčanja mi je djevojka viknula na kojoj sam poziciji i koliko zaostajem za idućim ispred mene. Na ulasku u posljednji krug bio sam 4. sa zaostatkom od oko 3 minute za trećim i gotovo 8 minuta za drugim, no unatoč velikom zaostatku znao sam da na maratonu i oni najbolji pucaju, tako da sam se trudio do kraja držati jak tempo. U teškim trenucima motivirali su me još teži izazovi, kada nisam od bolova mogao potrčati, a znao sam i da me tata, sestre i prijatelji prate preko aplikacije i živciraju se, tako da ih nisam smio razočarati. Na kraju sam nakon ulaska u cilj saznao da sam završio drugi i tako ostvario plasman na svjetsko prvenstvo. Bio je to vrlo emotivan trenutak za mene i djelovalo mi je nestvarno jer sam samo nekoliko mjeseci ranije bio na psihofizičkom dnu i upitnog nastavka triatlonske karijere, a nakon više od godinu dana agonije s ozljedom samo oni najoptimističniji vjerovali su u ovakav uspjeh. Osobito mi je drago što sam upravo na trčanju, koje je najviše patilo zbog ozljede, uspio doći do drugog mjesta i kvalifikacije na Havaje.

OBITELJSKA PODRŠKA



Triatlon zahtijeva velike psihofizičke napore i maksimalnu posvećenost. Vrhunski triatlonci su većinom profesionalci. Kako usklađuješ poslovne i privatne obaveze s treninzima i natjecanjima?

- Triatlon je fizički definitivno jedan od najtežih sportova i zahtijeva puno volje, energije i vremena. Da biste bili uspješni u triatlonu, takav sport morate živjeti 0-24 sata, sedam dana u tjednu. Profesionalni triatlonci treniraju i do 40 sati tjedno, što je za nas koji imamo posao nemoguće. Ja treniram prosječno 20 sati tjedno, a brojke znaju ići i više od 30 sati tjedno u specifičnim pripremama. Ozbiljan amaterski sportaš u triatlonu trenira više nego većina profesionalaca u drugim sportovima, što samo po sebi govori koliko je teško baviti se ovim sportom. Uz toliko treninga i puno radno vrijeme ne ostane vam puno slobodnog vremena ni energije za druge stvari.

Do početka 2023. radio sam tri i pol godine u Zavodu za hitnu medicinu dnevne i noćne smjene, te sam uvijek prije i poslije posla trenirao, neovisno o tome koliko naporna je smjena bila. Od 1. siječnja radim u Domu zdravlja Osječko-baranjske županije, kao specijalizant medicine rada i sporta, što je puno manje stresan posao naspram rada na hitnoj. Vikendima sam slobodan, pa ih iskoristim za duge treninge, dok preko tjedna uglavnom odradim jedan trening prije posla i jedan poslije posla. Osim treninga, jako su važni faktori odmor i prehrana, koji omogućavaju oporavak od teških i dugotrajnih treninga. Upravo odmor čini najveću razliku između profesionalnih i amaterskih triatlonaca, jer profesionalci između treninga odmaraju, a ja idem na posao. Od velike je pomoći moj otac, koji mi je velika podrška na treninzima i utrkama, a uz to je gotovo sve kućne poslove preuzeo na sebe kako bih mogao trenirati i odmoriti se. Također, imam razumnu djevojku Eleonoru, koja, uz to što me maksimalno podržava, tolerira da na svaki godišnji odmor bicikl i ostala triatlonska oprema putuju s nama.

Trčanje, plivanje i biciklizam troše energiju i kalorije. Koliko je važna prehrana i kakva ti je prehrana?

- Prehrana je u triatlonu izuzetno važna i mnogi ju nazivaju četvrtom disciplinom. Ako prehrana nije usklađena, tijelo se neće dovoljno oporavljati između treninga, što će u konačnici dovesti do ozljede. Djevojka Eleonora mi je uz moralnu i logističku podršku ujedno i nutricionistica. Prehranu prilagođavamo ovisno o intenzitetu, ciljevima i fazi treninga, pa je tako dio godine nešto fleksibilnija, dok u vrijeme priprema i natjecanja postaje preciznija i detaljnija. Prosječna dnevna potrošnja u pripremnom ciklusu mi je 5500 kcal, a na jednoj ironman utrci potroši se između osam i devet tisuća kalorija. Ponekad se, kako bih zadovoljio te zahtjeve i osigurao potrebnu energiju, na mom jelovniku nađe i hrana koja nije uvijek smatrana ‘najzdravijom‘ opcijom poput pizze, kole ili ponekog slatkiša. Osim primjerenog unosa kalorija, bitno je voditi brigu o unosu hranjivih tvari i održavati dobru hidraciju kako bi se postigao što bolji oporavak. Također, u danima prije i tijekom same utrke ključno je osigurati primjeren unos ugljikohidrata kako bi mišići bili dovoljno opskrbljeni energijom.

VRLO SKUP SPORT



Bez materijalne sigurnosti nema vrhunskog sporta. Kako se financiraš?

- Osim što slovi kao jedan od najtežih, triatlon je definitivno jedan od najskupljih sportova. S obzirom na tri discipline, potrebna je velika količina opreme kojoj cijena iz godine u godinu raste, a većina opreme je i potrošni materijal, tako da troškovima nema kraja.

Osim toga tu su i suplementi, pripreme, putovanja, startnine… Recimo, iako sam se kvalificirao na svjetsko prvenstvo, isti dan sam morao platiti startninu 1500 dolara, a kada dodamo još cijenu smještaja i puta na utrke, troškovi se penju u nebesa. Financiram se uglavnom sam. Prvi bicikl sam kupio na 12 rata od stipendije koju sam dobio kao odličan student. Oko opreme za trčanje uvijek imam podršku Ferde i Ivice Kraljevića, a ovom prilikom zahvaljujem im što mi, osim opreme, uvijek omogućuju trčanje na traci kada su vremenski uvjeti loši. Također, imam i podršku prijatelja Škurle u redovitom servisiranju bicikla te Triatlon kluba Tri-tim, čiji sam član od početka triatlonske karijere. S obzirom na veliki rezultat koji sam ostvario u Kopenhagenu, trenutačno sam u potrazi za sponzorima, što bi mi uvelike olakšalo pripreme i put na svjetsko prvenstvo.

 
Razgovarao i napisao: Dario MAJETIĆ
IRONMAN COPENHAGEN: Jukićevi vhunski osobni rekordi

 

Pojedinačni rezultati po diciplinama koje je Jukić ostvario na Ironmanu Copenhagen:


Plivanje: 55:25

Bicikl: 4:42.39

Trčanje: 2:51.37

KORAK NAPRIJED: Počeo trenirati s triatloncem Andrejom Višticom

 

- Triatlon je u svijetu jedan od najbrže rastućih sportova, a taj trend osjeti se i u našim krajevima. Sve je više triatlonaca u Osijeku, od najmlađih, koji se natječu na kratkim distancama, do našeg novopečenog ironmana Ivice Lenarda, koji je nedavno završio ironman u svojoj 64. godini! Triatlon klub Tri-tim sve više raste te, iako je vrlo mlad klub, ima vrhunske rezultate na državnoj razini. Do prije nekoliko godina Osijek je imao samo jednog ironmana (trener Aleksandar Tompa), trenutačno se ta brojka popela na više od deset, a vjerujem da će u budućnosti još više rasti.

Hrvatski triatlon je nažalost daleko od svjetske razine. Sport jednostavno nije dovoljno prepoznat i podržan na nacionalnoj razini, te se uspjeh uglavnom može postići isključivom upornošću pojedinca, što je jako teško naspram triatlonaca iz vrhunskih sustava koji su u državama poput Njemačke, Francuske, Velike Britanije, ili susjedne nam Mađarske. Osobito je teško ako se netko odluči baviti dugim triatlonom (half ironman i ironman distance), jer savez zanimaju isključivo mladi sportaši koji su potencijalni kandidati za Olimpijske igre.

Najbolji hrvatski triatlonac je Andrej Vištica, godinama nedodirljiv u dugom triatlonu na domaćoj sceni, vlasnik hrvatskog ironman rekorda, a prije deset godina se okitio i titulom prvaka Europe. Andrej je unatrag dva mjeseca moj trener, pa se nadam da ću uz njegovo znanje i iskustvo napraviti korak više u karijeri. Što se tiče hrvatskog triatlona, ostaje nam vjerovati da će se u budućnosti neke stvari promijeniti i da će triatlon u javnosti dobiti puno veću pažnju, kakvu i zaslužuje, zaključuje Jukić. (D.Ma.)

Možda ste propustili...