Bruno Koić: Želimo poboljšati društvo i inspirirati druge da to čine
Bruno Koić magistar je medijske kulture i kulturologije zaposlen kao stručni
suradnik na projektima društvenog razvoja u udruzi DKolektiv, organizaciji za
društveni razvoj. Dio je pjesničke inicijative Na krajičku jezika, s kojom na
području Slavonije i Baranje održava tematske pjesničke večeri i afirmira
poeziju na online-platformama. I sam je autor, dosad je objavio dvije zbirke
pjesama (Umovina, 2012. i Versionar, 2017.). Razgovaramo o uključivom društvu i
izazovima civilnog sruštva, ali i o kulturnoj sceni, poeziji,
horor-filmovima...
CIVILNO DRUŠTVO
Recite nam više o DKolektivu, čime se u organizaciji bavite, čemu
težite, u kojim područjima djelujete?
- DKolektiv je organizacija koja djeluje od 2005. u području razvoja
civilnog društva, volonterstva i građanskog angažmana, usmjerena na programe i
projekte osnaživanja zajednice, zagovaranje demokratskog i uključivog društva.
Mi smo tim od deset ljudi koji voli to što radi i koji, uz veliku podršku naših
volontera i suradnika, djeluje u različitim područjima koja obuhvaćaju sve
društvene i dobne skupine, posebice one ranjive i one koje osjete nejednakost
ili marginaliziranost. Ovaj je format premalen da predstavim sve što obuhvaćamo,
ali ukratko: svakim novim projektom i svakom novom suradnjom želimo poboljšati
društvo u kojem živimo i inspirirati druge da nam se u tome pridruže.
Recite nam o projektima na kojima radite, izdvaja li se koji, neki na koji
ste kao organizacija posebno ponosni?
- Nakon ovih gotovo 20 godina djelovanja u zajednici kao kolektiv
vjerujem da smo ponosni i da smatramo uspješnim svaki projekt koji je imao
pozitivan utjecaj na određenu skupinu ljudi, bilo da je on bio lokalnog,
regionalnog, bilo europskog karaktera. Sretni smo zbog svake ostvarene
nacionalne i međunarodne suradnje s udrugama, obrazovnim i znanstvenim
institucijama te pružanja podrške organizacijama civilnog društva diljem
Hrvatske. Kao Volonterski centar Osijek od 2006. svake godine na Međunarodni dan
volontera nagrađujemo istaknute pojedince i organizacije u zajednici. U samom
centru Osijeka prije nešto više od dvije godine otvorili smo društveni centar
Društveni atelje, koji je u dosadašnjem djelovanju u svoje aktivnosti uključio
uistinu velik broj građana i organizacija, provodimo jednogodišnji program
obrazovanja za demokraciju Demo akademija... Dio sam kolektiva od 2018. i
posebno sam, zapravo, ponosan na ljude s kojima imam čast surađivati i na sve
što smo zajedno ostvarili.
Na čemu trenutno radite, pripremate li nove suradnje i projekte u
skorašnjoj budućnosti?
- Trenutno kao organizacija imamo 15-ak aktivnih projekata, no aktivnosti
unutar programa Društvenog ateljea, Volonterskog centra i razvoja civilnog
društva idu u kontinuitetu. Da budem malo konkretniji, primjerice, superizborna
je godina, pa nam se dio aktivnosti temelji na osvješćivanju i poticanju
građana, posebice mlađe populacije, na važnost izlaska na izbore i upoznavanja s
konceptom europskih i parlamentarnih izbora.
Vodite i uređujete PoDcast Kolektiv, koji govori upravo o stanju, razvoju
i izazovima civilnog društva u Hrvatskoj. Kako je nastao, kakve su reakcije
publike?
- Unatoč postojanju velikog broja podcasta na našoj sceni, smatrali smo
kako se u medijskom prostoru nedovoljno otvaraju i promišljaju doprinosi,
izazovi i uloga civilnog društva, teme aktivnog sudjelovanja građana, građanskog
odgoja i obrazovanja, socijalnog uključivanja, lokalnog razvoja... PoDcast
Kolektiv osmišljen je kao dodatni sadržaj koji bi pomogao otvarati nove poglede,
pitanja i perspektive, a sugovornici su nam do sada bili relevantni stručnjaci,
praktičari, znanstvenici, novinari i volonteri. Sve epizode možete pogledati i
poslušati na YouTube kanalu DKolektiva i na mrežnoj stranici www.dkolektiv.hr.
Uz djelovanje u organizacijama civilnog društva, aktivni ste i na
glazbenoj i kulturnoj sceni.
- Od osnovne glazbene škole pa, recimo, do početka faksa svirao sam
aktivno tamburu i povremeno bas-gitaru, a tijekom faksa prebacio sam se na
pisanje o glazbi: ekipa s faksa i ja otvorili smo 2013. glazbeni portal Mixeta i
osnovali udrugu Mixeta Media, gdje pišemo o glazbi i kulturnoj sceni, zauzimamo
se za studentsko novinarstvo i dajemo prostor ljudima iz svih ex YU država da
pišu o glazbi. Organizirali smo i nekoliko događaja u Osijeku, a nedavno smo
objavili i glazbenodokumentarni film o osječkoj alternativnoj sceni "Bankina",
čiji je autor Mislav Bartoš.
Tu je i ljubav prema horor-filmovima i blog o njima. Od kada traje vaša
ljubav prema tom žanru i možete li nam izdvojiti nekoliko baš strašnih
filmova?
- Uh... Ljubav prema filmovima je ogromna, ali horor-filmovi imaju
posebno mjesto od ranog djetinjstva, upravo zato što je sam pojam horor-filma u
toj dobi bio "zabranjeno voće"... negdje u osnovnoj školi, u doba kada su
blogovi bili najpopularniji, otvorio sam blog Groblje horora, gdje komentiram
horor-filmove i serije i koji pišem i dandanas, a na kojem je 700 recenziranih
filmova. Ljubav je toliko snažna da mi se diplomski rad bazira na žanru horora u
hrvatskoj beletristici i filmu. Pojam strašnog filma jako je individualan, ali
posljednjih godina definitivno treba obratiti pažnju na filmove Arija Astera,
Demiána Rugne ili Mikea Flanagana.
S horora prelazimo na poeziju. Zlonamjerni će reći da tu i nema neke
prevelike razlike... No vaša su iskustva ipak drukčija?
- Između horora i poezije ima razlike, no moguće je da je nekome moja
poezija horor, pa se ta dva pojma ne moraju toliko distancirati. (smijeh)
Pisanjem se bavim od, recimo, dvanaeste godine i ono samo po sebi može biti
odličan katalizator nečeg ružnog, tjeskobnog ili jezivog. Tijekom godina širenja
krugova ljubitelja književnosti i poezije postao sam dio pjesničke inicijative
Na krajičku jezika i tu potičemo mlade da aktivnije promoviraju svoju poeziju,
održavamo događaje poput Čitamo Arsena, svake godine na godišnjicu Arsenove
smrti, čitamo na ulici kada padne prvi veći snijeg u Osijeku u sklopu festivala
50 poems for Snow, sudjelujemo na raznim književnim manifestacijama, imali smo
čast čitati i družiti se s velikim Enesom Kiševićem te organiziramo čitanja
autorske poezije. Stalo nam je da se o poeziji govori i da se poeziju konzumira,
pogotovo da to čine mlađi uzrasti.
USKORO "SJENOVNIK"
Uskoro će svjetlo dana ugledati i vaša treća zbirka pjesama.
- Tako je, nadam se da će treća zbirka, radnog naziva Sjenovnik, ugledati
svjetlo tijekom 2024. i bit će završetak svojevrsne trilogije započete zbirkom
Umovina i nastavljene zbirkom Versionar. Sve su tri zbirke podijeljene u
nekoliko tematskih poglavlja, pa će tako i treća govoriti o raznim svjetovnim
temama, odnosima ljudi i pogleda pojedinca na društvo. Sjenovnik je također
prilagođena igra riječima poput prethodne dvije: um + imovina, vers +
kolekcionar i sjena + dnevnik.
Kakve vas knjige zanimaju, što čitate i možete li nam i ovdje dati
nekoliko knjižnih preporuka?
- Zanimaju me gotovo svi žanrovi i posljednjih mjeseci dosta čitam
naslove na preporuku, manje na vlastito istraživanje. Volim (gle čuda!) žanrove
strave i kriminalistike, glazbene i filmske biografije, poeziju redovito čitam,
posebice domaću, a u posljednje vrijeme volim davati priliku i kupovati naslove
domaćih autora o čijem radu nisam prethodno imao saznanja ili ih nisam imao
prilike čitati, svačeg se kvalitetnog može naći u našem bazenu. Nedavno sam
uživao u nekoliko naslova Zorana Pilića, Zorana Žmirića i Marka Gregura, u
Bijegu od budućnosti Darka Lukića i Svi smo dobro Ive Hlavač, a trenutno sam na
vraćanju klasicima: Sanjaju li androidi električne ovce? i Kingovu Isijavanju.