Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Saša Jakšić: Kada vidim svoju knjigu na polici, još se pitam sanjam li
Datum objave: 20. travnja, 2024.
Diplomirala je engleski i njemački jezik i književnosti. Čita od malih nogu, a najranija su joj sjećanja vezana uz knjige. U osnovnoj školi počinje pisati poeziju i sastave za školske novine te izmišljati priče koje je i tijekom srednje škole i studija zapisivala u osobnom dnevniku. Danas radi u Ugostiteljsko-turističkoj školi kao profesorica stranih jezika, a već je dvije godine i vlasnica izdavačke kuće koja je u tom razdoblju objavila čak 70 naslova. Sa Sašom Jakšić razgovaramo o važnosti knjige i čitanja u današnjim vremenima, nadolazećem Panonskom festivalu knjige i novim naslovima izdavačke kuće Prof&Graf.

Poslovni i bračni partneri


U dvije godine postojanja vaše izdavačke kuće objavili ste čak 70 naslova! Čini se puno i za izdavačke kuće s dužim stažem. Koliko je bilo izazovno ostvariti spomenute rezultate?

- Moram napomenuti da imam iznimno sposobnog, darovitog i kreativnog poslovnog partnera - svog supruga Danijela, bez kojeg sve ovo ne bi bilo uopće moguće. Ne opterećujemo se toliko rezultatima, tek povremeno osvrnemo se pa se i sami iznenadimo brojkama koje govore o našem radu, trudu i uloženom vremenu u sve te naslove. Nije malo, slažem se. Bilo je izazovno, naravno, jer nikome ništa ne pada s neba. No uz dobar tim, veliku ljubav prema onome što radiš i nevjerojatnu podršku bliskih osoba sve se može kad se hoće. Sretni smo i ponosni što smo uspjeli svladati sve prepreke na koje smo do sada naišli, te nastaviti raditi dalje, osnaženi i bogatiji za mnoga nova poznanstva i iskustva.

Zbog čega ste odlučili osnovati vlastitu izdavačku kuću i otisnuti se u poduzetničke vode?

- Upravo zbog već spomenute brojke, koja govori koliko je naše domaće tržište bogato domaćim autorima koji vape za prilikom da izdaju svoje rukopise. Kao autorica, i sama sam nailazila na goleme probleme na putu od napisanog rukopisa do gotove knjige u rukama, a postojeći izdavači tada nisu imali sluha, volje i, pretpostavljam, vremena za pružanje podrške kakva je danas dostupna domaćim piscima - jer danas manjih izdavačkih kuća kao što je naša, srećom, ima mnogo više.


Kakve naslove najčešće objavljujete, koja žanrovska područja obuhvaćate?

- Nismo žanrovski ograničeni. Najčešće nam pristižu rukopisi ljubavne tematike, no u posljednje se vrijeme i to promijenilo, pa se sada možemo pohvaliti i stručnom literaturom, putopisima, satirom, povijesnom fikcijom te djelima dječje književnosti. Voljeli bismo kad bi se ovaj trend nastavio - nedostaju nam, naime, dobri trileri, krimići i horori. Pozive za rukopise nemamo potrebe objavljivati, oni nam stižu na tjednoj bazi, što nas iznimno veseli. Nemamo u planu raditi prijevode stranih autora, cilj nam je promovirati isključivo domaće i regionalne, a uz to i dalje razvijati i jačati svijest o kulturi čitanja domaćih autora u Lijepoj Našoj, ali i izvan nje. Imamo neka nepoznata i nova, ali i neka renomirana imena, no to nije uvjet za ostvarivanje suradnje s nama.

Vaša izdavačka kuća i vas je lansirala kao autoricu. Je li bilo teško izići s vlastitim tekstovima u javnost?

- Da, pogotovo u početku, kada nisam znala kako će moje pisanje biti prihvaćeno kod čitatelja. Još imam tremu pri izlasku svake moje nove knjige iz tiska, ne vjerujem da se to meni doista događa, čudim se kad vidim neki svoj naslov u knjižari ili knjižnici, ili kada me netko prepozna negdje u javnosti kao autoricu ljubavnih romana. Kao urednica i izdavač nemam s tim problema, taj sam dio valjda lakše prihvatila, no kao autorica i dalje imam taj osjećaj nevjerice i često se i dalje pitam sanjam li sve ovo.

Recite nam više o svojem spisateljskom putu, vlastitim naslovima koje ste objavili?

- Dosad sam izdala šest svojih romana: Napokon zajedno, Ménage à trois, Pusti i dopusti, Južina u glavi, Zgodni usamljeni štreber i Zvijezda padalica, a napisala sam i izdala duet s kolegicom autoricom Martinom Duvnjak pod nazivom Najgora nevolja. Pišem i kratke priče, a neke od njih objavljene su u našim zbirkama više autora: Nada za Božić u zbirci Čarolija Božića, Mrzim Valentinovo u zbirci Ljubav ne poznaje granice, Komad kolača u zbirci Sve nijanse požude, Oficir i jednorog u zbirci Ljetne avanture, Njena predaja u zbirci Happy Halloween te priča Drugi spoj u zbirci Ljubav ne pita za godine. Svoju sam prvu poeziju objavila u zbirci Zimski san, a na nagovor prijateljice i nekoliko ljubavnih pjesama u zbirci #samoljubav. Objavila sam i samostalnu zbirku priča s naslovom Nešto za Božić.

Pripremate li nešto novo?

- Uvijek. Pisanje je dio mene, pa uvijek radim na nečemu novome. Imam puno gotovih napisanih rukopisa, kojima je potrebno samo uređenje i lektura, a pišem i smišljam konstantno i nove priče kroz godinu. Što se tiče mojih naslova, izdavački je plan za ovu godinu već popunjen, pa sada već razmišljam o idućoj. Upravo smo u tisak pustili dnevnik čitanja, koji sam sama osmislila i dizajnirala, a trenutno radim na dizajnu planera pisanja za autore, koji će biti spreman za Interliber.

Spremni ste i za ovogodišnji Panonski festival knjige, imate li kakva očekivanja? Kako vam je bilo prošle godine?! Koliko su takvi sajmovi važni za izdavače i čitatelje?

- Prošle smo godine išli bez očekivanja i iskustva su nam bila i više nego pozitivna. Oduševljeni smo time što je Osijek također dobio svoj godišnji sajam knjige, koji se već u prvom izdanju pokazao kao pun pogodak i za izdavače i za čitatelje. Šteta što se održava samo jednom godišnje, mislim da ovakvih ili sličnih događanja trebamo više kroz godinu. Nije istina da Hrvati ne čitaju, itekako čitaju i kupuju knjige, a vole se družiti s drugim knjigoljupcima.

Ovisna o čitanju


Profesorica ste, autorica, vlasnica izdavačke kuće, recite nam više o statusu knjige u današnjem društvu?

- Nažalost, s obzirom na ekonomsku situaciju i rast cijena svega oko nas, knjiga je i dalje veliki luksuz za mnoge. No ipak me veseli činjenica da ljudi rado izdvajaju iz svog kućnog budžeta za kupnju knjiga, što dokazuje da smo ipak nacija čitatelja. Mladi također čitaju, iznenadili biste se koliko. Naravno, samo ne ono što moraju, ali ih zato često uhvatim u školi kako čitaju neke popularne strane naslove, i to na engleskom.

Knjige i čitanje, uz pisanje ljubavnih romana i kratkih priča, promičete i kroz uspješan blog pod nazivom Ovisna o čitanju. Recite nam više?

- S obzirom na to da već duži niz godina čitam u prosjeku po knjigu dnevno, suprug mi je jednom prilikom rekao da vjerojatno ne mogu više ni pratiti što sam sve pročitala, te da taj nevjerojatan broj treba negdje ostati trajno zabilježen. On me potaknuo na pokretanje bloga s osvrtima prije nekoliko godina, a ove me je godine nagovorio i na službenu internetsku stranicu za svoje recenzije pročitanih knjiga.

Na kraju nam iz vašeg bogatog čitateljskog iskustva predložite nekoliko naslova koje svakako vrijedi pročitati.

- Nemam ovdje dovoljno prostora za sve autore koje bih voljela spomenuti, no svakako ljubiteljima domaće pisane riječi moram preporučiti baš sve naslove Marilene Dužman, Marine Vujčić, Ivane Šojat, Matee Čvagić Prašnjak, Kristijana Novaka, Mire Morovića, Renata Baretića i mnogih, mnogih drugih. Odvažite se na čitanje domaćih autora, sigurna sam da će vas ugodno iznenaditi!