Saša Jakšić: Kada vidim svoju knjigu na polici, još se pitam sanjam li
Diplomirala je engleski i njemački jezik i književnosti. Čita od malih
nogu, a najranija su joj sjećanja vezana uz knjige. U osnovnoj školi počinje
pisati poeziju i sastave za školske novine te izmišljati priče koje je i tijekom
srednje škole i studija zapisivala u osobnom dnevniku. Danas radi u
Ugostiteljsko-turističkoj školi kao profesorica stranih jezika, a već je dvije
godine i vlasnica izdavačke kuće koja je u tom razdoblju objavila čak 70
naslova. Sa Sašom Jakšić razgovaramo o važnosti knjige i čitanja u današnjim
vremenima, nadolazećem Panonskom festivalu knjige i novim naslovima izdavačke
kuće Prof&Graf.
Poslovni i bračni partneri
U dvije godine
postojanja vaše izdavačke kuće objavili ste čak 70 naslova! Čini se puno i za
izdavačke kuće s dužim stažem. Koliko je bilo izazovno ostvariti spomenute
rezultate? - Moram napomenuti da imam iznimno sposobnog, darovitog i
kreativnog poslovnog partnera - svog supruga Danijela, bez kojeg sve ovo ne bi
bilo uopće moguće. Ne opterećujemo se toliko rezultatima, tek povremeno osvrnemo
se pa se i sami iznenadimo brojkama koje govore o našem radu, trudu i uloženom
vremenu u sve te naslove. Nije malo, slažem se. Bilo je izazovno, naravno, jer
nikome ništa ne pada s neba. No uz dobar tim, veliku ljubav prema onome što
radiš i nevjerojatnu podršku bliskih osoba sve se može kad se hoće. Sretni smo i
ponosni što smo uspjeli svladati sve prepreke na koje smo do sada naišli, te
nastaviti raditi dalje, osnaženi i bogatiji za mnoga nova poznanstva i iskustva.
Zbog čega ste odlučili osnovati vlastitu izdavačku kuću i otisnuti se
u poduzetničke vode? - Upravo zbog već spomenute brojke, koja govori
koliko je naše domaće tržište bogato domaćim autorima koji vape za prilikom da
izdaju svoje rukopise. Kao autorica, i sama sam nailazila na goleme probleme na
putu od napisanog rukopisa do gotove knjige u rukama, a postojeći izdavači tada
nisu imali sluha, volje i, pretpostavljam, vremena za pružanje podrške kakva je
danas dostupna domaćim piscima - jer danas manjih izdavačkih kuća kao što je
naša, srećom, ima mnogo više.
Kakve
naslove najčešće objavljujete, koja žanrovska područja obuhvaćate? -
Nismo žanrovski ograničeni. Najčešće nam pristižu rukopisi ljubavne tematike, no
u posljednje se vrijeme i to promijenilo, pa se sada možemo pohvaliti i stručnom
literaturom, putopisima, satirom, povijesnom fikcijom te djelima dječje
književnosti. Voljeli bismo kad bi se ovaj trend nastavio - nedostaju nam,
naime, dobri trileri, krimići i horori. Pozive za rukopise nemamo potrebe
objavljivati, oni nam stižu na tjednoj bazi, što nas iznimno veseli. Nemamo u
planu raditi prijevode stranih autora, cilj nam je promovirati isključivo domaće
i regionalne, a uz to i dalje razvijati i jačati svijest o kulturi čitanja
domaćih autora u Lijepoj Našoj, ali i izvan nje. Imamo neka nepoznata i nova,
ali i neka renomirana imena, no to nije uvjet za ostvarivanje suradnje s nama.
Vaša izdavačka kuća i vas je lansirala kao autoricu. Je li bilo teško
izići s vlastitim tekstovima u javnost? - Da, pogotovo u početku,
kada nisam znala kako će moje pisanje biti prihvaćeno kod čitatelja. Još imam
tremu pri izlasku svake moje nove knjige iz tiska, ne vjerujem da se to meni
doista događa, čudim se kad vidim neki svoj naslov u knjižari ili knjižnici, ili
kada me netko prepozna negdje u javnosti kao autoricu ljubavnih romana. Kao
urednica i izdavač nemam s tim problema, taj sam dio valjda lakše prihvatila, no
kao autorica i dalje imam taj osjećaj nevjerice i često se i dalje pitam sanjam
li sve ovo.
Recite nam više o svojem spisateljskom putu, vlastitim
naslovima koje ste objavili? - Dosad sam izdala šest svojih romana:
Napokon zajedno, Ménage à trois, Pusti i dopusti, Južina u glavi, Zgodni
usamljeni štreber i Zvijezda padalica, a napisala sam i izdala duet s kolegicom
autoricom Martinom Duvnjak pod nazivom Najgora nevolja. Pišem i kratke priče, a
neke od njih objavljene su u našim zbirkama više autora: Nada za Božić u zbirci
Čarolija Božića, Mrzim Valentinovo u zbirci Ljubav ne poznaje granice, Komad
kolača u zbirci Sve nijanse požude, Oficir i jednorog u zbirci Ljetne avanture,
Njena predaja u zbirci Happy Halloween te priča Drugi spoj u zbirci Ljubav ne
pita za godine. Svoju sam prvu poeziju objavila u zbirci Zimski san, a na
nagovor prijateljice i nekoliko ljubavnih pjesama u zbirci #samoljubav. Objavila
sam i samostalnu zbirku priča s naslovom Nešto za Božić.
Pripremate
li nešto novo? - Uvijek. Pisanje je dio mene, pa uvijek radim na
nečemu novome. Imam puno gotovih napisanih rukopisa, kojima je potrebno samo
uređenje i lektura, a pišem i smišljam konstantno i nove priče kroz godinu. Što
se tiče mojih naslova, izdavački je plan za ovu godinu već popunjen, pa sada već
razmišljam o idućoj. Upravo smo u tisak pustili dnevnik čitanja, koji sam sama
osmislila i dizajnirala, a trenutno radim na dizajnu planera pisanja za autore,
koji će biti spreman za Interliber.
Spremni ste i za ovogodišnji
Panonski festival knjige, imate li kakva očekivanja? Kako vam je bilo prošle
godine?! Koliko su takvi sajmovi važni za izdavače i čitatelje? -
Prošle smo godine išli bez očekivanja i iskustva su nam bila i više nego
pozitivna. Oduševljeni smo time što je Osijek također dobio svoj godišnji sajam
knjige, koji se već u prvom izdanju pokazao kao pun pogodak i za izdavače i za
čitatelje. Šteta što se održava samo jednom godišnje, mislim da ovakvih ili
sličnih događanja trebamo više kroz godinu. Nije istina da Hrvati ne čitaju,
itekako čitaju i kupuju knjige, a vole se družiti s drugim knjigoljupcima.
Ovisna o čitanju
Profesorica ste, autorica,
vlasnica izdavačke kuće, recite nam više o statusu knjige u današnjem
društvu? - Nažalost, s obzirom na ekonomsku situaciju i rast cijena
svega oko nas, knjiga je i dalje veliki luksuz za mnoge. No ipak me veseli
činjenica da ljudi rado izdvajaju iz svog kućnog budžeta za kupnju knjiga, što
dokazuje da smo ipak nacija čitatelja. Mladi također čitaju, iznenadili biste se
koliko. Naravno, samo ne ono što moraju, ali ih zato često uhvatim u školi kako
čitaju neke popularne strane naslove, i to na engleskom.
Knjige i
čitanje, uz pisanje ljubavnih romana i kratkih priča, promičete i kroz uspješan
blog pod nazivom Ovisna o čitanju. Recite nam više? - S obzirom na
to da već duži niz godina čitam u prosjeku po knjigu dnevno, suprug mi je jednom
prilikom rekao da vjerojatno ne mogu više ni pratiti što sam sve pročitala, te
da taj nevjerojatan broj treba negdje ostati trajno zabilježen. On me potaknuo
na pokretanje bloga s osvrtima prije nekoliko godina, a ove me je godine
nagovorio i na službenu internetsku stranicu za svoje recenzije pročitanih
knjiga.
Na kraju nam iz vašeg bogatog čitateljskog iskustva
predložite nekoliko naslova koje svakako vrijedi pročitati. - Nemam
ovdje dovoljno prostora za sve autore koje bih voljela spomenuti, no svakako
ljubiteljima domaće pisane riječi moram preporučiti baš sve naslove Marilene
Dužman, Marine Vujčić, Ivane Šojat, Matee Čvagić Prašnjak, Kristijana Novaka,
Mire Morovića, Renata Baretića i mnogih, mnogih drugih. Odvažite se na čitanje
domaćih autora, sigurna sam da će vas ugodno iznenaditi!