Udruge čine važan kotač u razvoju zajednice, ali i poticanju osnaživanja pojedinaca kroz volontersko ili radno iskustvo, udruge su poslodavci i kreatori novih sadržaja. Upravo zato ih ne treba podcjenjivati, već im treba pružiti konkretnu podršku i potaknuti njihov razvoj, riječi su Darije Walter, predsjednice osječke udruge simbolična imena PLANtaža, koju je 2014. skupina entuzijasta osnovala sa željom da pokrene pozitivne priče u gradu. Dizajnerica vanjskih prostora s iskustvom rada na televiziji, radiju, modelingu i fotografiji govori o PANTaži, ali i o kreativnom društvenom poduzetništvu te iskustvima koje donosi projekt menadžment.

Iako je već dovoljno poznata kroz djela, recite nam više o Udruzi. Planovima, misiji, viziji, cilju koji vas pokreće i tko je najuža ekipa koja čini promjene? Čemu težite i koji su glavni fokusi vašeg rada?

- Udruga PLANTaža nastala je prije sedam godina radi kreiranja i provođenja projekata i aktivnosti koje se najviše oslanjaju na promociju ekologije i održivog razvoja, umjetnosti i kreativnosti te društveno odgovornog poslovanja. Isključivo nas pokreće želja prema pozitivnoj i konkretnoj promjeni koja nas je, vjerujem, sve privukla prema aktivnijem angažmanu u zajednici. Trenutno smo fokusirani na naš prvi EU projekt Zlatne godine te projekte i aktivnosti koji su prvenstveno usmjereni prema razvijanju urbanog i turističkog potencijala grada Osijeka. Ekipa koja čini promjene su prvenstveno mladi pojedinci koji žele živjeti i stvarati u gradu Osijeku iako su zbog sile prilika mnogi od njih svoju budućnost pronašli u drugim zemljama, no i dalje su nam veliki vjetar u leđa.

Okruženi ste pojedincima koji imaju volje i energije mijenjati stvari nabolje, ne kukaju, nego mijenjaju svijet. Kako taj stav preliti i na ostatak društva, gdje počinje promjena?

- Promjena počinje jedino u nama samima i, koliko god to možda zvučalo ofucano, zaista je tako. Udrugu prije svega čine pojedinci koji su odlučili zasukati rukave i nešto promijeniti u svojoj sredini iako većina nas na samom početku nije imala nikakvu sliku o tome kako će cijeli proces izgledati, a kamoli čime ćemo se sve baviti. Ipak, nakon sedam godina iza nas je više od 150 projekata i aktivnosti te, ono najvažnije, divno iskustvo i prijateljstvo zbog čega se sve ovo na kraju krajeva i isplatilo. Svaki pojedinac mora postati svjestan svoje supermoći, a to je da jedino vlastitim angažmanom može utjecati na promjenu. Živimo u malom gradu koji može biti još skladniji ako se građani ujedine u zajedničkoj borbi za svoje ciljeve. Neke primjere zajedničkog aktivizma već možemo vidjeti u svojoj okolini, no iskreno vjerujem da će ih biti još.

Opišite nam kako vidite urbanu scenu Osijeka, mijenja li se ona? Čini li vam se da je alternativnija i suvremenija kulturna ponuda zapravo postala primarna? Idu li kultura i umjetnost u gradu u dobrom smjeru? Mogu li Grad i Županija učiniti više?

- U dobrom smjeru ide nekolicina udruga i pojedinaca što se tiče razvoja alternativnije kulturne ponude, odnosno razvoja urbane kulture. Nažalost, i tu kasnimo u odnosu prema drugim europskim i hrvatskim gradovima jer za razliku od njih nemamo ni jedan prostor koji na jednom mjestu okuplja kreativce i definira potrebu za takvim sadržajima. Stoga se nadamo kako ćemo u suradnji s drugim udrugama te predstavnicima Grada i Županije potaknuti pokretanje takvog prostora jer je to stabilnost za daljnji razvitak i za kreativce i za brojne udruge koje stvaraju u tom i sličnim područjima. Alternativnija i urbana kultura mogu ići u dobrom smjeru jedino uz poticanje zdrave suradnje i postavljanja jasnih kriterija te prepoznavanja urbane kulture kao važnog segmenta razvoja grada i županije.

Mogućnosti i potencijal grada u kulturnom i poduzetničkom smislu goleme su. Prema vašim projektnim iskustvima, kako se izvući iz zone sigurnosti? Gdje i u kome vidite prilike?

- Za početak si trebamo dopustiti da budemo drukčiji, originalni, a samim time i prepoznatljiviji. Pri predstavljanju novih projektnih prijedloga često smo se znali naći u situaciji da nas osobe nasuprot nas gledaju s upitnikom iznad glave. Zapravo se radi o situaciji imaginacije koja je kod nekih zaista upitna. Mislim da Osijek zaslužuje biti jedinstven, a to se postiže drukčijim pristupom, onim koji nije isključivo siguran i ne ide po već dobro poznatom scenariju, već je drukčiji, kreativniji i inovativniji. Živimo u gradu koji je prepoznatljiv po toliko toga, a mnogi naši identiteti nisu artikulirani pa se divimo nekim drugim gradovima jer imaju zelene krovove, ulične performanse u parkovima, ulice koje se zatvore za promet jer se baš ondje taj dan održava sajam knjiga… Sve to u konačnici uključuje građane jer samoorganiziranost kreće upravo od njih/nas.

Medijski ste slobodnjak, ekoaktivist, dizajnerica vanjskih prostora, voditeljica projekta, imate radno iskustvo na televiziji i radiju, radili ste kao model, volite fotografiju, jogu i putovanja… Pitaju li vas ljudi kada i kako sve stignete?

- Pitaju, naravno, a ja uvijek ponavljam da ne znam ni sama. Pretpostavljam da mi u svemu pomaže dobra organiziranost koju njegujem od malena. Naime, možda jesam oldschool, ali prednost ću uvijek dati papiru i olovci, pa zato sa sobom imam rokovnik i razne bilježnice s bilješkama, idejama ili sadržajem koji još nije postao nešto, ali ima potencijal da postane. Naravno, s vremenom sam naučila kako reći "ne", tako da mi više nije problem odbiti neke suradnje, projekte ili ideje koje smatram da ne posjeduju održivost i konkretan cilj, što mi je uvelike pomoglo pri čuvanju vlastite energije i mira u životu.

S obzirom na širok spektar interesa, možemo li za vas reći da volite izazove i upravljanje novim i nepoznatim situacijama? Kako se kaže u narodu, ne drži vas mjesto?

- Obožavam nove situacije i izazove jer me u jako kratko vrijeme nauče nekim novim vještinama koje su uvijek dobrodošle. Zbog različitih interesa često sam boravila na drugim lokacijama, bavila se različitim poslovima, komunicirala i funkcionirala s različitim pojedincima, no znala sam da je moja baza Osijek i da upravo na ovom području želim imati obitelj.

Puno vremena provodite u vrtu gdje sa suprugom razvijate OPG. Kako je sve počelo, što vas je privuklo selu, što uzgajate?

- Već neko vrijeme u glavi nam se vrtjela ideja o kupnji kuće na selu, što se ostvarilo, i to taman prije pandemije COVID-19. Nedugo nakon kupnje odlučili smo se na otvaranje OPG-a, što je ponajprije Goranova ideja, a ja ga podržavam u tome jer oboje uživamo u Kopačevu i veselimo se životu na selu. Uz vrt koji nas za sada lijepo nagrađuje i koji sadimo prema permakulturnim principima, posadili smo lješnjake i voćke, a nedavno smo započeli s jednim inovativnim uzgojem, no o tome kada dođe pravi trenutak. Ne žurimo nikamo i ne postavljamo si nerazumne rokove. Uživamo u procesu kreiranja naše priče koja nas prvenstveno ispunjava i veseli.

Stignete li čitati? Nešto za svoju dušu? U kakvim naslovima uživate?

- Osim strategija i natječaja, nažalost, ne stignem čitati mnogo za svoju dušu iako uza sebe uvijek imam knjigu pa pročitam koju stranicu dok nešto čekam. Prije sam mnogo više čitala pa mi je i tu ostala jedna navika iz djetinjstva dok sam bila čest gost knjižnice u Donjem gradu. Od malena vodim popis pročitanih knjiga uz navođenje autora, djela i jedne posebne rubrike u koju upisujem zašto mi se baš to djelo svidjelo ili ne. Popis ima više od 1000 naslova pa se, iako mi je knjiga nekad bila najdraži bijeg od stvarnosti, veselim ponovnom susretu u nekim mirnijim i manje kaotičnim vremenima.