Kaos me dočekao na autobusnom kolodvoru Ciudad de Guatemala, glavnog gvatemalskog grada. Narod je nosio vreće, mnogi su prodavali razne voćke i sokove, a, na opće iznenađenje, na ulici je radio besplatni bežični internet.

Luksuznim sam autobusom stigao iz Salvadora, a u grlu mi je još uvijek bila knedla od lošeg sendviča koji mi je dalo luksuzno osoblje Pullmantura! Coca-Cola će sve to "pojesti", pomislih, a onda baš dokrajčih litrenku popularnog pića, koje je u tom dijelu svijeta puno slađe od onog našeg jer sadržava pravi šećer i puno kalorija...

Gvatemala je zemlja sjevernog dijela Srednje Amerike, a nalazi se između Meksika, Belizea, Hondurasa i Salvadora. I ima sve, od nizine do gorja, prekrasnih plaža, potresa i vulkana (čak 33, kako piše u vodičima). Ako se dolazi zrakoplovom, slijeće se na aerodrom La Aurora International (GUA), a kako sam došao autobusom, nisam ga uspio istražiti. Viza za državljane EU-a nije potrebna, ali ni turistička taksa (jedina država u regiji). Regija Peten je najmanje naseljena i posebno zanimljiva zbog flore i faune, ali i brojnih arheoloških ostataka Maja. Grad Antigua je dom kolonijalne arhitekture i finih restorančića, ali prespavao sam u Guatemala Cityiju, koji također ima svoj šarm. Prvo na što sam naletio je Muzej željeznice, Museo del Ferrocarril FEGUA, u zgradi željezničkog kolodvora koji više nije u funkciji (s cijenom ulaznice od 40 kvecala, ili pet američkih dolara, koje ne primaju). Imaju zbirku parnih i dizelskih lokomotiva, putničkih vagona i drugih pružnih memorijabilija.

Ovdje španjolski govore izuzetno glasno, isto se tako i smiju, pa je sveopća kakofonija "nematerijalno dobro". Naručio sam Uber kako bih došao do središnjeg trga, imena Plaza Mayor de la Constitucion, koji obično zovu Središnji park. S tog se mjesta grad počeo širiti. Veliki je to prostor, a zauzeli su ga knjižari štandovima rabljenih knjiga. Odmah sam za dolar ili dva kupio nešto zanimljivo, baš kao da imam puno mjesta u koferu. Znate kako je to na dalekim putovanjima, svaki centimetar slobodnog prostora je važan, ali ljubav prema knjizi je važnija! Dok su gradom jurili pilić-autobusi (chicken buses), pješačio sam i razgledao sakralne objekte, staru arhitekturu i lažnjake odjeće koji su se prodavali po solidnim cijenama. Ne znaju ovdje ljudi što je Tommy Hilfiger, a ako u prezimenu ima dva "l" ili "r" – i nije toliko važno. Bitno da je modno i povoljno. Gvatemalci (općenito) - dosta su religiozni, iako odjećom pokazuju više otvorenosti i prihvaćaju globalizam. Prije fotografiranja uljudno treba pitati za dozvolu, posebno ako su djeca u kadru, jer provincijom kolaju tračevi da stranci kradu djecu ili bar njihove organe! Latinomačizam je itekako izražen, nerijetko znaju zazviždati zgodnoj maci u minjaku, a strane turistice pritom osjećaju zgražanje (baš mi je to jedna Belgijanka priznala). S druge strane, homoseksualnost nije ilegalna i postoji pristojna gay zajednica, ali ne i javna mjesta za okupljanje.



Kad se dobro napijete lokalnog piva Gallo, Moza ili Brahma i pojedete nekoliko tortilja s pečenim grahom ili pileći batak, vrijeme je za razgledanje glavnog grada od tri milijuna ljudi, obavijenog velom kriminala, ali danju još uvijek sigurnim. Parque Central, ili Glavni park, vrelo je života, posebice nedjeljama i praznicima, a vole ga i galebovi, i čistači cipela, i Jehovini svjedoci! Na istočnoj strani je plava katedrala iz 1868., a sjeverno sjedište vlade - Palacio Nacional, koje je moguće posjetiti jer postoje vođene ture za nešto manje od desetak dolara. Godinama je žila kucavica grada bila Šesta avenija s poznatim robnim kućama i trgovinama, sve do 1980., kada se većina trgovina zatvorila. Gospodnje 2009. gradski su oci otjerali ulične trgovce i posadili drveće te ulicu zatvorili za promet, pa je postala pješačka zona s prekrasnim fasadama (Parque Concordia, Iglesia de San Francisco)... Za ljubitelja i poznavatelje piva kao što je Goran Gazdek, poznati virovitički novinar – Gvatemala nudi Museo de Cerveceria Centroamericana (Muzej piva Srednje Amerike). To je mjesto užitka koje završava čašom ili dvije besplatnog piva Gallo. Gvatemalci znaju biti i kreativni, pa ako trljaju jedan lakat, daju do znanja da je riječ o jeftinoj osobi, a ako povlače jednu stranu kragne, "kažu" da je riječ o nekom utjecajnom. Gvatemala je baš buena onda (rekli bismo – cool!). Odoh, čeka me Belize, a prije nove države masaža i pivo za kraj.