Vrućine San Josea, glavnog kostarikanskog grada, šokirale su me! Kao da sam nakon prohladnog leta iz Miamija skočio u lonac tek uzavrele vode, a do središta grada još se trebalo znojiti u plavom prepunom autobusu. Taksisti su bili nemilosrdni, tražili su i dvadesetak američkih dolara, ili 10.000 kostarikanskih kolona, a kako mi se nije žurilo, odlučio sam se za narodni autobus te platio samo jedan dolar.

Naime, ono bez čega se ne smije putovati u zemlje središnje Amerike su sitne novčanice američkih dolara. Savjetovao bih da u našim bankama promijenite 50 američkih dolara u one po jedan dolar jer će vam trebati u raznim situacijama! U autobusu se nisam znojio sam. Pokraj mene je sjedila Laura, koja obožava more i čokoladice. Nije divanila engleski, ali smo se odlično razumjeli. Sjetio sam se da mi u ruksaku čami nekoliko čokoladica koje su tada već mogle biti u tekućem stanju, ali sam se prevario. Laura je smazala čokoladice, oči su joj se zacaklile (ili zubi, zaboravio sam) i ostatak putovanja smo se nastavili šaliti. Putovanja u putniku probude dijete ili ljudsko biće, onakve nas kakvi bismo trebali biti, ali često nismo! Kostarikanski narod je preljubazan. Nisam vidio drsku osobu, rado sve objašnjavaju, a kada sam kupovao autobusnu kartu za Nikaragvu, cijeli je kolodvor prevodio moj engleski na španjolski! Dok sam šetao prema hotelu, za jedan sam dolar kupio nekoliko ananasa, bili su to najukusniji ananasi mojeg života. Unatoč jeftinom voću i jeftinim autobusima, odgovorno tvrdim da je Kostarika najskuplja zemlja Srednje Amerike. Naime, skuplja je i od Paname, a čak i od Belizea i mogla bi se uspoređivati s Peruom ili Čileom! Kako je izuzetno lijepa, turista koji obilaze vulkane i tropske prašume - doista ne nedostaje, pa je i standard visok, a s obje strane krase je rajske plaže kojima je teško odoljeti. Pura vida (čisti život, bok, sve je u redu… ima više značenja) turistički je slogan Kostarike koji zna svaki ljubitelj američkog kontinenta. Nema straha od zagađene vode, voda iz slavine je pitka i fina. Na ulici nema vojske kao u Nikaragvi, a pravi je to raj za obitelji s djecom. Semafori uz zeleno svjetlo signaliziraju ptičji pjev. Na aerodromu postoji poseban brzi red za obitelji, a carinici ne skidaju osmijeh s lica. Mislim da bi se Željka Balja, naša stručnjakinja za obiteljski turizam - doista raspametila kada bi vidjela kolike potencijale za obiteljski odmor Kostarika ima. Za razliku od drugih susjednih zemalja, teško se tamo može izgubiti, a osjećaj da vas netko želi prevariti doista ne postoji. Naravno da ima opasnih četvrti, ali noću ništa drukčije nije ni u Zagrebu ni u Budimpešti.

A što vidjeti u zbunjujućem San Joseu? Gotovo ništa! Kao početnu točku putovanja prekrasno je upoznati šušur, ritam grada, a onda posjetiti pokoji muzej ili bogomolju. Prvo što sam vidio iz autobusa, bila je birtija, a drugo katedrala i puno bista, slični su nam, vidim da Kostarikanci imaju ono rimokatoličko baš što i naša raja. Tu dolaze Amerikanci na jeftinije zubarske tretmane, pa se u New Yorke vraćaju s bljeskavim i ulaštenim zubima koji mnogima koji ih sretnu oduzimaju dah.



Dakle, muzeji za početak i kraj, posebno arheološki muzej Museo del Jade, modernistička struktura s puno multimedijalnih sadržaja, onda podzemni Museo del Oro Precolombino s izuzetnim prikazom života prije dolaska španjolskih konkvistadora. Trg demokracije centralno je mjesto održavanja koncerata, a ako želite doživjeti pravu kostarikansku strast, pogledajte s njima nogometnu utakmicu. "Prokleti nogomet je prava droga", kaže Diego kojeg sam sreo dok sam u baru čekao da me u noćnom baru posluži konobarica u šarenom minjaku s ilustracijama riba (bila je zauzeta jer se šminkala svake tri minute, pa se ruž na usnama od dugog jezika i brbljanja brzo trošio)! Na ekranima se vrtjela nogometna utakmica Kostarike i neke od država Latinske Amerike (na domaćem stadionu Estadio Nacional), a svi su gosti bili u deliriju. Nisam dugo izdržao, popio sam rum-kolu i otišao spavati jer me jet lag opasno počeo tresti.

I šećer na kraju. Osim fine kave, voća i banana, kolača, San Jose nudi razne vrste hrane, od riže s grahom pa sve do libanonskih i indijskih specijaliteta. Barrio Escalante je prekrasna gastronomska četvrt, a nemojte propustiti ni Jardin de Lolita i Calle 33 s puno craft piva, sladoleda i burgera. Rado ću se vratiti, ali samo kako bih istražio plaže i uživao u lijepom osmijehu bez granica. Neprocjenjivo!