Primarno glumica (prvakinja Drame HNK-a u Osijeku), s formalnim glazbenim obrazovanjem i bogatim iskustvom, Petra Bernarda Blašković glazbu osjeća, razumije i poznaje. Režija ju veseli i izazov joj je, a baš je Smetanina "Prodana nevjesta" naslov među onima s kojima se oduvijek željela uhvatiti u koštac. Kao šesta i posljednja u 117. kazališnoj sezoni, ta je opera izvedena u petak navečer. Repriza je 15. lipnja, također u 20 sati, a slijede još dvije 17. i 18. lipnja, u 19 sati.

Napisana u 19. stoljeću, "Prodana nevjesta" ima važnu ulogu u češkoj nacionalnoj glazbi i kulturi uopće, a bitno je i razumijevanje političkog i kulturnog konteksta Češke u to vrijeme. Koje elemente opere ste željeli istaknuti? Kako Smetanina glazba odražava češku kulturu i tradiciju?

- Smetana je u samu partituru upisao ono što mu je važno. Libreto se stapa s harmonijskim nijansama koje u sebi nose toliko emocije da se život u cijelosti nameće kao tema. Život iz ljubavne, društvene i kulturološke perspektive. Sve je već tu, iako izgleda upakirano u jednu pomalo vintage bombonijeru, i zalogaj po zalogaj otkrivamo prepreke koje vode k sreći. Želja mi je bila ispričati ne samo priču protagonista nego i sporednih likova, njihovih odnosa s okolinom u kojoj žive i skrivenih svjetova koje nose u sebi. Ljubav i oprost pobjeđuju, a to čini život ljepšim. Od najranije dobi u djetinjstvu ova je partitura u meni budila osjećaj sreće, igrivosti i lepršavosti, bajkovitoga svijeta i mjestašca u kojem svatko svakoga poznaje. S vremenom i odrastanjem počela sam shvaćati i dubinu boli koju je Smetana stvorio i koja čini ljubav istinitom i stvarnom.

Kako ste se pripremali za režiju i što vam je najvažnije u procesu pripreme? Tko su vam redateljski uzori? Radili ste s mnogima u karijeri.

- S obzirom na specifičnost situacije, priprema je relativan pojam, ali mislim da me život, kako umjetnički tako i privatni, pripremao do toga trenutka. Ne bih se upustila u tako kratkom roku u nešto što ne poznajem već dugo vremena i s čim nisam, na primjer, stvorila emotivnu povezanost. U svom pedagoškom radu služila sam se Smetanom na svakom satu dramskoga odgoja, on je bio moj stalni suputnik dok sam sazrijevala kao čovjek i kao umjetnica. Zato sam i u redateljskom smislu pristupila bez odmaka. Veliko djelo i autor, koji imaju moje veliko poštovanje i kojima pristupam s poniznošću i skromnošću. Uvijek imam takav osjećaj prema umjetnosti. Osjećam da ja moram služiti njoj, a ne ona meni. Trudila sam se osluhnuti svaku misao upisanu u partituru i to pretočiti u dramsku dubinu likova i situacija, a uzori su mi svi s kojima sam radila i oni čija sam djela gledala. Od svakoga sam nešto naučila i na tom sam beskrajno zahvalna.

Promišljena scenografija pridonosi autentičnosti priče, a i rekviziti trebaju biti prikladni razdoblju i kulturnom kontekstu. Koliko su scenografija i kostimi važni u ovoj izvedbi?

- Svaki je segment jednako važan i beskrajno sam sretna da su suradnici pročitali i dekodirali što je bilo u mojoj glavi i u mom srcu, te to materijalizirali na sceni. Zajedno smo stvorili ovaj moj mali svijet u kojem sam željela da se ansambl osjeća ugodno, voljeno, zabavljeno i nadahnuto.

Što su bili najveći izazovi s kojima ste se susreli?

- Najveći su izazovi za mene uvijek ljudske dinamike i odnosi tijekom proba. Trnovit je to put, koji ipak dovede do zajedničkog malog čuda. Svatko unosi sebe u proces, u konstruktivnom ili manje konstruktivnom smislu. Bitno je kao vođa ostati miran, vjerovati u dobro i poticati stvaralaštvo. Imati oko sebe ljude koji će te podići kad se spotakneš ili rastužiš najveće je bogatstvo. A tu je i čarobna glazba, koja te uvijek vrati na pravi put ako je slušaš srcem.

Kakva "Prodana nevjesta" očekuje osječku publiku?

- Osječku publiku dočekat će bajkovita "Prodana nevjesta". Sa svim metaforama, arhetipovima i zapletima tipičnima za bajke i priče narodne predaje, kao što ovaj libreto jest. Od zle maćehe, prognanoga sina, tajanstvenoga identiteta i blaćenja ugleda pa sve do medvjeđe kože, koja simbolizira krinku ispod koje se krije nešto čudnovato što samo čisto srce može otkriti, te cirkusa, ljubavnih prepreka i spletki koje pokušavaju zaustaviti ljubav. No u tom ne uspijevaju, jer ljubav je najjača sila koja pokreće život i svijet. I sve to u gradiću punomu živopisnih likova: slastičara, cvjećara, apotekara, mljekarica, pekarica i brijača, fotografa i pecaroša... Svi se nalaze na trgu, a trg su pozornica i gledalište zajedno, jer cijeli svijet je pozornica, a svi su ljudi "pomalo komedijaši", kako kaže Karel Sabina u svom libretu.

 (Narcisa Vekić/HNK u Osijeku)