Krajem svibnja ove godine na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) bilo je registrirano 88.327 nezaposlenih, ili 9431 osoba, tj. 9,6 posto manje nego u svibnju 2023., što je najniži broj nezaposlenih evidentiran pri HZZ-u od osnutka hrvatske države.

U odnosu prema travnju ove godine broj nezaposlenih je tako smanjen za 10,6 posto, ili ukupno 10.493 osobe, izvijestili su iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. To pokazuje i dalje snažnu potražnju za radnom snagom na domaćem tržištu rada, ponajprije zbog turističke sezone, o čemu govore i podaci HZZ-a da je u svibnju najviše izlazaka iz evidencije nezaposlenih bilo zbog zapošljavanja na temelju radnoga odnosa u pružanju smještaja, priprema i usluživanje hrane - 3363 osobe, ili 24,1 posto od ukupnog broja. Prema dnevnim podacima HZZ-a, u utorak (11. lipnja) na Zavodu je bilo registrirano samo 84.324 nezaposlenih, a istovremeno je oglašeno 21.104 slobodna radna mjesta.



Tijekom svibnja u HZZ-ovu evidenciju nezaposlenih novoprijavljeno je 8318 osoba, što je 16,7 posto manje nego u svibnju 2023. godine. Pritom ih je 77,4 posto, ili 6442 osobe, došlo izravno iz radnoga odnosa. U evidenciju nezaposlenih u prošlom je mjesecu ušlo i 1714 osoba (20,6 posto) iz neaktivnosti te 162 osobe (dva posto) iz redovitoga školovanja. Prema podacima HZZ-a, iz evidencije nezaposlenih izišla je 18.811 osoba, što je sedam posto više nego u svibnju 2023. godine. Od toga je zaposlena 14.931 osoba, i to 13.974 osobe (93,6 posto) na temelju zasnivanja radnoga odnosa i 957 osoba (6,4 posto) na temelju drugih poslovnih aktivnosti. Evidentirano zapošljavanje na temelju radnoga odnosa očekivano je najčešće realizirano u pružanju smještaja, priprema i usluživanje hrane - 3363 osobe ili 24,1 posto. Potom slijedi trgovina na veliko i malo s 1849 osoba, ili 13,2 posto, javna uprava i obrana s 1375 osoba, ili 9,8 posto te prerađivačka industrija s 1187 osoba, ili 8,5 posto.

Prema riječima ekonomskog stručnjaka Mladena Vedriša, svi ti podaci su, naravno, generalno dobar znak u svakom društvu - najprije kada je stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva veća. Potom je dobar znak, dodaje, ako je manja nezaposlenost, a i veća zaposlenost, onih koji su određena socijalna kategorija, znači načelno to zvuči dobro, kaže.

“Međutim, broj nezaposlenih koji je evidentiran na Zavodu bi se trebao pogledati po svojoj obrazovnoj strukturi, dobi i spremnosti na mobilnost. Naime, ne možete od nekoga tko je završio studij za profesora filozofije proizvesti dobroga IT-jevca, ili od nekoga tko je diplomirao arheologiju napraviti vodoinstalatera. Dakle, prvo treba vidjeti koji su profili zanimanja ostali nezaposleni, jesu li oni na tržištu traženi ili su pak suficitarni. Drugo, što u Hrvatskoj također baš nije jako prisutno, jest teritorijalna mobilnost - ona je prisutna jedino u ugostiteljstvu. Znači da su tradicionalno iz Slavonije i Baranje ljudi sezonski išli raditi u Dalmaciju i Istru nešto vezano uz turizam. Međutim, spremnost da se preseli cijela obitelj i da se onda negdje traži posao i za bračnog partnera, što je opet povezano i sa stambenim pitanjem i školom, već je nešto što je teže pronaći. Tako da je nezaposlenost koji put vezana i uz teritorijalnu prisutnost i nečiju spremnost za preseljenje. Analiza onih koji su ostali na HZZ-u pokazala bi nam ima li onih koji su zapošljivi ili možda trebaju napraviti neki proces dokvalifikacije ili prekvalifikacije. Imate i kategoriju ljudi u dobi od 50-ak godina kojima, primjerice, nestane tvrtka - vidite što se događa s Varteksom ili već nekim većim - i ostanu bez posla, a za taj profil ljudi te dobi i s tim kvalifikacijama je onda vrlo teško pronaći novi posao", ističe Vedriš.



On zaključuje kako je je svakako najvažnije pitanje zapošljivosti ljudi evidentiranih kao nezaposleni i to po jednom od prethodno spomenutih parametara. Vedriš potvrđuje kako svi ovi podaci svjedoče da je broj radnih mjesta nešto povećan, ali dodaje kako je tu pitanje i strukture radnih mjesta čiji je broj povećan te koliko je od tih zapošljavanja bilo preko ugovora na privremeni rad. Najviše je bilo zapošljavanja u turizmu i ugostiteljstvu, gradske logistike, prijevozu i pomoćne radne snage u građevinarstvu itd., kaže, dodajući kako to baš nije "neka sreća" koja može dati veći doprinos nacionalnom BDP-u, poreznim prihodima, kao i osigurati socijalnu stabilnost društva.

“Tako da sezonske brojke sada jesu nešto bolje, ali tu morate gledati strukturu radnih mjesta na kojima su ljudi zapošljavani. Bojim se da tu nema velikog optimizma, pogotovo kada je riječ o poslovnom sektoru. U javnom sektoru možda ima povećanja, a tu se po logici stvari uglavnom zapošljavaju akademski obrazovani građani. U cjelini, to jest neki indirektni doprinos BDP-u, no to je de facto i budžetski trošak. Tako da govoriti o zaposlenosti i nezaposlenosti, a ne gledati strukturu - gdje se zapošljavaju i koliki je njihov doprinos nacionalnoj ekonomiji plus sezonska zapošljavanja - nema smisla jer samo to ne daje neki dugoročniji efekt. Više bih volio da govorimo o kvalitativnim aspektima (ne)zaposlenosti, a puke brojke su tek određeni indikator, a ne kvalitativna analiza, jer to što je manje nezaposlenih, nije odmah i jamstvo nečega boljeg", rekao nam je Vedriš.