Fizički i verbalni napadi roditelja, ali i učenika, na učitelje nisu rijetkost, a kako se bliži kraj nastave i zaključivanje ocjena, prosvjetari se pribojavaju da će ih biti sve više. Da je ta pojava sve učestalija, pokazuje i podatak kako je 50 posto učitelja doživjelo neki oblik zlostavljanja na poslu. Potvrdilo je to istraživanje koje je Institut "Ivo Pilar" proveo za Sindikat hrvatskih učitelja (SHU).
“Prijavili smo se na natječaj strukturnih investicijskih fondova, dobili sredstva iz EU-a koja smo uložili u ovo istraživanje", kaže Aleksandar Lukadinović, voditelj Područnog ureda SHU-a Osijek. Dodaje da su istraživanjem obuhvaćene plaće, radno vrijeme, normiranje, upravljačka kultura, kompetencije, ali i diskriminacija učitelja u školi, tema o kojoj ovaj put razgovaramo. U istraživanju je sudjelovalo više od 6400 učitelja, stručnih suradnika, pomoćnog i administrativnog osoblja.
Složen problem
Istraživanje je pokazalo da je 47,7 posto učitelja bilo izloženo nekoj vrsti nasilja, odnosno da su doživjeli neki oblik zlostavljačkog ponašanja. Takvo je ponašanje doživjelo i 46,4 posto upravljačkog i administrativnog osoblja, ali i čak 54,4 posto stručnih suradnika te 39,4 posto pomoćnog osoblja.
“Riječ je o složenom problemu, a oblici zlostavljanja su različiti. Primjerice, jedan od najčešćih problema je što roditelj očekuje da učitelj u svakom trenutku budu dostupan. Premda postoje Viber i slične grupe u koje razrednik roditeljima šalje bitne informacije i upute, neki roditelji to zlorabe, javljaju se razrednicima doslovce 24 sata dnevno, a poruke su često neprimjerene", objašnjava Lukadinović.
“Nećeš izići živ iz škole ako mom djetetu ne daš dvojku iz geografije." To je prijetnja koju je jednom učitelju u poruci mobitelom poslao roditelj. Problem nije bila ocjena, već to što dijete uopće nije dolazilo u školu. To je pritisak, ucjena, neprihvatljivo ponašanje roditelja, smatra Lukadinović.
Kako bi spriječio ili bar smanjio dolazak gnjevnih roditelja u škole, SHU je 2014. godine pokrenuo izmjene Kaznenog zakona. Cilj je bio da osobe koje su zaposlene u sustavu obrazovanja imaju status službenih osoba. "Taj smo status u međuvremenu dobili, ali ne potpuno, jer se zakon ne odnosi na pomoćno osoblje (domare, spremačice...). Naime, u školama nema zaštitara, a te su osobe prve na udaru kada dolazi nezadovoljni roditelj. Cjelokupni odnos društva prema zaposlenima u prosvjeti sve je gori", smatra naš sugovornik.
Lukadinović je mišljenja da je problem djelomice i u društvenim mrežama, primjerice, grupama roditelja školske djece. "Njihove objave često nisu realne, tu ima mnogo govora mržnje. Te društvene mreže gledaju i učenici. Smatram da bi roditelji trebali svojim primjerom pokazivati djeci da trebaju poštovati učitelje", kaže Lukadinović. Na žalost, dodaje, takvih primjera ima i među učiteljima. Ako se učitelj izražava neprimjereno, kako on može imati poštovanje učenika? Stoga smatra da tu postoji odgovornost i učitelja i roditelja.
Kako pomoći zlostavljanom učitelju? "Sindikat može dati pravnu pomoć, ali ako dođe do sudskog spora, tada je učitelj prepušten sam sebi. Naime, sindikat djeluje u odnosu zaposlenik - poslodavac, ali ne i zaposlenik - roditelj", objašnjava Lukadinović.
“Bliži se kraj školske godine, strahujemo da će napada biti sve više. Kolege nam se žale da dolaze roditelji, traže da djetetu daju dvojku iako ono to ne zaslužuje. Jedna učiteljica otišla je u prijevremenu mirovinu jer više nije mogla podnositi takve pritiske", ističe Lukadinović. Uz to, bezbroj puta žalili su mu se učitelji da su im izgrebani automobili, probušene gume i slično.
Treba biti dosljedan
Andreja Dorić, prof. biologije i kemije u OŠ Darda, županijska je povjerenica SHU-a za Osječko-baranjsku županiju. "Napadi na učitelje mogu biti fizički, verbalni, ali i bilo koji drugi. Primjerice, postoji mobing na naše slobodno vrijeme, jer roditelji žele našu dostupnost u svako vrijeme. Neki ravnatelji inzistiraju na Viber grupama, koje službeno ne bi trebale postojati. Naime, bitno je da roditelj redovito dolazi na informacije, da postoji komunikacija preko nekog sučelja, službenog mejla ili kako se već dogovorimo. Događa se da neki učitelji, posebno oni razredne nastave, popuste roditeljima, jer radi se o maloj djeci. No to se često iskorištava, pa se onda projicira na nas, učitelje u predmetnoj nastavi", kaže Dorić.
Ima puno toga što ih boli a vezano je uz njihova nematerijalna prava. Prije je učitelj bio poštovan u društvu, iako je i tada imao plaću koja nije zadovoljavala njegov stupanj obrazovanja. "Danas osim tog materijalnog akumuliralo se i ono nematerijalno. Naime, svatko može govoriti učitelju što je najbolje, što bi on trebao raditi, kako bi trebao djecu poučavati. Osim toga, zakoni i normativi na neki način idu protiv učitelja, jer mi imamo jako malo prostora za manevar u stručnom smislu, a sve se podređuje učenicima i roditeljima. Inspekcija dolazi u škole i za ono što treba i za ono što ne treba. Iako s većinom roditelja imamo korektan odnos, sve je više roditelja koji si daju za pravo neprimjereno se ponašati. Uz to, neki roditelji su prisiljeni raditi dva ili tri posla, malo vremena su kod kuće, a djeca su prepuštena sama sebi. Takva djeca su nepristojna, jednostavno tu nema kućnog odgoja. Dosta toga negativnog akumuliralo su u društvu i to se odražava i u školi", kaže Dorić.
Vesna Latinović
STEĆI POVJERENJE I BITI DOSLJEDAN
Andreja Dorić smatra da učitelj treba steći povjerenje roditelja. “Na roditeljskom sastanku kada se tek upoznajemo moraju se postaviti jasna pravila i od tih se pravila ne može odstupati. Treba biti dosljedan. Jedanput kada odstupite, događa se neprimjereno ponašanje roditelja. Dosljednošću se to može prevenirati. Učitelj tako stječe svoje dostojanstvo pred učenicima i roditeljima”, objašnjava. “Razrednica sam osmašima. U petom razredu upoznala sam njih, ali i njihove roditelje, s njihovim pravima i obvezama. Roditelji znaju da bar tri puta godišnje moraju doći na informacije, poštovati ono što im kažem. Kada jednom postavite temelje, onda možete zidati kuću. I ne treba popuštati. Ako imam informacije petkom treći sat, onda očekujem da roditelji to poštuju. Oko svakog odstupanja od toga možemo se dogovoriti. Ali to su iznimke. Međutim, neki roditelji to iskorištavaju”, naglašava Dorić.
RODITELJIMA JE VAŽNA OCJENA, A NE ZNANJE
U odnosu učitelj - roditelj ima fizičkih obračuna, ali uglavnom je to verbalno nasilje i ono najviše dolazi do izražaja na kraju školske godine. “Tu je važna uloga ravnatelja, koji uvijek mora saslušati obje strane i donijeti najbolje rješenje. Roditelji često preskaču sve stepenice (razrednik, učitelj, stručna služba, ravnatelj) i idu odmah u prosvjetnu inspekciju. S druge pak strane, treba djecu naučiti da poštuju svoje obveze. Mnogo je djece koja nemaju kontrolu roditelja i ne uče. Postalo je neatraktivno biti učitelj zbog materijalnih prava i položaja u društvu. Roditeljima je jedino važno da njihovo dijete ima peticu, a nebitno je stoji li iza toga znanje. Nadam se da će jednog dana doći vrijeme kada će znanje postati važno za upis u srednju školu. Na žalost, roditelji danas čine pritisak na učitelje zbog ocjene, a nebitno im je koliko njihovo dijete zna”, zaključuje Dorić.