U potrazi za kreativnim pojedincima o kojima rado pišemo u našim rubrikama Priča s osmijehom ili O2S, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek jedno je od mjesta na koje se uvijek možemo osloniti. GISKO, naime, u svojim prostorima u okviru projekta Mala galerija GISKO redovito izlaže radove kreativnih pojedinaca koji daleko od očiju javnosti stvaraju nešto sebi za dušu. Razni su hobiji takvih naših sugrađana, a neki od njih uspijevaju u onome o čemu mnogi sanjaju - hobi pretvoriti u posao. I to spontano, bez velikih kalkulacija i planova, zahvaljujući tome što se krug onih koji u njihovu radu prepoznaju vrijednost od najužeg, obiteljskog i prijateljskog, počeo sve više širiti, što im je dalo snažan vjetar u leđa.

Upravo se to dogodilo Ladislavu Buhi (41), čiji se radovi u drvu do kraja ovog mjeseca mogu vidjeti u Ogranku Industrijska četvrt, u sklopu izložbe "EMIBU - drvena rapsodija".

Kako je u najavi izložbe napisala Ladislavova supruga Marina, profesorica hrvatskog i njegova PR agentica, menadžerica i sve drugo, po potrebi, kako se sama našalila na početku razgovora koji smo vodili u Ogranku Industrijska četvrt, ovaj je Osječanin tijekom života razvio različite kreativne sposobnosti. Svoj hobi i ljubav prema izrađivanju predmeta pretvorio je u svakodnevni posao. Iz male kućne radionice EMIBU svakoga dana iziđe nova ideja, novi predmet. Drvo je glavni materijal kojim se koristi, a najčešće su to bukva i breza. Sadržajno pokriva vrlo širok spektar, a različite želje i vizije uspijeva pretvoriti u predmet. Svojim pedantnim radom i smislom za detalje razvio je široku publiku te drvenim uspomenama oplemenio mnoge domove. U slobodno vrijeme bavi se igrama poput Dungeons and Dragons, filmovima fantastične tematike, čiji su mu likovi i igre velika inspiracija.

Obrt EMIBU, čiji je naziv skovan od nadimka Emi, Ladislavova sina Emanuela (5), i njihova prezimena Buha, star je tek godinu i pol dana, a Ladislav i njegova obitelj, koja je također uključena u proizvodnju, praktički od samog početka imaju pune ruke posla. Predmeti koje izrađuju uistinu su raznoliki i najčešće personalizirani, što je, kako su nam otkrili naši sugovornici, nešto što ljudi od njih najčešće traže, bilo da se radi o daskama za rezanje, raznim čestitkama, posvetama, poklonima za goste svatova, ukrasima za torte, prigodnim ukrasima za Božić, Uskrs, Valentinovo, pa i za Dan očeva koji ih je nedavno zatrpao poslom.

Možda bi lakše bilo reći što ne rade, no i tu bismo naišli na problem, jer nema te želje koju ovaj mali obiteljski obrt nije spreman ispuniti svojim kupcima. Oni su njihovi, domaći ljudi, kako vole reći, susjedi, prijatelji, no sve više kupaca javlja im se nakon što su za njihove proizvode doznali na društvenim mrežama, iako nije zanemariva ni usmena predaja koja se sve više širi. Knjižnica se u tom smislu pokazala kao pun pogodak.

- Do knjižnice smo došli jer nam je dijete ovdje svaki dan, pa je teta Sanja Zavođa, koja ovdje radi, predložila da napravimo izložbu. I to je baš dobro ispalo. Tko god dođe u knjižnicu, vidi naše bookmarke koje možemo izraziti prema njihovim željama, personalizirati, ispisati citat iz njihove najdraže knjige i sl. - rekla nam je na početku razgovora Ladislavova supruga Marina, koja i sama ima veliku ulogu u njihovu obrtu, no fotografiranje za potrebe ovog članka radije je prepustila suprugu.



Sve je počelo preko CNC stroja. Ladislav se kao automehaničar po struci izvještio u korištenju tog vrlo praktičnog alata za obradu materijala, u njegovu slučaju drva.

- U početku sam izrađivao predmete za sebe i obitelj, prijatelje, rodbinu... Bili su to ukrasi za borove, dodaci za igre na ploči, igračke i sl. Zapravo, sve je nekako krenulo kada smo dobili sina Emanuela - otkrio je Ladislav.

Radionica se nalazi u njihovu domu na Bosutskom, a u poslu sudjeluje cijela obitelj, svatko na svoj način. Pravi je to mali obiteljski obrt u kojem i najmlađi član ima važnu ulogu.

- Terasu smo pretvorili u radionicu, sve je puno alata, bilješki... svi smo u tome, ja vodim marketing na društvenim mrežama, Emi uvijek dolazi s novim idejama za igračke... Zapravo, on i testira proizvode. Kada Ladislav nešto izradi, najprije damo njemu da se dva-tri dana igra tim predmetom. Ako je igračka ‘preživjela‘, znači da može ići na tržište - kroz smijeh će mama Marina.

Ladislav dodaje kako je prvi korak pri izradi bilo kojeg predmeta njegovo dizajniranje na računalu, zatim slijedi rezanje dijelova, a potom i najteži dio posla.

- Stroj samo izreže dijelove, a onda ih je potrebno šmirglati, obojiti, polijepiti... - otkriva Ladislav.

Među predmetima koje izrađuje uvijek su aktualni personalizirani satovi, fotografije u drvu, prigodni pokloni s porukama, poput jednog uistinu lijepog privjeska za jamačno sretnog oca koji smo imali priliku vidjeti, a koji su naručile njegove kćerkice.

- Ističemo se po tim personaliziranim proizvodima i ljudi nas baš traže, jer ispunjavamo gotovo sve njihove želje. Doslovno nas nazovu, kažu da žele da na, primjerice, dasci piše to i to, uz sliku nekog člana obitelji. Dolazi puno majki s malom djecom. Pozvone nam na vrata, pitaju imamo li one zečiće za Uskrs, a mi im uvijek izlazimo ususret, čak i kada su u stisci s vremenom, jer bilo je situacija kada smo u zadnji čas izrađivali tzv. topere za rođendanske torte, tj. natpise s imenima slavljenika i sl. Tu smo u našem naselju svi domaći, uspjeli smo stvoriti reputaciju lokalnog brenda, što nam je veliko zadovoljstvo - ističe Marina.

Na to se u razgovor uključila dugogodišnja prijateljica ove obitelji Mateja Budetić, koja je željela s nama podijeliti svoja iskustva kao obožavateljica Ladislavovih radova.

- Volim razne personalizirane predmete i sve što sam zamislila svih ovih godina našeg prijateljstva, Ladislav je to uspio ostvariti. Posljednji je bio stalak za podsjetnice koji sam ja skicirala, a Lado ga je za jedno poslijepodne izradio. On je osoba bez kritika i predrasuda, nikada od njega nisam čula da nešto ne može ili ne želi napraviti, nego bi bilo ‘pusti me da razmislim‘, a onda bi vrlo brzo i napravio baš ono što sam trebala - kaže Mateja.

Većina je njihovih kupaca iz Osijeka, no nerijetko im se javljaju i iz ostatka Hrvatske. Primjerice, u vrijeme kada smo kunu mijenjali novom valutom, veliki je interes izazvao njihov okvir za kovanice u kojem su mnogi željeli sačuvati taj dio naše povijesti.

- Zvali su iz svih krajeva, javljali su se i mediji. Nema tog dijela Hrvatske u koji ih nismo slali. Evo, i danas smo jedan poslali - pohvalio se Ladislav jednim od najpopularnijih proizvoda. Njih će po svemu što smo vidjeli i čuli u knjižnici na Bosutskom zasigurno biti još. Emibovci su se tek zalaufali.