U povodu božićnih blagdana o aktualnostima u Crkvi i društvu razgovaramo s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem.

Na prošlomjesečnom zasjedanju Sabora HBK-a, a čiji ste novi potpredsjednik, donesena je odluka o osnivanju Nacionalnog ureda za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba. Kako komentirate tu problematiku?

- Na temelju dogovora na razini HBK-a svaka je biskupija 2020. godine imenovala i javno objavila imena i kontakte biskupijskih povjerenika za prijavu možebitnog nasilja nad maloljetnicima i odraslim ranjivim osobama, a svaka crkvena pokrajina, metropolija, osnovala je metropolijski ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba te imenovala članove metropolijskoga ureda - među njima pravnike, psihologe, psihijatre i druge stručne osobe, da bi ti uredi bili na pomoć biskupima pripadajuće crkvene pokrajine u vođenju pravnog postupka i pružanju pomoći žrtvama u slučajevima možebitnih prijava. No iskustvo je pokazalo da smo tako raspršili postojeće stručne osobe, da se ne susreću često s prijavljenim slučajevima nasilja i da zato nemaju ni mogućnost stjecanja većeg iskustva u vođenju pravnoga postupka i u radu sa žrtvama i članovima obitelji. Zaključili smo da je mudrije od stručnih osoba koje imamo formirati jedan nacionalni ured u kojemu će biti i zaposlenih osoba, s timom stručnjaka koji će još brže, učinkovitije i kvalitetnije moći reagirati na svaku dojavu biskupijskim povjerenicima o možebitnom nasilju, istražiti sve činjenice i okolnosti, pružiti učinkovitu psihološku, duhovnu i svaku drugu pomoć žrtvama i članovima njihovih obitelji, voditi pravni postupak, komunicirati s javnošću itd.



Glede rješavanja “demografskog sloma”, rečeno je da je potrebno ići od etničkog prema političkom hrvatstvu. Što to znači?

- Kad u Hrvatskoj govorimo o demografskoj krizi i potrebi obnove demografske strukture, tada mislimo ponajprije na građane koji etnički pripadaju korpusu hrvatskog naroda. Dosada smo kao imigrante imali uglavnom etničke Hrvate (iz BiH, Vojvodine, s Kosova, povratnike iz emigracije...) No “demografski slom” nas prisiljava na dolazak stranih radnika. Mi trebamo ne samo sezonsku radnu snagu nego daljnji gospodarski razvoj zahtijeva uvoz novih hrvatskih građana, koji više nisu i neće biti etnički Hrvati, nego trebaju postati politički Hrvati, tj. punopravni hrvatski građani, u cijelosti integrirani u hrvatsku kulturu, zakonodavstvo i društveni život. Višestruki je interes RH da ti novi hrvatski građani koji legalno dolaze i borave ne budu izolirane skupine, izdvojene i nedostatno integrirane u hrvatsko društvo i kulturu, nego da uistinu postanu pravi “politički Hrvati”, u svemu integrirani u hrvatski kulturni, obrazovni, politički i zakonodavni život, koji Hrvatsku doživljavaju svojom domovinom, poistovjećuju se s njezinim simbolima i ponose njezinim običajima i vrednotama te pridonose njezinu zajedništvu i zajedničkoj budućnosti svih njezinih građana.

Sve je više stranih radnika u Hrvatskoj. Kako im pristupiti da imaju zadovoljene i druge sfere života?

- Crkva s naslova evanđelja i svog socijalnog nauka želi biti zaštitnica, braniteljica i promicateljica ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i sloboda, radnog prava, socijalnih, kulturnih, zdravstvenih, religioznih i drugih potreba, i to ne samo “etničkih Hrvata” nego svih hrvatskih građana, uključujući i strane radnike. Njihov dolazak i skrb o njima ne mogu se prepustiti samo gospodarstvenicima. Trenutno korist od njihova dolaska imaju samo poduzetnici te je legitimno postaviti pitanje: Tko se o njima brine nakon radnog vremena? Za sadašnjost i budućnost Hrvatske nije dobro i ne smijemo si kao zemlja dopustiti da strani radnici među nama žive u izdvojenim nastambama i enklavama koje ne udovoljavaju svim zahtjevima ljudskog dostojanstva i potrebnog standarda; da ih se kao radnike eksploatira; da im se ograničavaju njihova prava i slobode; da se od njih ne očekuje niti zahtijeva učenje hrvatskoga jezika, upoznavanje s hrvatskim zakonodavstvom, tradicijom i kulturom; da im se ne omogući društveni i kulturni život te ne olakša prakticiranje vlastite vjere. Potrebna je dobra politika koja će voditi računa o zaštiti stranih radnika od zloporaba i iskorištavanja, ali i voditi računa o nacionalnoj sigurnosti. Kao biskupi upozorili smo i na važnost dobre useljeničke politike koja će nastojati da strani radnici dolaze iz zemalja sličnog mentaliteta kako bi se lakše integrirali u naše društvo. Papa Franjo je prije nekoliko godina uputio mjesnim crkvama Dvadeset točaka pastoralnog djelovanja, a plod su višestoljetnog pastoralnog iskustva mjesnih crkava i ujedno su temelj za njihovo današnje djelovanje. Odgovornost za strane radnike prebačena je na biskupije i župne zajednice koje su s njima u neposrednom kontaktu i mogu na najbolji način pružiti konkretnu i solidarnu pomoć. Crkve, naime, imaju važnu ulogu u civilnom društvu te su pozvane na međusobnu suradnju i zajedništvo u borbi protiv nepravednih struktura koje stvaraju kulture i uvjeti koji isključuju drugoga i odbijaju jednako dostojanstvo i prava za sve. Potrebno je stvarati ozračje stabilnosti i sigurnosti te sve vjerske zajednice moraju preuzeti vodstvo i postati kritička svijest u svijetu i čuvarica savjesti u kojoj nema mjesta za isključivost i rasizam. Dobra suradnja između vjerskih zajednica, civilnog društva, akademske zajednice, gospodarstvenika i političara bitna je i nužna u borbi protiv ksenofobije i rasizma. Mi kao nadbiskupija zato razmišljamo o uspostavi kontakta i dijaloga s legalnim stranim radnicima u našoj sredini, o našem adekvatnom pristupu i podršci tim ljudima, o našem potrebnom osoblju za ostvarenje te zadaće, o izgradnji uzajamnog povjerenja, o olakšavanju prakticiranja molitvenog i liturgijskog života katolicima među njima, o mogućoj ponudi tečajeva hrvatskog jezika i o podršci njihovu uključivanju u društveni i kulturni život naše sredine - poštujući pritom hrvatsko zakonodavstvo i surađujući s jedinicama lokalne i regionalne uprave te s drugim vjerskim zajednicama na području Slavonije i Baranje.

Kako ocjenjujete položaj mladih koji su pod sve većim pritiskom da moraju biti uspješni u svemu?

- Svjestan sam da društvo koje gradimo traži uspješne, kreativne, odgovorne i uspješne - savršene osobe. U izgledu, u sposobnostima, u svemu. Djeci i mladima se nameću, stoga, bezbrojne slobodne aktivnosti te im se ugrožavaju djetinjstvo i mladost. Ako postoji neki nedostatak, to se prikazuje kao “roba s greškom”. Mi, koji smo odgojeni u bivšem sustavu, nismo imali takve standarde te se zato i teže nosimo s današnjim vremenom. Raduje me kad vidim mlade osobe da puno ulažu u sebe, uče strane jezike i stječu vještine za budući rad. No, iz svega toga proizlazi pritisak na djecu i mlade. Traži se društvo znanja i osobnih kompetencija kako bi se odgovorilo na potrebe suvremenog tržišta. Zbog toga se često može uočiti da mladi pred sebe stavljaju previsoke kriterije, a ponekad i nerealne. Ne možemo i ne moramo svi biti savršeni. Opasno je ako roditelji ili netko drugi vrše pritisak i traže od djece više nego što ona mogu dati i ostvariti. Iako dugoročni cilj uspješnog života nije loš, stalan pritisak jest. Istraživanjima je pokazano kako je pretjerani pritisak jednako štetan za zdravlje mladih kao što su to siromaštvo te trauma. Štetno je i kad mediji, kao uzore, nameću bogate i uspješne te stvaraju lažni privid uspješnosti. Tako, i ne želeći, potičemo i to da mladi izrastu u individualiste, bez dovoljne empatije za druge, u osobe kojima dobra zarada postaje temeljna svrha života. Nije dobro stvarati pritiske koji nadilaze mogućnosti, jer to samo dovodi do frustracija i poteškoća u razvoju. Za mene je puno važnije da bez ikakvog pritiska odgajamo za solidarni humanizam, društveni angažman, iskreno zajedništvo, moralne vrijednosti i poštenje jer samo tada će svi talenti i stečena znanja biti oplemenjeni, a osobe sretnije i zadovoljnije u životu.

Opća je ocjena da živimo u trenutku velike nesigurnosti. Što je čovjeku prijeko potrebno u takvoj klimi?

- Profit, novac postali su nova božanstva kojima se današnji svijet klanja. U ime tog boga iskorištavamo prirodu koja nam je povjerena, vodimo ratove radi stjecanja prirodnih resursa ili nekih drugih interesa. Posljedično rastu nepravde i nesigurnosti u svijetu te raslojavanje na siromašne i bogate zemlje i pojedince. Pojavljuju se ideologije koje u ime slobode promiču duh individualizma i subjektivizma koji dovode do etičkog relativizma, u kojem nestaju svi temelji na kojima možemo graditi budućnost. Uništava se kultura života, a prevlast preuzima kultura smrti. A upravo nas biblijsko iskustvo upozorava da svaki oblik idolopoklonstva je istodobno i degradacija samog čovjeka jer mu oduzima dostojanstvo koje ima kao slika Božja. U takvoj situaciji najpotrebniji nam je povratak Bogu. Prijeko nam je potrebna nutarnja pribranost i mir u srcu, svijest da smo, kako kaže papa Franjo, “svi na istoj lađi”. U klimi nesigurnosti potrebno nam je stvaranje i snaženje klime zajedništva i uzajamnog povjerenja. U ozračju Božića potrebna nam je veća vjera da je utjelovljeni Bog s nama i pomaže nam u našim traganjima i životnim potrebama. U konačnici, potrebno je više vremena posvetiti molitvi. Raduje me kada prigodom posjeta župnim zajednicama uočavam sve veći broj vjernika koji dolaze na euharistijska klanjanja. Možda kao pojedinci ne možemo mnogo toga promijeniti, no uvjeren sam da ujedinjeni u molitvi možemo mnogo toga postići. Bog sluša i uslišava vapaje siromašnih i obespravljenih, ranjenih i onih u potrebi. A osobito nam je potreban veći broj onih koji će hrabro živjeti i svjedočiti svoju vjeru dosljednim i poštenim životom. Potrebni su nam svjedoci koji će donositi nadu, ali i svojim primjerom poticati druge na dobrotu i poštenje.

Kako ocjenjujete položaj našeg sela koje je proteklih mjeseci izloženo afričkoj svinjskoj kugi?

- Zasigurno da su prirodne nepogode, pandemije bolesti ljudi kao što je COVID-19 te bolesti među životinjama, poput ptičje gripe, a sada i svinjske kuge, čimbenici koji veoma nepovoljno utječu na položaj i očuvanje hrvatskog slavonskog sela i seoskog stanovništva. Sa zabrinutošću pratimo sve ono što se događa s našim selima. Posljedice bi bile još teže bez mjera podrške koje je pružila i pruža hrvatska Vlada u pokrivanju troškova energenata i u saniranju posljedica kuge te mjerama poticaja u poljoprivredi. I ovom zgodom izričem svoju blizinu i solidarnost sa svim obiteljima koje su teško pogođene navedenim nepogodama. Svjesni smo istodobno i važnosti poštovanja znanosti te načelno smatramo potrebnim poštovanje mjera zaštite koje propisuje veterinarska struka. Znanost i vjera idu zajedno. Uzajamno poštovanje vjere i znanosti pridonosi općem dobru. No istodobno Bogu povjeravamo savjesti onih koji donose odluke o pitanjima koja se na njih odnose da budu odgovorni, savjesni i revni u svojim službama kako birokratski pristup i stavovi bez empatije ne bi rađali nepovjerenjem i izazivali nepotrebne i opasne podjele i napetosti. Kao pastir potaknuo bih i same poljoprivrednike da se što više pridržavaju higijenskih odredbi i da svoja uzgojna mjesta nastoje prilagoditi suvremenim standardima.



Vaš komentar na one koji zazivaju reviziju vatikanskih ugovora?

- Ugovori između Svete Stolice i RH nisu nikakva iznimka, nego sasvim redovita stvarnost većine demokratskih društava i zemalja. No ugovori potpisani između Svete Stolice i RH nisu nedodirljivi, iako imaju međunarodnu snagu i ne mogu se jednostrano raskinuti. Međutim, usuđujem se reći da često dobivam dojam o postojanju meni neobjašnjive i, iz moje perspektive, pomalo iracionalne nesnošljivosti, pa čak i mržnje, malobrojnih skupina u RH, prema svemu što je katoličko i crkveno. Kao da u tim nekim skupinama živi i kroz njih još i danas Voltaire poziva: “Uništite bestidnicu!” smatrajući da je to najveća usluga koju čine i mogu učiniti svojoj domovini i hrvatskom narodu. Poštujem pravo navedene skupine na javno iznošenje vlastitih stavova, ali isto tako od njih očekujem i poštovanje demokracije te toleranciju prema svim vjernicima. Želim istaknuti da Katolička Crkva nije niti želi biti privilegirana u hrvatskom društvu. Ponosan sam na Katoličku Crkvu kojoj pripadam, koja je zastupala i koja trajno naglašava da jednaka prava i slobode trebaju imati i sve ostale vjerske zajednice u RH. Oni koji viču protiv prava i slobode Katoličke Crkve, istodobno u pitanje dovode i prava svih drugih vjerskih zajednica. Želim samo napomenuti da ugovori jamče slobodu djelovanja Crkve na dobrobit ne samo vjernika nego svih građana. U katoličke škole ne idu samo djeca katolika nego i drugih vjeroispovijesti i svjetonazora, a i djelovanje Caritasa nije usmjereno samo prema katolicima. Stoga, svima koji to osporavaju, kao kršćanin i katolik, želim mir srca i obilan Božji blagoslov.

Koji je stav hrvatskih biskupa o sukobu u Izraelu i Gazi?

- Svi smo svjedoci da se radi o višegodišnjem sukobu i da međunarodna zajednica već duže traži prikladno političko rješenje kojim bi obje strane bile zadovoljne. U međuvremenu ovakva situacija samo je rađala mržnjom i osvetom. Kulminacija takvog stanja bio je napad Hamasa na židovske građane koji je za svaku osudu. Ali i odgovor Izraela i njihovo bombardiranje Pojasa Gaze u kojem stradavaju mnogi civili, među kojima i kršćani, ne može se opravdati. Za nas kršćane ovaj sukob je to bolniji jer je za nas to Sveta zemlja, mjesto na kojem se rodio i živio naš Spasitelj. Čini se da je postojanje dviju država na tom području jedino održivo i prihvatljivo rješenje. Prava jednih ne mogu dokinuti ljudska prava i dostojanstvo drugih. I moja prava prestaju ondje gdje započinju legitimna prava drugih. Što prije to shvate i prihvate, te odustanu od nasilnog rješavanja sukoba, to bolje i za Izraelce i za Palestince. Nasilno rješavanje sukoba je put prema samoubojstvu. Zato i mi hrvatski biskupi, zajedno s Papom, molimo za odustajanje od rata i svakog daljnjeg nasilja te za moralnu hrabrost i snagu dijaloga obiju strana.

Sa Zapada stižu vijesti o sve manjem broju vjernika u katoličkim crkvama, kao i smanjenju broja svećenika, pa neke države najavljuju i prodaju tih crkava, a neke se preuređuju u hostele. Kako to komentirate?

- Mi zasad nemamo takvih problema, ali, kao i mnoge druge stvari dosad, pomalo i to kuca na naša vrata. Dio smo europske zajednice i mnogi problemi dolaze i u naše krajeve. Moram s određenom zabrinutošću naglasiti da je manjak svećenika i svećeničkih kandidata sve prisutniji i u našim mjesnim crkvama i sjemeništima. Sve teže pokrivamo pastoralne potrebe i pomalo sa zabrinutošću gledamo u budućnost. Osim toga, duh individualizma sve više zahvaća i naše društvo, a raste i nepovjerenje u institucije, među kojima je i Crkva. Iako nemamo službenih podataka, ipak se osjeti i određeni pad broja u dolasku vjernika na nedjeljnu euharistiju. Pred tim ne možemo ostati ravnodušni. Moramo pritom biti svjesni da smo kao zemlja između dva popisa ostali bez više od deset posto stanovništva. U Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji taj je postotak i veći. A zgrade bez ljudi postaju balast. Nadam se, ipak, da kao narod i vjernici, a jednako tako i kao svećenici, učimo na tuđim pogreškama, da unatoč svemu nastojimo biti otvoreni Bogu, da smo svjesni važnosti sakramenta obraćenja i pomirenja, odnosno osobne ispovijedi i poosobljenog pristupa u pastoralnom radu, važnosti našeg svećeničkog velikodušnog darivanja vremena i srca vjernicima, a vjernika župnoj zajednici i ostvarenju poslanja Crkve u društvu, te da si nećemo dopustiti da dođemo do stanja kakvo je u nekim europskim zemljama. To ovisi o Božjoj milosti, ali uvelike ovisi i o nama svećenicima, o našem osobnom autentičnom svjedočenju i pastoralnom zelusu, o našoj spremnosti na žrtvu iz ljubavi prema vjernicima, o našem odustajanju od vlastite komotnosti i klerikalnog pristupa vjernicima. Za Crkvu je jako pogubno ako poprimi “duh svijeta” i počne razmišljati logikom koristi, uspješnosti i profita.