Prije tjedan dana, 22. travnja, obilježen je Dan planeta Zemlje globalno 53. put, s pozivom upućenim svima - vladama, javnom, privatnom i nevladinom sektoru te građanima da se ujedine radi dobrobiti Zemljine i vlastite budućnosti. Premda se takvi apeli ponavljaju godinama, pa su već postali otrcana fraza, ponavljanje je majka znanja i na neke nepobitne činjenice valja opetovano upozoravati bez obzira na to koliko priča o klimi zvuči poput sapunice koja traje u beskraj.

Problem je, međutim, u nekim devijacijama koje se zbivaju pod krinkom brige za klimu i posljednjih mjeseci i godina poprimaju ekstremne oblike prosvjednih akcija diljem svijeta, najviše u Europi. Tom se trendu u izvjesnoj mjeri priključuju i pojedini klimatski aktivisti u Hrvatskoj, no ipak u mnogo benignijim istupima kako u pitanju masovnosti, tako i prema popratnim sadržajima i žestini akcija. Drugim riječima, problem nastaje kad briga o klimi poprimi ekstremnije forme nebrige za općedruštvena kulturna i materijalna dobra, pa prvotne dobronamjerne ideje degeneriraju u opasni ekshibicionizam s težim posljedicama. Primjera je puno i mogli bismo ih navoditi na više stranica, no zadržat ćemo se ovom prigodom samo na nekima od najrazvikanijih o kojima javljaju svjetske agencije uključujući i našu Hinu.



U širem kontekstu, ne samo klimatskom nego i energetskom i političkom, posebno je dramatično bilo prošle i ove godine u Njemačkoj prije i netom nakon obilježavanja Dana planeta Zemlje. Uglavnom, zbog prosvjeda klimatskih aktivista iz skupine apokaliptično nazvane "Posljednja generacija" oporbene stranke Unije (CDU/CSU) zahtijevaju izmjene Kaznenog zakona. Grupa "Posljednja generacija", među ostalim i zbog blokade prometnica i oštećivanja izložaka u muzejima, proteklih je tjedana postala predmetom oštrih kritika, pa i iz savezne vlade. No koalicijska vlada (SPD, Zeleni, FDP) odbija prijedlog za pooštrenje zakona. Bijan Djir-Sarai, glavni tajnik FDP-a, izjavio je za list Tagesspiegel kako ga jako zabrinjava "sve veće radikaliziranje dijela klimatskog pokreta". No on smatra da već postoje odgovarajući pravni mehanizmi "ako se prijeđu granice mirnih prosvjeda", piše u svojoj analizi DW.

Spor oko posljedica uličnih blokada i drugih prosvjednih akcija klimatskih aktivista dobio je novu dimenziju nakon prošlogodišnje smrti jedne biciklistice u Berlinu. Ona je, naime, završila pod kotačima kamiona. Prema izjavama vatrogasaca, specijalno vozilo koje je trebalo pomoći njezinu izvlačenju ispod kamiona zaglavilo je u gužvi na gradskoj autocesti. A tu je gužvu, tvrdi se, prouzročila upravo akcija "Posljednje generacije". List Süddeutsche Zeitung, pak, piše da dolazak tog specijalnog vozila, prema procjeni liječnice koja je pružala prvu pomoć, ne bi imao utjecaja na spašavanje unesrećene, navodi DW.

I dok se u Njemačkoj vladajući i oporbenjaci međusobno prepucavaju oko toga kojim i kakvim mjerama ekstremnim akcijama stati nakraj i zaštititi nedužne građane, istovremeno ne narušavajući ustavom zajamčene slobode, pa i one vezane uz prosvjede i masovna okupljanja, pripadnici grupe ekoloških aktivista ‘‘Posljednja generacija‘‘ nastavili su prošlog tjedna s blokadama prometnica i bacanjem boja u Berlinu. Pritom je došlo do sukoba između vozača koji su djelomice i nasilno micali aktiviste s kolnika. Društvenim mrežama kruže snimke razjarenih vozača koji uz glasno nezadovoljstvo i uvrede odvlače aktiviste s prometnica. U blizini Brandenburških vrata policija je skupinu aktivista spriječila u namjeri da se zalijepe za kolnik. Akcija lijepljenja pošla je za rukom četvorici aktivista koji su se na obližnjem Potsdamskom trgu zalijepili za putnički autobus. Pripadnici "Posljednje generacije" bacili su kantu narančaste boje pred ulaz zgrade u kojoj se održava sastanak skupine lobista koji se zauzimaju za njemačka obiteljska poduzeća, ne kojem je trebao biti i kancelar Olaf Scholz. Pritom je lakše ozlijeđen čuvar.

Grupa "Posljednja generacija" je preko Twittera opravdala svoje akcije "bez vremenskog ograničenja" riječima: "Mirno, ali odlučno nastavljamo s akcijama na ulici. Moramo postići socijalno-ekološki preokret prije nego što prijeđemo preko daljnjih klimatskih granica iza kojih više nema povratka."

Inače, ta se notorna aktivistička skupina zauzima za postupno ukidanje upotrebe fosilnih goriva do 2030. godine, što je deklarativno u redu i posve legitimno, ne u biti neizvedivo s obzirom na trenutačnu energetsku situaciju u Njemačkoj, koja je nedavno isključila iz rada sve svoje nuklearne elektrane. Jednako je neizvedivo i da se brzina na autocestama ograniči na 100 km/h i trajno subvencionirana mjesečna karta za javni prijevoz koja bi stajala devet eura, što također traži "Posljednja generacija".

Sve u svemu, najnovije akcije "Posljednje generacije" nailaze na sve manje podrške u javnosti, kod običnih građana, čak i kod onih snaga, poput vladine stranke Zeleni, koje su programski okrenute zaštiti okoliša. Eto kako se dobre ideje pretvore u lošu praksu kad se radi o klimi, ekologiji, zelenima, interesima, planetu Zemlji...

Posebna priča o ekstremnom klimatskom aktivizmu vezana je uz prošlogodišnje i ovogodišnje napade na umjetničke izloške u muzejima i galerijama, sve pod krinkom skretanja pozornosti na loše stanje s klimom i prozivanje politike i političara da zapostavljaju činjenice, odnosno da izbjegavaju zajednički dogovor oko sprječavanja globalnog zatopljenja. Zašto se klimatski aktivisti lijepe za umjetničkih djela, pitao se u svojoj analizi za DW iz rujna prošle godine Stewart Brown, nakon niza ispada aktivista diljem Europe. Podsjetimo, britanski su se aktivisti 1. srpnja zalijepili za djelo J.M.W. Turnera "Tomsonova eolska harfa" iz 1809. godine. Na slici je predstavljena Temza u blizini Londona koju okružuje idiličan pejzaž. Tokom te akcije u Umjetničkoj galeriji u Manchesteru, između ostalog, na podu su bile ispisane riječi "Bez novog ulja". Slike i skulpture bile su odabrane jer su "povezane s klimatskom krizom", kazao je u intervjuu za DW Simon Bramwell, aktivist koji pomaže u organizaciji umjetničkih akcija britanske koalicije Just Stop Oil.



Bilo da je riječ o Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji ili Njemačkoj, na mnogim se mjestima klimatske aktivistice i aktivisti s pomoću ljepila lijepe za poznata umjetnička djela u muzejima. Pri tome oni pozivaju na obustavu novih projekata eksploatacija plina i nafte. Nakon akcija u kojima su se lijepili na vrlo prometnim cestama ili blokirali termoelektrane na ugljen, njihova se borba sada preselila u muzeje. Primjerice, članovi talijanskog kolektiva Ultima Generazione (talijanska verzija "Posljednje generacije") okačili su prošle godine kopiju Posljednje večere Leonarda da Vincija u Kraljevskoj akademiji u Londonu. Slika je jedno od najpoznatijih djela u povijesti svjetske umjetnosti, koje predstavlja zapadnjačke i religijske vrijednosti. No Simon Bramwell u sceni koju ona prikazuje vidi još jednu dimenziju. On je povezuje sa sve većom pothranjenošću kao rezultatom klimatskih promjena i smanjenjem usjeva. "Cijele generacije strahuju da im se bliži posljednja večera", kaže Bramwell.

Za Bramwella postoji slična simbolika i u drevnoj statui svećenika "Laokona" u Vatikanskim muzejima u Rimu. Dva člana kolektiva Ultima Generazione sredinom kolovoza prošle su se godine zalijepila baš za tu skulpturu. Prema legendi, Laokon, Apolonov svećenik, upozorio je stanovnike Troje da ne uvlače drvenog konja u grad. U njegovoj utrobi nalazili su se grčki ratnici koji su otvorili gradsku kapiju i tako pridonijeli porazu Troje. Tada nisu poslušali Laokonova zlokobna proročanstva - baš kao ni upozorenja današnjih klimatskih istraživanja. "Ova grupa figura na skulpturi podsjeća na tužnu priču o grčkom svećeniku koji je pokušao spasiti ne samo sebe nego i sve građane Troje", kaže Laura, aktivistica Ultima Generazione. Cilj je njihova djelovanja, ističe, "utjecati na našu vladu kako bi donijela ispravne odluke za ublažavanje klimatskih promjena".



Klimatski aktivisti svojim prosvjednim akcijama nastavljaju dugu tradiciju, piše dalje Stewart Brown za DW. Bramwell se, na primjer, poziva na umjetnički vandalizam britanske sufražetkinje koja je 1914. godine u Londonu razbila portret filozofa Thomasa Carlylea - zbog čega je završila u zatvoru. Kineski umjetnik Ai Weiwei je 1995. godine razbio skupocjenu vazu iz dinastije Han. "Ispuštanje urne dinastije Han" fotografski je triptih koji prikazuje ovaj vandalski čin. Ai Weiwei uzima 2000 godina staru posudu i pušta je da padne na pod. On tada nije samo kritizirao modernu Kinu, nego je uspio stvoriti i svoje najpoznatije djelo.

Aktivisti iz Just Stop Oila ističu da ne žele ocrniti svijet umjetnosti, nego da, naprotiv, prema njemu imaju "puno poštovanja i ljubavi". "Mi ne uništavamo slike kao sufražetkinje", kaže Bramwell. Njihove "disidentske" i "ikonoklastičke" akcije, kako ističu, pomno su planirane kako bi umjetnička djela pretrpjela što manje štete. I svoju akciju u srpnju prošle godine Just Stop Oil je pedantno pripremio. Njegovi su članovi tada preko slike Johna Constablea The Hay Wain (1821.) s idiličnim riječnim pejzažom prelijepili prizor koji prikazuje popločani put, mrtvo drveće, tvorničke dimnjake i zrakoplove. Jedan restaurator umjetničkih djela prethodno je uvjerio grupu da Constableova slika ima dovoljno slojeva boje da izdrži ljepilo. Međutim, slika je ipak pretrpjela određenu štetu.

"Koliko god mogu razumjeti očaj aktivista koji se bore protiv klimatskih promjena, isto tako jasno kažem da je akcija u kojoj se zalijepe za okvire poznatih umjetničkih djela očito pogrešan način", kazao je tom prigodom Olaf Zimmermann, generalni direktor Njemačkog kulturnog vijeća.

Naravno da Simon Bramwell iz Just Stop Oila, suosnivač klimatskog aktivističkog pokreta Extinction Rebellion, to gleda na drukčiji način, pa neprestano zahtijeva od predstavnika svijeta umjetnosti da se konačno angažiraju na zaštiti klime. Nekih efekata čak i ima. Tako su, primjerice, međunarodne umjetničke institucije, poput londonske galerije Tate i Muzeja Van Gogh u Amsterdamu, posljednjih godina odbile financijsko sponzoriranje od kompanija za fosilna goriva, poput BP-a i Shella, no Just Stop Oil od njih zahtijeva još dalekosežnije obveze: potpuno zatvaranje muzeja dok vlade pojedinih država ne obećaju da će okončati projekte vezane uz fosilna goriva. "Umjetničke institucije moraju postati odgojitelji", zaključuje Bramwell.