Već na početku pandemije koronavirusa Vlada RH je žurno donosila krizne mjere kako bi sačuvala ekonomiju, gospodarstvo, radna mjesta... U međuvremenu nakon pandemije došla je i kriza izazvana ukrajinskim ratom, odnosno njegovim posljedicama.

Gledajući samo jedan segment - poduzetništvo, je li ono pretrpjelo najviše štete u sad već više od tri godine krize, kako se oporavljalo i je li se oporavilo, uz pomoć financijskih paketa i subvencija za ublažavanje nevolja koje je davala Vlada, je li pomoći bilo premalo ili dostatno za preživljavanje...? - pitali smo prof. dr. sc. Marka Kolakovića, redovitog profesora u trajnom izboru, pročelnika Katedre za poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

- U posljednje već tri godine krize pogodile su nas zaredom tri različite nepogode koje su se drastično manifestirale na gospodarstvo i gospodarsku razmjenu svih zemalja svijeta, pa tako i Hrvatske. Već smo zaboravili da je pandemiji COVID-19 i ratu u Ukrajini prethodila i blokada Sueskog kanala koja je prekinula ustaljeni trgovački put opskrbe. Hrvatska, kao minoran gospodarski čimbenik u svjetskim relacijama, jako je ovisna o svim eksternim čimbenicima i jasno je da su se svjetska zbivanja morala očitovati na naše gospodarstvo u cjelini. Pritom su, zbog svoje veličine, mnogo osjetljiviji poduzetnici, tj. naš sektor malog gospodarstva.

Sve države svijeta, pa tako i Hrvatska, nastojale su pružiti pomoć svojim poduzetnicima. E sad, je li pomoći u proteklom razdoblju bilo dovoljno? Jasno je da se uvijek može i više i bolje, no prije svega to ovisi o kvaliteti i sposobnosti pojedinaca koji su određeni za vođenje tih institucija. Ja se osobno zauzimam za poduzetnu državu, tj. manje ovakvih direktnih oblika pomoći (intervencionizma) uz mnogo više napora uloženih u strateške aktivnosti koje će okupljati, povezivati i ujedinjavati poduzetnike i usmjeravati ih na izvozne aktivnosti, ali i proizvodnju proizvoda i usluga s kojima smo deficitarni u Hrvatskoj. Nužnost toga upravo nam je pokazala i ova koronakriza kada smo u jednom trenutku bili zatvoreni za uvozne proizvode. I stoga tu vidim prostor za napredak. Mi smo mala država, naši veliki poduzetnici su mali ako ih uspoređujemo s poduzetnicima u razvijenim zemljama. I zato bi država trebala biti hrabrija i poduzetnija u smislu pokretanja određenih strateških projekata koje poduzetnici svakako ne mogu pokrenuti sami.

U kakvom je stanju hrvatsko poduzetništvo danas, koji su problemi, koja moguća rješenja...?

- U čitavom proteklom razdoblju udio malih i srednjih poduzeća nije se smanjivao i kretao se i dalje oko 99,7 %, dok na velika poduzeća u Hrvatskoj otpada samo 0,3% od ukupnog broja registriranih poduzeća. Mikro, mala i srednja poduzeća zapošljavaju oko 75 % od ukupnog broja zaposlenih u RH te ostvaruju više od 60 % ukupnog prihoda RH, dok 0,3 % velikih poduzeća u naravi predstavlja tek nešto više od 300 velikih poduzeća o kojima najviše slušamo i govorimo o njihovim problemima. Jasno je dakle da je uloga poduzetništva, tj. malog gospodarstva u Hrvatskoj golema, ali da istovremeno predstavlja i veliki potencijal za daljnji rast hrvatskog gospodarstva. No taj željeni rast nije moguć bez aktivne suradnje svih dionika: Vlade s pratećim institucijama, poduzetnika samih, ali tu vidim i aktivnu ulogu nas iz obrazovnog segmenta jer bez suvremenih poduzetničkih znanja uključenje u suvremeno, globalno i strateško poduzetništvo, praktički je nezamisliv.

Kad smo kod pomoći države/vlade, laičko pitanje - dokle zapravo država može i smije ići s intervencionizmom da ne naruši ekonomske zakone, ekonomsku stabilnost, ponudu i potražnju na tržištu roba i usluga...?

- Odgovor je tu jasan. Hrvatska je najveći dio svoje ekonomske politike prepustila Europskoj uniji i s mjerama intervencionizma možemo ići toliko daleko koliko nam to EU i Europska komisija budu dopuštali.

Vlada priprema ambiciozni plan pomoći koji će definirati do 16. ožujka, a na snagu će stupiti 1. travnja! Uzimajući u obzir širu sliku, što bi u novim mjerama trebalo biti prioritetno, kome i kako novim mjerama iznova pomoći u preživljavanju...? Kako zapravo ocijenti ulogu Vlade RH uzimajući u obzir sve što je poduzimala i što poduzima da bi građanima i poslovnim subjektima olakšala nošenje s krizom i problemima koje kriza generira...?

- Vidjet ćemo što će taj novi plan sve obuhvatiti i koje sve dodatne mjere će se poduzeti. Očekivanja su svakako velika, možda i prevelika. Ekonomska politika nema čarobni štapić kojim bi se odjednom ova negativna kretanja mogla ustabiliti i uravnotežiti. Kao što ste rekli, intervencionizam po svojoj definiciji nije idealno, a pogotovo ne dugoročno rješenje. Upletanje države u ekonomska kretanja i odnose ponude i potražnje, kratkoročno pomaže jednima, ali istovremeno i teret prebacuje na druge segmente društva. Mjere koje se donose moraju stoga biti dobro odvagane i pažljivo proračunani njihovi efekti. No i od poduzetnika svakako treba očekivati razumijevanje i strpljenje te suradnju u svakom pogledu jer bez suradnje nema nam napretka ni rješenja problema.

A mjere, naglašavam, svakako su samo kratkoročno rješenje i mora se stoga istovremeno raditi i na dugoročnoj strategiji jačanja hrvatskog poduzetništva i gospodarstva, smanjenja osjetljivosti i povećanja naše ekonomske samoopstojnosti. A mi to možemo, konkurentskih prednosti i mogućnosti itekako imamo... (D.J.)