Knjiga "Život obilježen Auschwitzom" Olega Mandića, posljednjeg čovjeka koji je napustio najzloglasniji nacistički logor, predstavljena je u utorak u Zagrebu kao važno svjedočanstvo jednoga od rijetkih živih svjedoka užasa Holokausta i podsjetnik na zlo fašizma. Knjigu je objavila Fraktura čiji je glavni urednik Seid Serdarević na tribini Razotkrivanje u Novinarskom domu rekao da je riječ o fascinantnoj životnoj priči tog pravnika i novinara, posljednjeg zatočenika zloglasnog logora Auschwitz-Birkenau, gdje je kao dječak poslan s majkom i bakom. Mandić u knjizi govori o zlu fašizma, o važnosti antifašizma i tolerancije, ali i o sretnom i ispunjenom životu, o obitelji i utjecaju sreće, podsjećajući da se zlo uvijek lako može vratiti. "On je čovjek koji bez straha govori o užasima, ali s jedim životnim optimizmom", kazao je Serdarević.

Priređivač knjige Neven Šantić kazao je kako su se u oblikovanju materijala u njoj orijentirali prvenstveno pitanjem kako doprijeti do publike 21. stoljeća, "kako da Oleg Mandić svoje životno iskustvo predoči u jednoj formi zanimljivoj generacijama koje će to čitati". U prvome dijelu Mandićevi tekstovi, nastali u posljednjih 50-60 godina, donose njegova razmišljanja o anitfašizmu, Auschwitzu, ratu, ali i o vjeri, obitelji i ljubavi. Taj je dio organiziran u formi pojmovnika ili leksikona kako bi se pokazala razmišljanja čovjeka s iskustvom neposrednog dodira sa zlom, ponudio otisak čovjeka koji je sve to prošao, ali nije izgubio optimizam, nadu i smisao života.

- Drugi dio knjige saželi smo s izabrana 24 intervjua u jedan malo duži, i tu je jedan dio odgovora na pitanje zašto je ovih 200 i nešto stranica tako dojmljivo - kazao je Šantić.

Olega Mandića (1933.) njemačke su okupacijske snage zajedno s majkom i bakom uhitile 15. svibnja 1944. u Opatiji, kao najbližu rodbinu Ante Mandića, jednog od najvažnijih sudionika NOB-a. Govoreći o tome iskustvu, Mandić se prisjetio uhićenja, prvog susreta sa zatvorom, nakon čega su već sljedeći dan vlakom odvedeni u Trst, gdje su ostali oko dva mjeseca te bili podvrgavani ispitivanjima koja su vodili "uvijek jedan Nijemac i jedan Talijan", a čemu je on, kao dječak, nazočio samo jednom. Nakon toga svi troje završili su u Auschwitzu.

- Često me pitaju kako je moguće da sam kao 11-godišnji dječak uspio preživjeti tamo sedam mjeseci kad se zna da je njemačko pravilo bilo da si tamo, a da te nitko nije ni dirao, morao umrijeti u tome roku - od gladi, stresa, nedostatka sanitarnih uvjeta - kazao je Mandić. U njegovu slučaju, rekao je, to je bilo "80 posto sreća, 15 posto majčina ljubav i pet posto spretnost klinca kojemu su ukrali djetinjstvo".

Pojasnio je kako je prvo imao sreće što ga nisu odmah izdvojili kad je prilikom razvrstavanja stao u lijevi red, sa ženama, te završio u ženskom logoru; zatim je imao sreće što je na prozivci bio četvrti u redu kad su svakog petog slali u smrt, a treći je put imao sreću što je, kad je trebao prijeći u muški dio logora, dobio temperaturu pa je završio u stacionaru doktora Mengelea, koji je vršio eksperimente na blizancima.

- Okolnost da sam došao kod Mengelea je sigurno imala udjela u tome da sam preživio - ustvrdio je Mandić, dodavši kako je Mengele dolazio svakoga dana, "ali njemu se živo fućkalo za mene jer nisam bio blizanac, a ja sam bio dovoljno bistar da se igram makova zrna". Još jedna sreća u njegovu preživljavanju bila je ta da su, kad su Nijemci odlučili evakuirati logor, njegova majka i baka odlučile ne ići na taj marš smrti, nego ostati. O svojem iskustvu Mandić je objavio još knjige "Kronika obitelji Mandić" i "Oleg Mandić, posljednji dječak Auschwitza".

Iznimno zanimljivom susretu s njim u Novinarskom domu među ostalima nazočili su ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet, veleposlanik Italije u Hrvatskoj Pierfrancesco Sacco i predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus. H