I dok mnogi poljoprivredni proizvođači na svojim poljima gledaju klonule biljke i raspucanu zemlju, slučaj Josipa Bešlića iz Bokšić Luga pokazuje da načina kako do dobrog uroda, unatoč klimatskim promjenama i intenzivnoj suši, ipak ima.

Ovaj poljoprivredni proizvođač obrađuje oko 300 hektara, od čega je čak 90 posto vlastite zemlje, a isto toliko površina navodnjava. Na njegovim je poljoprivrednim površinama pet profesionalnih bunara koji su ove sezone ispunili očekivanja i Bešlić se nada prosječnom prinosu.



"Jedni smo od pionira u navodnjavanju u Slavoniji, jer gotovo sve površine i kulture koje imamo navodnjavamo, pa čak i ječam i pšenicu. Imamo pet profesionalnih bunara dubine 90 do 100 metara koji su velikog kapaciteta, najslabiji je negdje oko 50 litara vode u sekundi, a najjači čak 80 litara vode u sekundi", kazao je Bešlić te pojasnio kako se upravo navodnjavanje još u veljači pokazalo kao odlična investicija.

"Krajem veljače prihranili smo usjev KAN-om, jer su najavili oborine. Kako je najavljena kiša tada izostala, krenuli smo navodnjavati. Tada smo već primijetili kako je to navodnjavanje u veljači dalo veći prinos od tonu do tonu i pol, za razliku od onih površina koje nismo navodnjavali", kazao je Bešlić, koji se već gotovo pola stoljeća bavi poljoprivredom, a kako sam kaže ovakvu godinu ne pamti.

"Već 48 godina bavim se poljoprivredom i ovakvu sušu ne pamtim. Poklopile su se i suša i visoke temperature. Znalo se i prije događati ili jedno ili drugo, a ove godine zaista je bilo ekstremno, tako da smo sve kulture koje imamo navodnjavali, pa čak i one jare, krumpir, repu, kukuruz i soju. Godina neće biti rekordna kao prošla, ali očekujemo prosječan prinos. Gotovo sam uvjeren da nije bilo navodnjavanja ni prinos ne bi bio prosječan, pogotovo na nekim višim terenima gdje ne bi bilo ništa", kazao je poljoprivrednik iz Bokšić Luga te dodao kako promjena klime dovodi do toga da će svi poljoprivrednici morati navodnjavati, jer bez navodnjavanja neće biti ozbiljne proizvodnje.

Unatrag šest godina, koliko navodnjava svoje površine pod ratarskim kulturama, ni u jednoj nije bio slučaj da se tri mjeseca sustav za navodnjavanje ne gasi, kao što je to bilo ove sezone, i usjevi su se konstantno navodnjavali još od lipnja. No, iako je taj sustav izuzetno skupa investicija, Bešlić očekuje povrat uloženih sredstava.

"Samo pet bunara koštalo je milijun i 200 tisuća kuna, a sav iznos sami smo financirali. No, kad je dobra godina uložena se sredstva mogu vratiti. Mnogo poljoprivrednika u ovakvoj sušnoj godini neće imati ništa, pa će i ovaj prosječan urod isplatiti sve bunare. Smatram kako u poljoprivredi ništa nije važnije od navodnjavanja, ni kombajni, traktori, prskalice, sijaćice, a to se posebno pokazalo u ovoj godini", kazao je Bešlić te pojasnio kako Slavonija ipak ima sreću i veći dio porječja Save i Drave drže podzemne vode dosta visoko, tako da je voda već na dva do tri metra, i može se navodnjavati običnim pumpama.

Veliki trošak trenutačno čini kupnja nafte i sugovornik se nada kako će se tu morati nešto promijeniti.



"Problem je što dobijemo nafte kao da ne navodnjavamo, odnosno ne dobijemo nijednu litru za navodnjavanje, što nam je izuzetno žao. Samo za primjer, pojedinci dobiju za ekološke pašnjake gdje ne upale traktor i ne potroše ništa, a mi moramo kupovati naftu za oko 14 kuna litru i tu su nam strahovito veliki troškovi, čak veći nego što su sami bunari i sustavi za navodnjavanje", pojasnio je poljoprivrednik.

Bešlić se nada kako će ove godine, s obzirom na uložene troškove proizvodnje koji su bili strašno visoki, cijene nekih kultura ipak biti malo bolje a naročito kada se radi o krumpiru, jer proizvodnja ove kulture, ističe sugovornik, gotovo je neisplativa.

"Proizvodnja krumpira trenutačno je neisplativa, a to potvrđuju svi proizvođači krumpira u Hrvatskoj, jer se cijena nije mijenjala već desetak godina. Primjerice, prije desetak godina pšenica je bila oko 80 lipa, a krumpir kunu i pol. Sada je krumpir kunu i trideset, kad se radi o krumpiru za čips, a pšenica je ove godine bila dvije kune i nešto, tako da cijena krumpira gotovo stoji, pa i ne očekujemo nikakvu dobit", istaknuo je Bešlić te dodaje kako iduće sezone više neće proizvoditi krumpir ako se cijena ne promijeni, jer repromaterijali su otišli gore i 100 posto, i računice u proizvodnji te kulture nema.

Preostalim kulturama koje su na njegovim poljoprivrednim površinama zadovoljan je, kaže, i zasigurno će ih sijati i iduće sezone.

"Cijena šećerne repe ove je godine veća nego prošle godine, i to nekih 20 posto. Soja je već prošle godine otišla 100 posto gore i sigurno tvrdim da je ona trenutačno najprofitabilnija kultura u ratarstvu. Kukuruz smo također navodnjavali, i na taj ga način sačuvali, tako da ćemo imati prosječan urod od oko 12 do 13 tona po hektaru. U planu mi je na površinama pod krumpirom sijati soju koja je definitivno kultura Slavonije, a u ovom kraju imamo idealne uvjete za njen uzgoj. Smatram kako naše okruženje ne može imati prinos soje kao mi. To je kultura kod koje je najvažnija vlaga u zraku, a tu je blizina šuma i velikih rijeka, što joj daje idealne uvjete za život, jer ona ne mora imati toliko vlage u tlu koliko joj je potrebna vlaga u zraku", zaključio je Bešlić.