Jako dobro ih poznamo, a francusku snagu hrvatski su rukometaši često znali osjetiti na svojoj koži. Doduše, znali smo i mi "pijetlovima" ponekad stati na rep. Hoće li to uspjeti ova izmijenjena Hrvatska danas (13. siječnja), u Pick Areni u Szegedu?

Najtrofejnija su rukometna nacija Europe, dakako i svijeta. Aktualni olimpijski prvaci čak su tri puta stizali do "rukometnog Olimpa". Šest puta bili su svjetski, a tri puta europski prvaci, a da baš nisu nesavladivi i neslomljivi pokazalo je prošlo Europsko prvenstvo, kojeg su zajednički organizirali Austrija, Švedska i Norveška, kada nisu prošli ni skupinu. Veliku većinu tih naslova "potpisuje" Nikola Karabatić. U 37. godini života stigao je i u Szeged po svoj četvrti europski trofej. Uspije li u tome "Nikola prvi" uvrstio bi se u društvo švedskih velikana Ola Lindgrena, Staffana Olssona, Stefana Lövgrena, Magnusa Wislandera i Martina Frandesjöa, koji imaju četiri naslova prvaka Europe. Švedska je dominirala devedesetih godina prošlog i na početku novog stoljeća, pa su tako osvajali europske naslove 1994., 1998., 2000. i 2002.. Osim Nikole Karabatića, u prigodi je za nevjerojatnim dosegom i francuski izbornik Guillaume Gille. Sjećamo ga se kao odličnog vanjskog igrača koji je u momčadi, koju je tada vodio Claude Onesta, bio europski prvak 2006. i 2010. godine. Izborničku ulogu preuzeo je odmah nakon podbačaja na Europskom prvenstvu prije dvije godine. Samo se zapravo pomaknuo na francuskoj klupi, jer je tada zamijenio svoga dugogodišnjeg reprezentativnog kolegu Didiera Dinarta, kojem je stariji brat Gille (dvije godine mlađi Bertrand također je nekada bio francuski reprezentativac nap.a) bio asistent. Osvoji li Gille s Francuzima europski naslov, postat će prvi kojemu je to uspjelo i kao igraču i kao izborniku.

Francuzi su u Mađarsku doputovali s dosta problema. Korona je prorijedila i njihove redove, a nekolicina igrača upravo je izišla iz izolacije. Neće biti N‘Guessana, Remilija, mlađeg Luke Karabatića te Prandija, kojeg su na novogodišnjoj zabavi u Parizu izboli nožem. No, i dalje su vrlo moćni. Pogledajte samo vanjsku liniju Karabatić, Mahe, Mem. Na crti je Fabregas, krila Descat i Porte, koji je također zaražen koronom. Na vratima nema više Omeyera, ali tu je vrlo sigurni Vincent Gerard. I pogled na klupu izaziva strahopoštovanje. Melvyn Richardson, koji nam je ostao dužnik proljetos iz Montpelliera, kada je nonšalantno bacio loptu u ruke portugalskih rukometaša, pa Tournat, Lagarde, Lenne, Konkoud, a svakako obratite pozornost na Karla Konana. Lijevog vanjskog upoznali su igrači NEXE-a tada u dresu PAUC Handballa.