Pred nogometašima Osijeka jedno je od neugodnijih gostovanja u Velikoj Gorici. Rijetko se Osijek iz Turopolja vraćao zadovoljan, o čemu svjedoče tek dvije pobjede u 11 odigranih susreta na velikogoričkom Gradskom stadionu.

Ovaj put Osijeku je imperativno potrebna pobjeda kako bi sačuvao četvrto mjesto i napravio kvalitetnu pripremu za vjerojatno najvažniju utakmice sezone protiv Lokomotive, koja slijedi za desetak dana. No prije toga trebat će pronaći način kako pobijediti Velikogoričane, na kojima su Bijelo-plavi često lomili zube.



Jedan od bolnijih poraza bio je onaj doživljen jesenas s visokih 3:0. Osijek je tada u Veliku Goricu stigao na krilima četiriju uzastopnih pobjeda (tri prvenstvene i jedna u Kupu protiv Karlovca, nap. a.), a bio je to i uspješan početak drugog Zekićeva mandata na klupi Bijelo-plavih. No Gorica ih je neugodno prizemljila u čudnoj utakmici. Osijek je u prvih 45 minuta bio mnogo bolja momčad, ali su ga na putu prema vodstvu zaustavile neke sporne odluke suca Duje Strukana, a Gorica je u samom finišu prvog dijela povela, a u nastavku s još dva pogotka završila posao. I taj drugi dio susreta bio je obilježen nekim sudačkim procjenama na štetu Osijeka. Zapravo je u tom susret Osijek možda i najviše oštećen od strane sudaca u cijeloj ovoj sezoni. I nije to nevažan detalj jer je nakon tog poraza Osijek ušao u lošu seriju u kojoj nije pobijedio u sljedećih pet uzastopnih prvenstvenih susreta (u toj seriji bio je i zaostali susret 3. kola protiv Hajduka nap.a.). Dakle, jesenas su događaji iz Velike Gorice ostavili duboku ranu na tkivu osječke momčadi. Valjda će ovaj priča imati drugačiji, ljepši, kraj za Bijelo-plave. Uostalom, jedan od dva trenera koja su osjetila slast pobjede na velikogoričkom stadionu je baš aktuialni kormilar Zoran Zekić kojem je to uspjelo na prvom gostovanju kod Gorice u prosincu 2018. godine. Drugi i posljednji put Osječani su tamo pobijedili prije godinu i pol dana kada je na klupi sjedio Rene Poms. Susret je odigran u rujnu 2022. godine u vrlo teškim uvjetima jer je teren bio natopljen vodom, a pobjednički pogodak postigao je Šime Gržan.



Ovaj put Osijek će u Turopolje stići s manje euforije nego li jesenas makar nije bio daleko od situacije u kojoj bi opet tamo putovao prepun optimizma. Naime, nakon tri uzastopne gostujuće pobjede pozitivno ozračje oko osječke momčadi umirio je neočekivani domaći poraz od Istre 1961. Njega bi se moglo djelomično nadoknaditi osvajanjem triju bodova u nedjeljnom susretu. Opet će to biti sudar momčadi koja se bori za nešto (Osijek) i one koja nema nikakvih posebnih rezultatskih imperativa do kraja sezone (Gorica). Naravno, ne treba očekivati kako će Gorica zbog toga Osijeku dati bilo kakav popust. Morat će Zekićeva momčad itekako zapeti ako se želi vratiti na pobjedničku stazu. Trebat će osječkoj momčadi agresivniji i odlučniji nastup u odnosu prema onom protiv Istre 1961 koji je ipak nekako bio premlak, a uz to je još trebalo više od sat vremena igrati s čovjekom manje. Nekako smo dojma kako taj poraz protiv Istre 1961, koliko god bio neugodan, nije ostavio neke ozbiljnije posljedice na mentalnom planu.

Uostalom, vremena za plakanje nad “prolivenim mlijekom” nema jer Osijek je i dalje usred žestoke bitke za Europu, a takve okolnosti zahtijevaju potpunu koncentraciju na ono što dolazi, a ne na nešto što je stvar prošlosti.