OSječanin rođenjem i odrastanjem, a kasnije i uspješnim poslovnim početkom, najjednostavniji je opis Ivana Škoje, mag. oec., 26-godišnjeg vlasnika tvrtke Reroot, za koju kažu da implementira rješenja za moderne probleme u području IT-a i marketinga. Reroot je osnovan 2018. godine, kada su imali četiri zaposlene osobe, a danas ih je 60. I ne namjeravaju stati. Ali i ne srljati.



- U poslovnom smislu najviše me je formiralo odrastanje uz obitelj, dok je na moju osobnost utjecao sport, timski duh ekipe s vaterpola, moji prijatelji uz koje sam odrastao i, naravno Osijek kao okolina.

Tako je Ivan otvorio razgovor za Glas Slavonije, kada smo ga pozvali da bude jedan od sugovornika u prigodi obilježavanja Dana grada Osijeka. Jer ovaj mladi poslovni čovjek, mlađi član obitelji Škojo, koja je svojim poslovnim pothvatima dala pečat ovodobnom Osijeku, osim na našem Sveučilištu studirao je i u inozemstvu, pa je tako imao i priliku ostati raditi izvan Hrvatske. Ipak, otkrio nam je da je oduvijek bio svjestan kako će svoj poslovni početak vezati uz rodni grad.

- Veza s Osijekom nikada nije bila upitna, ovdje sam rođen, ovaj grad volim i znam svaki njegov dio, znam kako diše. I baš zato znam da se ovdje može mnogo toga napraviti te da ovo što sada imamo nije ni mali dio onoga što sve možemo pokazati. Kod Osijeka volim njegovu smirenost i bezbrižnost, neopterećenost. Imao sam priliku biti, studirati i raditi na različitim mjestima u svijetu, ali uvijek sam jedva čekao vratiti se. I to je ono što mi je bitno. Osijek možda nije najljepši, najveći, najbolji, ali je moj - kaže Ivan.

Od prvog dana kada se krenulo s Rerootom namjera je bila da to bude velika i uspješna tvrtka, neka nova budućnost Osijeka.

- Tvrtku smo postavili pomalo korporativno (jer je to na kraju način poslovanja s kojim sam do tada i bio najviše upoznat). Tako smo pripremali i procese i ljude. Da to funkcionira svjedoče i brojčani parametri koji pokazuju da rastemo, u nekima dvostruko, a u nekima po 50 do 60 %. Ne plaši nas taj rast, želimo rasti, ali ne suludo, da ne izgubimo konce. Rast može biti brz, ali mora biti kontroliran - kaže naš sugovornik.

Iako su se postavili korporativno, ozračje rada nije takvo. Vlada prijateljsko okruženje i opuštena radna atmosfera kojoj pridonose zaposlenici. Za to se može reći i kako je veliki benefit, jer poznato je koliko je teško raditi i stvarati rezultate u napetom ozračju. Nije nužan ni dolazak na posao "točno u osam", ipak, ne skriva kako se mnogo radi.

- Volimo reći da se sve može dogovoriti, pa tako imamo više dana godišnjeg, imamo mnogo druženja i aktivnosti za razne prigode, od godišnjih partyja do mjesečne proslave rođendana zaposlenika. Sve su to prilike kada pogledamo unatrag i kažemo: O.K., jako smo mnogo toga napravili. U zadnje četiri godine raste nam i prosječna dob zaposlenih, kada smo počeli prosjek je bio 24 godine, sad smo skočili na 27 (a i mi smo "ostarjeli":)). Zanimljivo mi je uvijek se osvrnuti i na to što veliki broj ljudi koje smo zaposlili, u trenutku kada su bili djeca nisu niti znali da će ovaj posao postojati, niti da će ga oni raditi. Zato možemo sa sigurnošću reći - u Osijeku stvaramo neka nova radna mjesta, novih opisa.

Prezime Škojo, kako se s tim nosi?



- Ponosan sam na svoje prezime i neću ga skrivati, ali mnogo ljudi misli kako ga je lagano nositi. No, ono često nosi neke krive pretpostavke. I tata (Mato, nap.a.) i stric (Ivica, nap.a.) te svi ostali oko mene doista su uspješni, a sada ja krećem tim putem, ali svojim. Ne idem se, naravno, natjecati s njima, oni su mi uzor. U svakom pogledu ne mogu biti zahvalniji i sretniji što sam imao priliku od njih učiti, ali mi nitko nije držao ljestve po kojima sam se penjao, niti sam to htio. Ipak, kada imaš takve temelje, onda uz trud i rad, bude kudikamo lakše zabilježiti uspjeh (jer od njih sam učio) - iskreno će Ivan.

Krenuo je u očevu Mlinaru, u pogonu. S vremenom je, dakako, došao dan kada je obitelji priopćio da je spreman radio nešto drugo, okušati se u svome vlastitom poslovnom pothvatu. Odmah smo ga pitali je li držao figu u džepu, je li imao pravo na pogrešku?

- To je nešto što si nisam dopustio. Uostalom, ni u što se ide s takvim stavom, to ne postoji kod mene. Pogrešaka uvijek ima, i bilo je pogrešaka u koracima i u Rerootu, ali u globalu, kada se sve zbroji i oduzme, mora biti dobro, a dok nije, ne odustajemo:).

I naš razgovor ponovno vraćamo na Osijek, drži li kako će i on i njegova tvrtka moći nešto ponuditi zajednici u kojoj žive?

- Nadam da ćemo doista jednog dana imati toliko mnogo posla, i toliko prihoda da ćemo dio toga moći vratiti gradu. Nažalost, još nismo u toj mogućnosti. Sada želimo zaposliti što više ljudi, pokazati mladima da postoji razlog za ostati ovdje. Neka je to (za sada) naš doprinos Osijeku i okolici, a kako sada zapošljavamo 60 mladih ljudi, može se vidjeti da konkretno radimo na tome - zaključuje Ivan Škojo.