Zanimljivo ozračje vlada u Škotskoj između startnog poraza od Čeha i onog što ih čeka u petak, a to je za njih uvijek “utakmica svih utakmica” protiv Engleske.

Startni poraz od Češke na Hampden Parku prilično je rastužio škotske navijače i javnost. No nemojte misliti kako im je uništio duh. Škoti se ne predaju tako lako, o čemu svjedoči i duhovita izjava nekad odličnog napadača Allyja McCoista. “Čekali smo na utakmicu Eura 25 godina, ne bi nas ubilo da smo pričekali još koju pa krenuli s pobjedom”, rekao je nakon stradanja protiv Čeha. Inače, Škotska je posljednji put na Euru sudjelovala 1996. godine kada se također igralo na Otoku. Engleska je bila domaćin, a Škoti su se i tada našli u skupini s njom te isto igrali drugu utakmicu u skupini. I taj se susret igrao na Wembleyju, samo onom starom, a čak sam ga i gledao uživo. Engleska je pobijedila sa 2:0 pogodcima Shearera i Gascoignea, koji je zabio jedan od najljepših golova turnira. No u još boljem sjećanju ostali su mi događaji prije utakmice. U London je tog dana došlo oko 100.000 Škota, a podršku su imali od svojih zemljaka koji rade u Londonu. U gradu je vladao kaos, tučnjave su izbijale na sve strane, a Englezi su pronašli način kako napakostiti Škotima. Gajde, škotsko tradicionalno glazbalo, proglasili su opasnim predmetom i zabranili njegovo unošenje na stadion. Škoti su doslovce poludjeli, što nije pomoglo smirivanju ionako eksplozivnog ozračja. Danas, 25 godina kasnije, nesnošljivost je ista, ali sumnjam da će biti tako nasilno kao što je bilo 1996. Zapravo, za Škote je možda i sreća što im odmah nakon kapitulacije protiv Čeha dolazi taj susret protiv Engleza jer će tako brzo zaboraviti ono što se događalo na startu Eura. Zapravo, već su zaboravili. Slušao sam na radiju razgovore s navijačima nakon utakmice protiv Češke. Bili su devastirani i vrlo nesretni sve do trenutka u kojemu ih je reporter pitao: “I, što mislite, možemo li pobijediti Englesku?” Odmah su živnuli, počeli režati i galamiti. Odgovor je bio jasan: “Naravno da možemo.” I tu sad uopće nema veze što je Engleska u ovom trenutku kvalitetnija. Škoti se uzdaju u srce i inat, a zanimljivo također govore o tome kako su Englezi arogantni te u tome vide svoju priliku. Prisjećaju se i nekih prijašnjih utakmica poput one iz play-offa kvalifikacija za Euro 2000. godine. Engleska je tada slavila na Hampden Parku sa 2:0, a u uzvratu Škotska je na Wembleyju pobijedila sa 1:0 što joj je bilo nedovoljno za odlazak u Nizozemsku i Belgiju, ali se taj okršaj uzima kao primjer kako se može protiv Engleza na njihovu terenu. Svjesni su Škoti kako u svojim redovima nemaju igrače vrhunske vrijednosti, pa se Englezima planiraju suprotstaviti momčadskom igrom i vjerom u vlastite mogućnosti. Puno se prostora poklanja i ozljedi Kierana Tierneyja, jednog od jačih igračkih aduta. Zbog ozljede mišića lista igrač Arsenala propustio je uvodni dvoboj protiv Češke, a malo je vjerojatan njegov oporavak do susreta protiv Engleske. Predviđa se kako bi se punom treningu mogao vratiti danas, a ovdašnja javnost smatra kako bi izgledi za povoljan rezultat bili znatno veći ako bi Tierney mogao igrati. Osim toga, mediji su “naciljali” desnog braniča Stephena O’Donnella, koji je imao teško poslijepodne protiv Čeha, a špekulira se i o promjeni vratara Marshalla, kojeg bi mogao zamijeniti veteran Craig Gordon, a u momčad guraju i novu nadu škotskog nogometa, veznjaka Billyja Gilmoura.

Uglavnom, susret protiv Engleske u Škotskoj je podignuo moral i “borbenu spremnost” na najvišu moguću razinu. Češka se više ne spominje, samo je važno “maznuti” Engleze na Wembleyju. Neka im je sa srećom... D.Keler