Završeni su inicijalni razgovori u okviru redovnog upisa u Dječji vrtić Osijek za iduću pedagošku godinu koji nikada nisu protekli u negativnijem ozračju. Naime, na razgovor ovaj put nije niti pozvano približno 180 mališana kojima je tako jasno rečeno kako za upis u gradski vrtić nemaju nikakvu šansu. Među njima najviše je djece iz obitelji s jednim zaposlenim roditeljem - društvene skupine koja već treću godinu zaredom u Osijeku gotovo u potpunosti gubi pravo na predškolski odgoj.

Naime, kako se broj djece u osječkim vrtićima od 2018. godine povećavao iz godine u godinu, a izostala je briga osnivača Grada Osijeka za ulaganja u fizička proširenja objekata, mjesta više nema za sve. Prije svega ne za djecu koju "ima tko čuvati kod kuće". Njihovi roditelji odlučili su tomu stati na kraju. Praksu neupisivanja djece s jednim nezaposlenim roditeljem doživljavaju kako diskriminaciju i u borbi za mjestu u vrtiću u pomoć su pozvali i pravobraniteljicu za djecu.

Iz ureda pravobraniteljice poručuju kako Osijek nije usamljen slučaj te da se ovaj problem pojavljuje na razini cijele Hrvatske. No i da to nije isprika da se mališane diskriminira.

"Poznato nam je da je u mnogim dječjim vrtićima, u pravilnicima kojima se reguliraju kriteriji za upis djece, ugrađena i odredba koja prednost daje djeci zaposlenih roditelja. Iako razumijemo da kapaciteti vrtića često nisu dovoljni u odnosu na broj djece na području jedinica lokalne uprave i samouprave, smatramo neprihvatljivim da se djeci nezaposlenih roditelja onemogućuje upis. Takva praksa može dovesti do neopravdanog razlikovanja djece te diskriminacije djece i je smatramo neopravdanom. Često dobivamo pritužbe zbog neujednačenih kriterija upisa djece u dječje vrtiće, a u svakom pojedinačnom slučaju koji nam je prijavljen upućivali smo preporuku jedinicama lokalne uprave i samouprave da postupe u skladu s najboljim interesom djeteta i izbjegnu svaku moguću diskriminaciju djece na osnovi radnog statusa njihovih roditelja. Predlagali smo im i da razmotre i revidiraju odredbe kojima se na bilo koji način dovodi u pitanje ostvarenje prava djeteta na predškolski odgoj i obrazovanje“, kaže pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

Dodaje kako je rješenje trebalo biti u dugoročno većim ulaganjima u širenje kapaciteta dječjih vrtića i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Na što RH, pa tako i njezine sastavne jedinice lokalne samouprave, obvezuje i Konvencija o pravima djeteta.

- Dječji vrtić nije samo mjesto “čuvanja djece dok su roditelji na poslu”, nego mjesta koja potiču zdrav psihosocijalni rast i razvoj djeteta, u kojima se djeca odgajaju, socijaliziraju i obrazuju, zadovoljavaju svoje potrebe i ostvaruju svoja prava. Stoga smatramo da i djeca nezaposlenih roditelja imaju pravo na organizirani predškolski odgoj i obrazovanje kao važnu potporu psihosocijalnom razvoju i zdravom odrastanju. Podsjećamo da Konvencija o pravima djeteta obvezuje da u svim postupcima tijela i institucija, najbolji interes djeteta mora imati prednost pred svim drugim interesima. Konvencija također obvezuje države na pružanje odgovarajuće pomoći roditeljima i skrbnicima djece u ispunjavanju njihovih odgovornosti prema djetetu i osiguranje razvoja ustanova, olakšica i službi za skrb o djeci. Time se naglašava važnost uspostavljanja balansa u odnosu roditeljske odgovornosti i odgovornosti društva, kao i važnost potpore roditeljima u ostvarivanju njihovih roditeljskih obveza i odgovornosti - objašnjava Pirnat Dragičević, uz apel na odgovorne kako je u gospodarski osjetljivom trenutku koji se reflektira na sve obitelji s djecom važno zadržati socijalnu osjetljivost. Odnosno, ne dopustiti da djeca budu uskraćena za vrtić u kontekstu kvalitetnog programa rasta i razvoja samo zato što su im roditelji bez posla.